Neno Belan & Fiumens
Kako staviti dvadeset godina duge i plodne muzičke suradnje Nene Belana i Fiumensa u jedno koncertno događanje? Neka traje bar tri i pol sata, pred bar tri tisuće ljudi, neka ima bar tri dijela.
Prvi je dio zorno pokazao da drugi i treći dio nisu bili potrebni. Naime u 20:50 su se na sceni ukazali Neno Belan i Fiumensi, u akustičnoj varijanti, i sa svakom pjesmu koju su izveli su uspjeli animirati publiku. To je to, ako imaš prave pjesme, više od obične akustare, malo udaraljki i malo klavijatura ti ne treba. Kakvi zvukovi, kakvi bakrači, kakva produkcija, tko će se zezati s time. Belan ima prave pjesme. Točka. 
Večer je otvorena s “Pričaj mi o ljubavi” i to na manjem dijelu scene, s ciljem stvaranja intimnije atmosfere. Nastavilo se s “Bambinom”, publika zna sve riječi. Ni “Ulicama grada” i “Ivona” nisu podbacile, a “Dani ljubavi” je prebacila raspoloženje u sentimentalno, nakon čega se krenulo u drugi dio koncerta – Neno Belan & Fiumens, sami samcati na sceni, u električnom izdanju, njih je četvero, a publike mnogo više – skoro potpuno popunjena mala dvorana Doma sportova.
Nova faza u koncertu je povukla za sobom i presvlačenje, Neno se presvukao u crni kostimić a la Lovac Luka.
“Gdje si ti” je bila prva pjesma u električnoj postavi u drugom dijelu u kojem su publiku zabavljali samo on i Fiumensi. Neno je predstavio bend: Leo Rumora je, prema njegovim riječima, zadužen za toplinu i emociju. S basistom Oljom Dešićem je uvijek u konfliktu jer Dešić zna puno bolje u muzičkim stvarima. Za klavijaturistu Vedrana Križana rekao da je vrckast i da zna sve o klavijaturama. U daljem dijelu koncerta Vedran je najviše doprinosio nostalgiji: kad god bi za sebe zapasao ‘huljofon'(klavijature obješene oko vrata, s dizajniranim pseudo-‘vratom’, popularizirao ih je Tonči Huljić s grupom Magazin u vrijeme pjevačice Ljiljane Nikolovske), ovaj prerano ostarjeli pisac ovih redaka bi se za čas podmladio i prebacio u osamdesete i bezbrižne dane.
“Dolazi ljubav” se nametnula kao osobni favorit ovog dijela koncerta. Ranolennonovska “Kasno je za nas” ukrašena je ukusnom Belanovom solažom. Slike sutona na video zidu su resile inače pomalo suzdržanu “Ostani uz mene”. Neno i Vedran su popunjavali ono što inače svira saksofon, koji je baš manjkao, no pratećih vokala iz publike nije manjkalo.
“Vino noći” podsjetila je zašto je ta pjesma najbolja u varijanti bez pretjeranih vokaliza i razvlačenja, isto vrijedi i za narednu, “Rijeku snova” – izvedba je izvedena ‘u glavu’, bez filozofiranja. Publika je opet pokazala svoje pjevačke talente na “Dugo, toplo ljeto“, nadglašavajući Belana, ton majstora, pojačala i zvučnike. Nakon “Dugog toplog ljeta” publici se obratio glumac Damir Lončar, a zvijezde večeri su imale kraću stanku.
“Zvuk ulice” (s Jakšom Kriletićem na saxu), “Oceani ljubavi” i “Kiša” su otvorile treći dio koncerta, kojeg možemo nazvati ‘Neno Belan & Fiumensi i gosti’. Vokalna skupina Akvarel pomogla je Belanu u iznimno zanimljivoj, a capella izvedbi “Samba i ti“, a onda im se pridružila Maja Posavec u skoro a capella izvedenim “Ponoćnim zvonima“, koja su zazvučala istovremeno obogaćeno radikalno drugačije. S Fiumensima iza sebe Maja i Neno su otpjevali “Tvoj glas” – i pogađate, izazvali oduševljenje. 
U ovom dijelu koncerta i Belan i Fiumensi su imali nešto žuto na sebi, a gosti su se izmjenjivali na sceni hokejaškim izmjenama. “Divojka s juga” neuobičajeno je afirmativno primljena od strane publike, imao je Belan i boljih pjesama, i boljih izvedbi ove magične večeri, ali kod “Divojke” su se zvijezde na nebu posložile da rezonira s emotivnim stanjima okupljenih.
“Sanjaj!” i “Dotakni me usnama” donijele su gosta na gitari, sjajnog rock gitarista harrisongskog stila Ivana Pešuta, a vrlo je radosno pozdravljen posljednji gost na koncertu, Massimo Savić, koji je s Belanom i Fiumensima (i sjajnim, nedovoljno poznatim Pešutom na solo gitari) otpjevao “Zar više nema nas” i “Ella EE”, poznatu po suradnji Nene Belana i pokojnog Dine Dvornika.
Vrhunske pjesme i vrhunske izvedbe krasile su cijelo vrijeme i omogućile svima bezgrešno uživanje. Pop muzika, neovisno o zemlji porijekla, ne može mnogo više od ovog što je pokazao Belan s Fiumensima i prijateljima. Nećemo mu zamjeriti što je “Rock galamu” nepotrebno rastegnuo i što je za uho vrlo ljepljiva, ali i vrlo iritantna “Kavanna” slijedila na bisu nakon “Sunčanog dana” i “Điri điri”, i što “Lucija” baš i nije donijela neke nove boje u ovaj koncert.
Završni tercet “Ja volim je”, “Ludo zaljubljen” i “Stojin na kantunu” publici je dao počasni krug pljeskanja, plesanja i pjevanja, nakon čega se skoro nitko nije mogao osjećati uskraćeno i zakinuto. To su pjesme napisane u nekom boljem, bezbrižnijem vremenu od ovog sada, i osim što su sjajne, daju zavodljivu nadu da će se to, bezbrižnije, bolje vrijeme opet pojaviti na ovim prostorima.
Belan je cijelo vrijeme djelovao kao da bi on platio da može pjevati i svirati pred ovakvom publikom, a njegovo uživanje na sceni se zarazno prenosilo, prvo na Fiumense, goste i prijatelje, pa potom i na publiku.
