Recenzije
Pet metara čistog bijelog klavira
30.5.2011. @ 09:22
Nick Cave And The Bad Seeds
No More Shall We Part (Collector's Edition)
| Datum izdanja: | 16.5.2011. |
| Izdavač: | Mute / Dallas Records |
| Žanr: | Rock, Alternative |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
Disc 1:
- As I Sat Sadly By Her Side
- And No More Shall We Part
- Hallelujah
- Love Letter
- 15 Feet Of Pure White Snow
- God Is In The House
- Oh My Lord
- Sweetheart Come
- The Sorrowful Wife
- We Came Along This Road
- Gates To The Garden
- Darker With the Day
Disc 2:
- Good Good Day
- Little Janey's Gone
- Grief Came Riding
- Bless His Ever Loving Heart
- 15 Feet Of Pure White Snow
- We Came Along This Road
- God Is In The House
- And No More Shall We Part
- Do You Love Me Like I Love You (Part 11)? (Video)
- As I Sat Sadly By Her Side (Video)
- Love Letter (Video)
- 15 Feet Of Pure White Snow (Video)
"Moj otac je bio predavač, i nikad nisam htio biti kao on. A sada držim predavanja o ljubavnim pjesmama" u slobodnom je prijevodu jedna od izjava na govornom albumu "Secret Life of Love Song" kojim je premostio četverogodišnju šutnju između dva regularna albuma Nick Cave.
Na toj ploči je jedna verzija pjesme "Love Letter", koja će svoje izdanje doživjeti i na "No More Shall We Part", tako da se "No More Shall We Part" može doživjeti kao nastavak praktičnog dijela predavanja o Njegovom veličanstvu pjesmi.
"As I Sat Sadly By Her Side" krasan je primjer aliteracije, a jednostavna "Love Letter" jedna je od najljepših ljubavnih balada. "15 Feet of the Pure White Snow" zanimljivo je posjećivanje 'starog' teritorija s 'novom' vizurom. Čovjek zvan Nick odlučio je izbjegavati stare, dobro provjerene forme i na ovom je albumu u tome uspio.
Može se reći da je "No More Shall We Part" logičan nastavak albuma "The Boatman's Call", samo bogatiji u svakom pogledu: album je duljeg trajanja (67 minuta, zapravo dvostruki LP), zvuk Caveovog dominantnog instrumenta klavira je čišći, Cave je svoju muzičku inklinaciju usmjerio još više prema soul muzici, a The Bad Seedsi čuju se više nego na prethodnom albumu. Cave će malo zagrebati i po gospelu, s uspješnim rezultatima.
Aranžmane su zajedno radili Mick Harvey i Warren Ellis, i album je profitirao od oba pristupa. O samom stvaranju albuma reći će na dodatnom DVD-dokumentarcu tek Ellis i basist Martyn P. Casey, dok se ostali neće ni pojavljivati, tek serija manje ili više poznatih poštovatelja koji će manje ili više inspirirano uzdisati za ovom, po svim kriterijima impresivnom pločom.
Iznenađenjima tu nije kraj: doduše nisu sva iznenađenja ugodna. Autorska suradnja "Sweetheart Come" s Barryem Adamsonom je zanimljiva, no dojam je da joj nije mjesto na ovakvom albumu s ovako intoniranim pjesmama. "Oh My Lord" je zanimljiva, no ipak preduga. Caveov glas nešto je tanašniji, što može smetati okorjele fanove. Prisutne su i dvije doajenke kanadsko-američkog folka, Kate i Anna McGarrigle (mama i teta Rufusa i Marthe Wainwright), koje su ponudile sugestivne prateće vokale.
"No More Shall We Part" također je ploča koja ima najviše jazza: prekrasna naslovna balada samo je dokaz da Cave ni u svojim četrdesetima ne posustaje proširivati svoje područje djelovanja, a naslovi "Oh My Lord", "God Is In The House", i "Hallelujah" (nije obrada Leonarda Cohena) sugeriraju dalja religijska propitkivanja. Cave zvuči kao da se nakon potrage na "The Boatman's Call" konačno našao i da je, hm, umjereno sretan i ponovno samopouzdan.
"No More Shall We Part" zvuči kao djelo zrelog i zadovoljnog čovjeka koji je 'svudi bija i sve vidija' i dalje jako dobro zna što želi i kamo želi. S ovom je albumom Nick Cave potvrdio da mu je karijera, što se tiče konstantnih umjetničkih dosega i održavanja vrhunske umjetničke forme, usporediva s najvećim kantautorima modernog doba.
