The Defiled
Daggers
Datum izdanja: 02.08.2013.
Izdavač: Nuclear Blast
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Novovalni britanski metalci The Defiled još su jedan od bendova koji je promoviran u stjegonošu nekakvog, u ovom slučaju britanskog modernog metala. Što god da taj pojam značio i kako god da ga svatko od nas individualno shvaćao.
Ovi londonski mladići svoj su metalni put započeli 2005., četiri godine
kasnije objavili debitantski EP “1988” još dvije nakon toga i premijerno
dugosvirajuće izdanje “Grave Times”, nakon čega su si priskrbili ugovor
s Nuclear Blastom. Drugi album “Daggers” producirao im je poznati
Jason Suecof, što znači da materijal zvuči svježe, čisto i jako moćno.
Album zvuči i djeluje poprilično stabilno i zrelo, bez obzira što u njemu itekako ima potresa, a ukomponirano je ‘mali milijun’ glazbeni subžanrova, poput hardcore/metala, industrial, groove, thrash, heavy, gothic, melodic death metala ili alternativni rock. Dakle, rasprostranjen i razgranat album kojemu je jedna od glavnih, ako ne i glavna značajka kontinuirano nadigravanje mahnite brutale i razigrane melodičnosti, bilo da se radi o gitarskim, vokalnim ili bubnjarskim razračunavanjima. Čak je i atmosfera u tom nekakvom kontrastnom ugođaju, koji uglavnom bude mračan, polukataklizmičan, ali zato ima i lijepih, optimizmom i romantičnošću nadahnutih momenata.
Industrijalizirani kaos, marševski bubanj i atmosferične klavijature uvod su u manijakalni naslov “Sleeper” u kojem se osjeća melodic deatha u bubnjanju, te orkestralnih dodira, a “Unspoken” je moćna stvar s dominacijom srednjeg ritma, koja kombinira melodiju i brutalu u svim vokalno-instrumentalnim presjecima. “Saint And Sinners” kreće s death metal bubnjarskim manirima, u nastavku je klasičniji melodic metalcore naslov, a puno uvodnog groovea čuje se u “As I Drown“, u kojoj računalni efekti nisu baš ispali efektni, ali zato jeste pojačana melodičnost u sporijim ritmovima.
“Fragments Of Hope” srednjeritmična je, dramatična pjesma s gothic atmosferom i hladnim odjavnim pianom, “Infected” alt-rockerica s radio-friendly kapacitetom, “The Mourning After” thrash/grooveom ‘obojena’ pjesma s izrazito ‘zaluđenim’ pjevanjima. Akustična balada “Few Minutes” s emotivnim solom ‘pokrivenim’ elektronikom djeluje poprilično ‘freshy’, a “No Place Like Home” kaotični je melodic death/metalcore/groove naslov s mirnijim završetkom.
U najmanju ruku zanimljiv i izuzetno zdrav ovo je album, koji itekako odstupa od modernističkih bendova koji se nekakvih potruljenih kombinacija metalcorea s melodeathom znaju držati ‘k’o pijan plota’. Iako niti njega ne možemo svrstati u kategoriju revolucionarnijih izdanja s velikim potencijalom, itekako je vrijedan pozornosti ljubitelja tog modernog metala.