Nick Cave And The Bad Seeds
Push The Sky Away
Datum izdanja: 18.02.2013.
Izdavač: Bad Seed / IDM Music / Aquarius Rec.
Žanr: Alternative, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Dosta je bilo buke i rokenrola! Intimni zvuci albuma “Boatman’s Call” i “No More Shall We Part” opet su u modi!
Album Nicka Cavea “Push The Sky Away” rijetka je zvijer u Caveovom
katalogu jer više nego ijedan Caveov album dosad gleda unatrag, ali s
novom ekipom i novim trikovima.
“Push The Sky Away” prvi je album nakon odlaska jednog od najdugovječnijih Bad Seeda Micka Harveya početkom 2009. i prvi album Cavea i Bad Seedsa nakon 2008. i ploče “Dig!!! Lazarus Dig!!!“, te raspuštanja projekta Grinderman 2011. Što se promijenilo nakon svega toga? Sve!
Tonovi minimalistički osciliraju, Cave je tih, gitare su vrlo diskretne, čak su ludi Ellisovi violinistički štrajhovi zavezani ‘lancem’. Zato su Caveovi stihovi svakakvi – dok se The xx bave uglavnom ljubavnim temama, Cave raspaljuje po sebi, svemiru i svemu između ovog prvog i ovog drugog. Primjerice naslov prvog singla “We No Who U R” napisan je na esemesovskom engleskom, Cave je nedavno potvrdio da je inspiraciju tražio preko Googlea i Wikipedije u nekim neobičnim podacima, a ima i autoreferentnih stihova. Osim utjecaja Lou Reeda i The xx, Cave je dosta proučavao i Neila Younga, tako da pjesma samoobjašnjavajućeg naslova “Higgs Boson Blues” evocira staru Neilovu “On the Beach”.
Album je jasna i zaokružena cjelina, prilično drugačija od većine Caveovih uradaka u prošlosti i bit će zanimljivo vidjeti kako će Cave ukomponirati novi zvuk “Push The Sky Away” sa starim pjesmama, pogotovo onima kod kojih će se tražiti žestina.
Albumu možda nedostaje ukleta, manijakalna izvođačka snaga koja je nosila “Henry’s Dream“, “Let Love In” ili “Abattoir Blues / Lyre of Orpheus“, kao i neka ‘jaka’ pjesma koja bi se mogla proglasiti ‘instant klasikom’, ali dobiveno je djelo koje ponajbolje u Caveovom bogatom katalogu manipulira nijansama i atmosferom.