Prva večer Brijačnice: borba rock fajtera

Prvu večer Brijačnice, dvodnevnog rock festivala koji se održava u zgodnom i vječno neiskorištenom prostoru Zagrebačkog velesajma, otvorili su Superoperater, supergrupa sastavljena od bivših (a i sadašnjih kako ćemo kasnije vidjeti) članova Kojota, Elektrobude, Laufera, Majki, En Facea,Pipsa i Voodoo Lizardsa.

Kojoti su tu glavna poveznica jer bend vode Alen i Vanja Marin koji su najdublji trag ostavili upravo u tom bendu.

Superoperater sviraju klasični, bazični rock kakvog su u devedesetim svirali klinci odrasli na rocku sedamdesetih. I sviraju ga dobro, brzo, snažno i moćno, no problem Superoperatera je nedostatak uvjerljivijih pjesama, pa je radoznala publika koja je već zarana dobro popunila velesajamski prostor njihov nastup ispratila mlako, malo ih je razgibao tek singl “Možeš i ti vikati“.

Beogradski trio Repetitor je zahvaljujući fantastičnom nastupu na lanjskom INmusicu, kad su ukrali šou mnogim razvikanim inozemnim imenima, na ovoj stranici proglašen najboljim live izvođačem prošle godine. Bilo je zanimljivo vidjeti hoće li na isti način uspjeti razdrmati pred njihov nastup još uvijek ukočenu publiku Brijačnice, čiji profil je usto bio i malo drugačiji od indie publike INmusica.

I bome su ju razdrmali. Žestoki, primitivni, bijesni nastup Repetitora nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Suhonjavi Boris Vlastelica koji izgleda nezdravije od većine današnje rock publike sa škembama, na bini s izudaranom gitarom i vrištećim glasom provodi egzorcizam nad sobom i publikom. Sitna Ana-Marija Cupin svira veliku bas gitaru na manijakalno erotičan način, dok Milena Milutinović na bubnjevima udara ritmove kako to samo žene mogu, sporije i snažnije od muškaraca.

Rezultat je udar na uši koji na publiku djeluje kao žarulja na muhe. Ne možete okrenuti glavu ni prestati slušati i Repetitor vas uvuče u njihov trans. Nema nikakve sumnje, Repetitor su najuvjerljiviji mladi rock bend na prostorima bivše Jugoslavije.

Nakon Repetitora red je došao na Majke, koji su ipak bili glavni razlog dolaska većine publike prvog dana Brijačnice. Divlji nastup Repetitora nije lako pratiti, naročito gotovo dvostruko starijoj gospodi, no Goran Bare je još uvijek dorastao tom izazovu. Što god mislili o njemu i koliko god i on sam ponekad forsirao imidž rockerske dvorske lude u javnim istupima, na bini je Bare još uvijek ludi rock’n’roll šaman koji ima svoje pjesme u koje vjeruje i zna ih izvoditi na karizmatičan način.

Zato uvijek uspijeva okupiti vrhunski bend, premda su Majke već godinama u permanentno rotirajućem sastavu. U bend se tako vratio sjajni gitarist Kruno Domaćinović, član one legendarne postave iz devedesetih (i povratničke iz 2007.). Asistent mu je vrsni instrumentalist Davor Rodik, a na bubnjevima je najmarljiviji hrvatski bubnjar Alen Tibljaš, koji je nastupio i sa Superoperaterom. Postavu upotpunjuju još dva mlađa člana, Berislav Vrabec na basu i Dan Divjak na klavijaturama.

S takvim bendom stvar ne bi usrali ni nekakvi bezvezni frontmeni, a s Baretom, kreaturom noći koja se izvija po bini i dirigira cijelim nastupom, to je prava stvar i spektakl za publiku. S obzirom na vremenski ograničen festivalski nastup, set-lista se sastojala samo od najjačih stvari, od “Mršavi pas” koja je prepuštena publici na pjevanje, do “Teške boje” i “Budi ponosan”. Odsvirana je i jedna stvar iz faze Plaćenika, “Put ka sreći” koja je iz cajuna pretvorena u rockerski reggae.

Nakon Majki uslijedilo je opet nešto drugačije, Disciplin a Kitschme koja je bliža primitivnom zvuku Repetitora neko raskošnom klasičnom rocku Majki. No, i Koja, najveći rock fajter ovih prostora, također je s svojim bendom bio spreman na izazov. U postavi koja je obogaćena s efektnom usnom harmonikom, Disciplina je rasplesala publiku do kraja prve večeri Brijačnice. Pritom su stvari koje su izveli bile mahom s novijih albuma. Jednostavno Koja ne živi u prošlosti, i zato Disciplina traje toliko dugo. Bio je to jedan od boljih nastupa Discipline koje sam u zadnje vrijeme gledao.

Na drugoj večeri Brijačnice nastupit će pet bendova, ova četiri su im prve večeri visoko postavila letvicu.