Kako sabrati misli i kako u riječi pretočiti dojmove s koncerta Beth Hart, pitanje je sad.. Oni najveći fanovi Beth koji su kojim slučajem nakon prošlogodišnjeg koncerta u Boogaloou pročitali moj report, možda će se sjetiti rečenice s kojom sam ga zaključila i poželjela da nam se čim prije vrati.
Isto tako, u tom sam je reportu nahvalila uzduž i poprijeko jer je koncert odradila fenomenalno, no tom prigodom nisam istaknula jedan aspekt koncerta koji silno nije bio po mojoj volji, a to je bila kultura publike. Prenatrpan Boogaloo ljudima koji su bezobzirno (da ne kažem nepristojno!) pričali cijelo vrijeme koncerta plus zadimljenost od cigareta… Sve su to bili faktori zbog kojih se točno sjećam kako sam pomislila “E, ovu ženu bi bilo predivno doživjeti u koncertnoj dvorani”.
Fast forward godinu dana kasnije, sjedim u rasprodanoj krcatoj velikoj dvorani Lisinski i uživam u koncertu ove kraljice svemira točno onako kako dolikuje. Pa krenimo redom. Na pozornicu je, s pratećim bendom, izašla oko 20:15 i za početak nas odmah počastila veličanstvenim coverom “I Love You More Than You’ll Ever Know” Donnyja Hathawaya.
Koncert je povremeno prekidala s kakvim uvodom u pjesmu i u nekoliko rečenica publici objasnila kroz što je u životu prolazila u trenutku kad je određenu pjesmu (koja slijedi) napisala. Prije no što je otpjevala “Better Man“, spomenula je loše muškarce kakvi su je u prošlosti privlačili. “Znate one koji su zabavni i cool, ali zapravo su nasilni i toksični. A onda sam upoznala svog muža, s kojim sam već 20 godina i on je definitivno bolji čovjek.” – podijelila je s nama Beth prije no što je zapjevala.
Koncert je nastavila pjesmama “Let’s Get Together”, “Bang Bang Boom Boom”, “Bottle of Jesus”, “Jazz Man” i “Love Is A Lie” koju je definirala kao angry song koju je napisala kad je njenu majku dečko ostavio zbog mlađe žene. Potom je uslijedio one-and-only, “Baddest Blues“, kojeg je započela samostalno na klaviru. Nakon toga, na pjesmi “Ain’t No Way” gitarist Jon Nichols pridružio joj se s akustičnom gitarom.
Vjerojatno najupečatljiviji trenutak koncerta bio je moment u kojem se Beth spustila s pozornice i krenula šetati među ljudima. Beth je šetala između redova neometano pjevajući pjesmu. Pružala je ruke i grlila se s ljudima da bi naposljetku napravila puni krug, vratila se na pozornicu i rekla: “Da ne bi bilo da samo vi gledate mene, sad sam i ja vas vidjela. Hvala vam na ljubavi koju sam osjetila.” Što drugi reći nego hešteg goosebumps!
Pred kraj koncerta na red je došla pjesma “Why Don’t You Do Right” koja joj savršeno pristaje. Izuzevši narančastu kosu, Beth je stvarno vjerodostojan prizor seksi pjevačice koju je utjelovio animirani lik Jessice Rabbit. Zavodljivo se krećući po pozornici u haljini uzorka polka-dots sve nas je hipnotizirala. U svojoj je, sad već poznatoj maniri, prelazila iz stajaće pozicije za mikrofonom u sjedeću poziciju za klavir. Uslijedile su potom pjesme “Saved” i cover Waitsovog hita “Chocolate Jesus”, a pjesme “Mama This One’s for You” i “Take It Easy On Me” sama je izvela na pozornici u jednom vrlo intimnom ozračju u kojem je s nama podijelila kako nekad, usprkos svim blagoslovima kojih je svjesna da ima, usprkos lijekovima kojima svoj bipolarni poremećaj drži pod kontrolom, usprkos meditaciji itd.. i dalje nekad ima vrlo teške dane kad pogleda prema nebu i zamoli Boga za milost.
Nakon ovih vrlo emotivnih izvedbi (pustila sam suzu i uopće me nije sram to reći!), nakratko je nestala s pozornice, no kad se, zajedno s bendom za minutu vratila na bis, povikom “Hajmo sad konačno svi na noge” i coverom “Nutbush City Limits” zapalila je dotad mirnu, ali ništa manje očaranu publiku.
Kao šećer za sam kraj, ostavila je briljantan cover još briljantnije pjesme velike Ette James, “I’d Rather Go Blind“. Publici se srdačno i iskreno zahvalila na odličnoj atmosferi i obećala da će se potruditi da nam opet dođe čim prije. Apsolutno je neupitno da je veliki plus ovog koncerta bio upravo ambijent u kojem je potpuni fokus publike bio na njoj što ona zaista i zaslužuje. Vrijedi ponoviti, ova američka glazbenica (jer nije samo pjevačica, žena svira četiri instrumenta) zbilja predstavlja nešto najbolje od (u nedostatku službene terminologije) suvremenog bluesa.
Vlasnica je toliko očaravajućeg glasa kojim se služi iz više različitih pristupa, bilo da se radi o čistom nježno-baršunastom vokalu ili impresivnim rock vriskovima u maniri legendarne Janis, a zanimljivo je i predivno za vidjeti koliko je prizemna i pristupačna za vrijeme svog nastupa, koliko divnu energiju zrači na pozornici i kako zaista živi svoj najbolji život. Prava je privilegija biti u prostoriji s takvom osobom. Beth, veselim se ponovnom susretu.
Izvještava: Dora Starčević
