Amerikanizirani post-punk

U vrlo kratko vrijeme (osnovani su početkom 2008.), zagrebački Cripple And Casino su se uspjeli riješiti etikete ‘demo bend’ za što nekim mnogo boljim bendovima treba i desetak godina, a oni su to ‘riješili’ za godinu i pol.

Ključnu figuru je odigrala mala nezavisna američka etiketa Radio Is
Down koja je bila oduševljenja početnim pjesmama koje je bend napravio
u jadnim uvjetima.

Interes Amera za Cripple And Casino uopće nije iznenađujuć, budući da bend zvuči podosta američki, kao neki klon Fugazija pomiješan s energijom indie-rocka i post-punka te velikom dozom noisea koji se prvenstveno ističe u svirkama uživo. Ukupno gledajući, bend je iznio niz vrlo interesantnih ideja u 36 minuta materijala, ali ipak nije do kraja uspio probuditi sav žar u sebi pa se u nekoliko navrata čini da je sve ipak malo isforsirano, da bi bilo bolje da je malo odležalo, dok bend kreativno ne sazrije, ali i za to ima vremena na budućim izdanjima.

Ovaj primjer ‘američkog zvuka’ ne staje samo na glazbenom planu jer su i tekstovi predodređeni tom tržištu, odnosno, otpjevani su na engleskom jeziku. Kod nas, to je uvijek dvosjekli mač jer mnogi Hrvati vole slušati pjesme na materinjem jeziku tako da ih mogu razumjeti, a ne na tamo ‘nekom’ engleskom kojeg malo ili teško razumiju. Ovaj problem je prisutan već duži niz godina…

“Cripple And Casino” ubija svojom energičnošću od početka do kraja, gitare su vrlo distorzirane, ali pritom i vrlo plesnih ritmova pa njihova kombinacija, uz izvrsne vokalne interpretacije Petre, čini vrlo dinamičan album prepun materijala koji se kotrlja u pravom smjeru, bez obzira što u nekim trenucima ispucavaju nešto slabije stvari.

S uvodnom “Movie Star” su me podosta podsjetili na makedonske Bernays Propagandu, “Hormones” odiše bržim punk-ritmom zbog čega se čini da je pjesma odsvirana u jednom dahu, dok su u “You’ll Be A Dragon Again” pokupili fore koje su Pixies koristili prije dvadesetak godina s ‘hladnim’ strofama i eksplozivnim refrenom.

Naštimavanja pred “Hot Air Balloons” su trebali izbaciti jer time pjesma gubi svoj naboj koji je pod velikim utjecajem modernih post-punk bendova novog tisućljeća s iznimnim gitarskim rješenjima, a ujedno se u njoj i vokal dere do krajnjih granica što dodatno obogaćuje dojam jedne od najboljih stvari albuma.

Laganije stvari su očit problem za bend što se najbolje očituje u pjesmi “Particles” koja zvuči previše uspavljujuće da bi u ikome probudila bilokakve emocije, ali slučaj popravljaju brže pjesme tipa “Intro” i “Do My Job Right” u kojima bi gotovo mogli stati u rang s The Rapture ili nekim srodnim plesnim post-punk bendom.

Cripple And Casino bježe iz okvira domaće alternativne rock-scene na jedan prikladan način za mlade bendove. Album je pun bijesa i energije usmjerene ka žestokom plesnom zvuku čime su drugačija pojava od ostalih bendova koji ‘haraju’ kod nas, ali, na žalost, događaju im se ‘dječje bolesti’ sa sličnim rješenjima u većini pjesama te slabijim live-nastupima što moraju promijeniti u bližoj budućnosti.

Petrine glasovne mogućnosti su neizmjerne i vidi se da bend to shvaća pa ju često izbacuju u prvi plan, stoga vjerujem da će kroz nekoliko godina, kada još malo sazriju, napraviti još veći zgoditak od ovog, iako i “Cripple And Casino” nije loš album, dapače, vrlo je moćan i zanimljiv… Nisu Ameri kupili mačka u vreći…