Elemental
Ilica
Datum izdanja: 04.06.2020.
Izdavač: 383records
Žanr: Hip-hop, Neo-Soul, Psychedelic, Rap
Naša ocjena:
Popis pjesama:
„Mi smo samo instrument koji je prenio sentiment“, rekla je Remi za pjesmu „Solidarnost“ tijekom koncerta, koncerta koji je Elemental imao tri mjeseca prije nego su nam riječi „pandemija, korona, potres i mjere opreza“ postale dijelom svakodnevnog vokabulara. Šest mjeseci nakon tog koncerta, evo Elemental s novim albumom – „Ilica“ – za kojeg se također može reći da je „samo instrument koji je prenio sentiment“.
Sentiment jedne kenopsije, kada je duga Ilica, žila kucavica grada Zagreba, odjednom prazna, odjednom lišena uobičajenog žamora ljudi, a umjesto toga ukrašena tek policijskim trakama i ruševinama izazvanima potresom, kada se ta Ilica nikad nije doimala duljom, a opet nedovoljno dugom da nam osigura preporučenu udaljenost u ovom neobičnom razdoblju.
”Naizgled jednostavno, krenulo je stvaranje i ovog posljednjeg malog albuma, kojem je naslov nastao puno prije nego što je ta naša najduža gradska ulica promijenila svoje lice. Kao što nismo znali da će tišina korone nadvladati buku iličkog prometa, a potres joj dotući pročelja i dvorišta, tako nismo bili ni svjesni transformacije koje će proći ova šačica pjesama s kojima smo se igrali. ”Ilica” je album transformacija.”, izjavio je Shot uoči izlaska novog albuma. Dok to čitam, razmišljam o tome kako će Interpolov debi album u povijesti njujorške alternativne scene ostati zapamćen u kontekstu napada na World Trade Center; mada je album objavljen dobrih godinu dana nakon, većina ga je napisana netom prije tragedije.
”Mislim da su se ljudi osjećali ranjivo, mogao se opipati strah u zraku. ”Turn On The Bright Lights” odražavao je taj osjećaj straha, mada mu to nije bila namjera”, izjavio je Daniel Kesller, Interpolov gitarist.
Zanimljivo je što su oba albuma zamišljena kao priča o gradu, Interpolov je oda New Yorku, a album koji je Elemental izbacio oda Zagrebu, a pjesme ovih dvaju žanrovski i vremenski sasvim udaljena albuma doživjele su transformaciju, zahvaljujući kontekstu razdoblja u kojem su objavljene. Oba albuma nehotice daju taj okus neizvjesnosti, preobraženog lica grada, ali i ističu važnost glazbe kao lijek, kao put prema oporavku. ”Gdje je moj grad?”, upitali su se članovi Elementala na albumu ”Vertigo” prije devet godina: evo nam odgovora u obliku novog albuma ”Ilica”.
”Ilica” je album kojeg sam jedva dočekala. Ovo je prvi Elementalov album sa svježim materijalom nakon dvostrukog albuma ”Tijelo” iz 2015.: i najnoviji album objavili su samostalno, za vlastitu diskografsku kuću 383records. Nekoliko dana prije no što su ga u cijelosti objavili u analognoj tehnici na YouTubeu, album je bio dostupan za kupnju na bendovom BandCamp profilu, čime se onima najnestrpljivijima pružila prilika za ekskluzivu i pružanje podrške bendu.
„Netko iz mase: “Kakav je album?” Random kritičar: “Pa onak… najzreliji dosad.”… Nije baš utvrđeno koliko bend treba provesti na sceni da bi prekoračio granicu blesavosti i zakoračio u zrelost, no kad netko ima 22 godine trajanja iza sebe, onda je to valjda i više nego dovoljno.. Netko iz mase: “Kakav im je album?” Random kužer: “Savršeno nezreo. Rijetki su danas takvi”, osvrnuo se na album Marko Podrug, autor biografije o Elementalu naslovljene „Sve, samo ne romantika“. I stvarno, svaki „random kužer“ koji je upoznat sa stvaralaštvom Elementala u posljednja dva desetljeća kuži da je Elemental od albuma „Moj, njegov i njen svijet“ do najnovijeg „Ilica“, prešao dalek put, u kojem je itekako mijenjao svoj zvuk; ali zapravo cijelo vrijeme pokazuju srednjak toj ladici zrelosti u koju ga ljudi koji izjednačavaju 22 godine djelovanja sa zrelošću pokušavaju strpati.
Osim što je ovaj album oda Ilici, toliko snažnom simbolu Zagreba da slobodno možemo reći da je istoznačan gradu Zagrebu, on je oda i ostalim gradovima prema kojima njihovi stanovnici gaje snažne osjećaje kao i Zagrepčani prema Zagrebu, ponajviše zbog toga što je, u svojoj srži, ovaj album posveta asfaltu, noćnim svjetlima i urbanoj sredini – upravo onome iz čega je Elemental i nastao.
O univerzalnom osjećaju Elementalove privrženosti prema velegradskim ulicama najbolje svjedoči mnoštvo komentara ispod objavljenog albuma na YouTubeu, koji potječu iz ulica Zagreba, Splita, Beograda, Sarajeva i mnogih drugih: svima je poznat sentiment kojeg vješto prenosi Elementalov instrument.
Dok iznova i iznova preslušavam najnovijih osam pjesama, ne mogu a da ne prokomentiram kako osjećam da je album istovremeno oda i dosadašnjim izdanjima benda; svako tu i tamo uhvatim sentiment neke starije pjesme. Tako pjesme „Ilica“ i „U velikom gradu“ doživljavam kao izdanke albuma „Tempo velegrada“ sa početka sada već davnih nultih, ali i već spomenute pjesme „Gdje je moj grad?“, možda zato što se sada, više nego ikad, pitamo „Gdje je moj grad?…Utonuo u čudan san… Promijenio je lice; ne poznajem ga više ja“.
S druge strane, „Hej, sanjalice“ oživljava u savršenu nezrelost o kojoj Podrug govori, a kad bismo ju stavili rame uz rame s pjesmama „Male stvari“ i „Goli i bosi“, stvorili bismo savršen soundtrack za tu istu oživljenu nezrelost koja posljednjih noći vlada na najboljem uličnom tulumu grada Zagreba – na stubama HNKa.
S treće strane (da, ima i treća), zaključna pjesma albuma „Posljednji gosti“, neobična, intimna pjesma o prijateljstvu s potencijalom razvoja u romansu ima tu emociju (mada ne i tematiku) „Proklete ljubavi“: zapravo bi „Prokleta ljubav“ mogla biti sanjarenje o tome „što bi bilo kad bi bilo“ dvaju protagonista iz pjesme jednom kad su uhvaćeni u trenutku koji bi prijateljstvo mogao redefinirati kao romansu.
Album „Ilica“ svjedok je neobičnog povijesnog razdoblja u kojem smo se našli, produkt je asfalta iz kojeg je nastala urbana sredina i instrument je koji je prenio sentiment neizvjesnosti, promjene i mladenačke nezrelosti koju svim silama pokušavamo zadržati i u ovom „novom normalnom“ periodu. Nepresušna inspiracija svijetom u kojem živimo i i kemija između članova benda osjeća se jednako kao i uvijek, zbog čega je Elementalova diskografija obogaćena još jednim vrijednim izdanjem za koje bih rekla da je „sve, samo ne zrelost.“. I neka je!
