Album koji je spasio Depeche Mode

Album “Ultra” je bio velika prekretnica u karijeri Depeche Modea. Nakon “Songs of Faith and Devotion” i prateće turneje odnosi među članovima benda su bili jako loši.

Alan Wilder je otišao, ponajviše jer je, po vlastitom priznanju, osjećao da se njegov trud i zalaganje nikad nisu dovoljno cijenili. Andy Fletcher je prolazio kroz fazu depresije, a Dave Gahan je bio u svom heroinskom paklu te je komunikacija između njega i ostatka benda (ili ostatka svijeta) bila na nuli.

Među fanovima i prijateljima benda vladalo je uvjerenje da će uskoro Depeche Mode prestati postojati. Martin Gore u dokumentarcu uključenom u ovo kolekcionarsko reizdanje “Ultra” kaže da je na putu kući, nakon što je Alan otišao, pomislio: “Well, that’s the end of the band” (to je ujedno i naslov dokumentarca).

Ipak, Gore je napisao dosta novih pjesama pa su, nakon što su pronašli Davea, nekako uspjeli organizirati snimanja u New Yorku s dijelom stare ekipe i nekoliko novih suradnika.

Ideja u početku nije bila da se radi cijeli album, već tek da se pokuša napraviti nekoliko pjesama, pa što bude. Gahan je, naravno, bio vrlo nepouzdan u to vrijeme te nitko nije bio siguran hoće li uspjeti pjevati ili će jednostavno Martin otpjevati sve pjesme i sve skupa pretvoriti u svoj solo album.

Nakon šest tjedana, tijekom kojih je snimanje napredovalo jako sporo, dogodio se veliki preokret. Gahan se predozirao i skoro umro (“Bolničari su mi dali puni ‘Pulp Fiction’ tretman“). Po odredbi suda je morao ići na odvikavanje ukoliko je htio ostati u SAD-u. Uspio se oporaviti nevjerojatno brzo i vratiti u studio te je rad na “Ultra” nastavljen. U konačnici im je trebalo trinaest mjeseci da snime album.

Unatoč svim problemima “Ultra” je ispao jako dobar album, s nekoliko vrlo jakih skladbi. “Barrel of a Gun” i “Useless” su bili ‘žestoki’ industrial-rockerski brojevi kao ostatak “Songs of Faith and Devotion”-faze.

Prekrasna “Home” je brzo postala favorit među fanovima (u tradiciji benda iznimno osjećajnu pjesmu je otpjevao Martin). “It’s No Good” je definitivno mjesto među najboljim djelima benda. Elektronički ritmovi i melodije se sjajno isprepliću i uvlače pod kožu, a Martinov odlični duhoviti tekst Dave je sjajno otpjevao.

Zapravo, usprkos tome što je prolazio kroz najteže životno razdoblje, Gahan je većinu pjesama na “Ultra” otpjevao fantastično. Dijelom zbog satova pjevanja koje je pohađao, a dijelom je iznimno emotivno i krhko stanje u kojem se nalazio bilo dobro za njegovo pjevanje. Tamo gdje je elektronička glazba bila hladna i udaljena, Gahan joj je dao toplinu i ljudskost.

Također, “Ultra” je možda i najljepša kolekcija Martinovih tekstova. Većina ih je apsolutno prekrasna. Naravno većina ih je u hiperemotivno-ljubavno-mučeničkom Martinovom stilu, no ima tu i nekoliko optimističnijih poput “Insight“, koja posjeduje gospel osjećaj.

Najveći doprinos Alana Wildera bendu bio je rad u studiju i na aranžmanima. “Ultra” je stoga dosta ogoljen album. Zvuk je težak, masivan, ali ne i bogat, s malo začina i iznenađenja poput ‘country’ gitare u “Freestate“. Pjesme rijetko ‘plove’ (poput “It’s No Good”) te su uglavnom rascjepkane strukture.

Martinovi tekstovi i Daveovo pjevanje su sjajni tijekom cijelog albuma pa su bacili glazbu u drugi plan. Nekoliko gore spomenutih zaokruženijih pjesama odskače od ostatka.

Ovo kolekcionarsko reizdanje “Ultra” sadrži DVD na kojem se nalazi audio DTS i Dolby Digital 5.1 miks albuma, nekoliko audio live i bonus-pjesama, te poduži dokumentarac u kojem ljudi oko Depeche Mode i svi članovi benda (uključujući i Wildera) detaljno pričaju o fazi oko “Ultra”. Šteta jedino što nisu uključeni i spotovi za pjesme s albuma (“It’s No Good” je jedan od mojih najdražih spotova općenito).

“Ultra” je album koji je spasio bend, no i kad ga se izvadi iz konteksta u kojem je nastao, ima dovoljno dobrih i odličnih trenutaka da ga se uvrsti među njihova najbolja ostvarenja.