Energija uživo i dalje ostaje glavni adut Punčki

Jedan od rijetkih alternativnih bendova koji je imao veliku podršku medija i promotora bile su Punčke koje su izvrsno iskoristile hvalospjeve za prvijenac “Sunčano s povremenom naoblakom“.

Taj album je pokazao da imaju dva lica, žestoki i onaj nešto nježniji. Promovirajući te pjesme, bilo je jasno da su se željele više predstaviti u ovom energičnijem tonu, pa uopće ne čudi što su na novom albumu još više zaokružile priču kao moćan alternativni rock bend.Utjecaji su sada još i jasniji, to su bendovi u rasponu od Pixiesa preko Nirvane do Repetitora, ali naravno da Punčke imaju i mnogo svojeg zvuka u tome. Prvenstveno, to su melodije koje su u većinom vrlo zarazne, iako su ovom zgodom mnogo mračnije u odnosu na “Sunčano s povremenom naoblakom”.

Takav zvuk prate i tekstovi koji su najčešće vrlo jednostavni, ali efektni, koji se super slažu s glazbenim podlogama. Iz tog se jasno da isčitati da su cure pomno pazile što rade, pa slobodno možemo reći da je ovaj album zreliji i zaokruženiji. Je li ujedno i bolji? Nije.

“Sunčano s povremenom naoblakom” je bio puno napetiji album i svojom ritmikom je otkrivao mnogo više nego “Ništa nije kako se čini”.“Ništa nije kako se čini” je album koji je rađen za publiku koja ih je upoznala na koncertima Pipsa ili QOTSA gdje su se pokazale kao energične bombe, dosta tog je predvidljivo, a opet nedostaje ikakvog faktora iznenađenja. Album nije uopće loš, ali ta predvidljivost mu oduzima mnogo jer nema onog zaigranog šarma s prvijenca.

Uvodni instrumental “Ništa nije kako se čini” je zanimljiva igra instrumenata i idealna ideja za otvaranje albuma. Sve počinje malo mistično, potom ritam sekcija uzima glavnu riječ što dovodi gotovo do dance punk ritmova, dok sve kulminira jačim gitarskim riffovima. Vjerujem da će ovom skladbom otvarati i mnoge koncerte jer bi to bio super zanimljiv potez.

“Tako je bolje” je jedna od skladbi koja je rađena po recepturi ‘nešto ovako jednostavno moramo staviti na album, ljudi to očekuju od nas’. Nabrijanoj atmosferi jednostavno nedostaje krvi i mesa, pa zvuči dosta sterilno i umjetno složeno, iako je na prvu sve na svojem mjestu jer ima i žestokih gitara, pamtljiv refren, bas i bubanj se fino slažu…

Situaciju u potpunosti popravlja najbolja skladba albuma “Ocean” koja je slična prethodnoj, ali napravljena na mnogo spontaniji način. Tu se vidi da nije sve posloženo taman onako kako treba biti, već su kreativnom ludilu dale maha što je u konačnici dalo i mnogo prirodniji zvuk.

Ostatak albuma je baziran na sličnim temeljima, a to je jedan moćan alternativni zvuk baziran između klasičnog indie rocka do grungea i noisea, a najbolje pjesme su one gdje Punčke ne pokušavaju raditi komplesne pjesme za koje očito nisu još spremne. Zato u pjesmama poput “Još jedan dan” dokazuju da hvalospjevi na njihov račun nisu uzaludni, ali ipak je jasno da ne pogode sa svakom pjesmom na jednako upečatljiv način.

Naslov albuma je perfektno pogođen jer stvarno nije ništa kako se čini. Osobno mi se činilo da su Punčke neopterećene uspjehom u tolikoj mjeri, ali očito sam bio u krivu jer “Ništa nije kako se čini” pokazuje da su se išle dodatno podilaziti publici, umjesto da budu svoje. Kad se opuste, inspiracija im dolazi kroz jednostavne melodije i tekstove, a forsiranje nekih većih, prvenstveno glazbenih rješenja, u ovom trenutku im još ne leži.

Bilo kako bilo, “Ništa nije kako se čini” je poprilično solidan album kojim će potpuniti svoju set-listu s još pregrštom pompoznih stvari, pa će tad pasti u drugi plan nešto slabiji album jer energiju koju imaju uživo ne može se nikako diskreditirati, to im je glavni adut, pa se nadam da će tako biti i u budućnosti.