Post-punk s growlanjem, prava milina za slušati

Zagrebačka četvorka Cripple and Casino pred koji mjesec izdala je drugi album “With High Regards” i to ponovno za stranog izdavača, ovaj put riječ je o slovenskom Moonlee Recordsu.

Razlike u zvuku i nema pretjerane u odnosu na prvi album, osim što se može reći da su kao bend malo sazrjeli i dublje prodiru u bazu pjesama. One i dalje u osnovi balansiraju između noisea i post-punka, pri čemu bismo mogli pridodati i mnoge druge utjecaje, a najbolji opis dali su na svojem bandcampu rekavši da su im glavni uzori Sonic Youth, Jawbox, Girls Against Boys i slični bendovi.

Kao dobar običaj ovog diskografa, tako je i “With High Regards” pušten kao ‘name your price’, pa se mnogi, ako žele, mogu uvjeriti u sirovost i energičnost ovog benda potpuno besplatno. Vjerujem da će ih ovih deset pjesama moći obradovati.

Mogli bismo sad tu o mnogočemu raspravljati, je li vokalistica savršena pjevačica, ima li perfektan engleski naglasak, ima li većina pjesama podosta slične glazbene motive, odnosno je li album krivo izbalansiran budući da su najbolje pjesme na početku albuma, ali za ovaj album to je malo bitno.

Razlog tome taj je što u glazbi koju prezentiraju treba biti kaosa i slobodne interpretacije, jer da ih nema tada bi svi svirali jedno te isto i ne bi ih se moglo razlikovati. Vokalistica svoje mane pretvara u vrline, pa u svoju interpretaciju često ubacuje vriske i growlanje što daje jačinu skladbi.

Ipak, mana albuma jest da su najbolje skladbe na početku albuma, pa kako idemo prema kraju, pjesme bivaju nešto slabije od uvodnih što nam pokazuje da bend još ima dosta prostora za napredak, iako se već i ovako čine kao vrlo dojmljiv i interesantan bend.

“With High Regards” ponovno je pokazao da Cripple and Casino nisu badava prepoznati od američkog izdavača Radio Is Down, da ima nešto u njima čime nas mogu predstavljati vani. Noise i post-punk scena vani je vrlo jaka, a prednost Cripple and Casina jest da ih izvrsno spajaju.

Ono što je odlično, a već sam i ranije napomenuo, jest da bend zna svoje mane i ne pokušava ih iskorijeniti, već ih pretvara u vrline i svoju osobitost, pa je zato prava milina slušati nešto poput “With High Regards”.