Nick Cave and The Bad Seeds: Svečanost emocija u agoniji života

Prošle su nešto više od četiri godine od kada je najmlađi sin Nicka Cavea, Arthur Cave, tragično preminuo. Godinu dana nakon dječakove smrti, poznati glazbenik objavio je album “Skeleton Tree”, do tada svoj najesencijalniji rad. Sam ambijent albuma nabijen je mračnim utiscima i jakim emocijama koje su ostavile velik trag na publiku, uz pozitivne kritike gotovo svakog slušatelja. Nakon preslušavanja najnovijeg, sedamnaestog studijskog albuma “Ghosteen”, može se reći kako je “Skeleton Tree” bio samo uvertira za predstojeći uradak, a to potvrđuje i meditativno-turobno ozračje kompletnog albuma. 

Naziv “Ghosteen” u doslovnom bi prijevodu označavao Malog dobroćudnog duha (naziv preuzet iz irske literature koja opisuje dijete opsjednuto duhom). Sam Cave album je opisao vrlo alegorično i to kao „duha koji migrira“. Ghosteen upravo to i je, nevini duh koji u raskoši turobnih emocija plovi kroz slušatelja. Album je podijeljen u dva dijela: prvi dio sastoji se od osam pjesama koje su prikazane kao alegorija djece.  Drugi dio je sastavljen od dvije duže pjesme i pjesmu izgovorenu kroz recitaciju, a sve tri stvari predstavljaju roditelja. 

Umjetnost prekrasne naslovnice albuma koja se savršeno uklapa u cjelokupno izdanje sadrži sliku umjetnika Toma du Boisa iz 2001. godine “Breathof Life” koja bi se, kao i sam album, najbolje mogla opisati kao prikaz krajolika emocija.

Album otvara pjesma “Spinning Song”, a doslovno tako i zvuči – poput laganog spinalnog ulaska u san ili nekakav nadrealni prostor, popločan stepenicama kroz vrt, na čijem se vrhu nalazi gnijezdo s pticom. Prekrasan je to uvod kojim započinje priča koju je za slušatelje, ali i svog pokojnog sina, snimio Cave. Sljedeća stvar na albumu je “Bright horses”, po svemu sudeći, jedan od potencijalnih hitova. Pjesma je prožeta Caveovim oštrim glasom praćenim laganim klavirskim notama i violinom. “The Bright horses” se jako lijepo nadopunjuje na “Spinning Song” kao što se i sve naredne pjesme prvog ciklusa nadopunjuju jedna na drugu. Još jedna od efektnijih stvari sa albuma je “Galleon Ship”, u kojoj prateći zbor odjekuje za Caveovom više naracijom nego pjevanjem, dok im glasovi odzvanjaju periodično između refrena. Učinak ove pjesme je vrtoglav i dezorijentirajući, poput kakvog slobodnog pada u nekakav međuprostor. U istom trenutku jako lijepo i jako zbunjujuće.

Raspoloženje albuma zamračuje pjesma koja ujedno i završava ciklus o djeci. “Leviathan” obiluje teškim akordima i nezaustavljivim izljevima emocija uz cesta ponavljanja stiha My baby loves me.

Pjesma čije ime nosi cjelokupni album, opet taj predivni “Ghosteen”, otvara drugi dio albuma te je u svom dvanaestominutnom trajanju isprepletena prekrasnim klavijaturama Warrena Ellisa. Pjesma na trenutak odaje dojam svečanosti i buđenja, nakon osam pjesama aranžiranih kao u polusnu. Preko maglovite elektronike pretposljednja “Fireflies” kaže: There is no  border here, nothing can be planned. We are fireflies trapped in a little boy’s hand. Album zatvara “Hollywood” kao vrhunac popraćen bubnjevima, uz poruku da smo stigli do cilja, što je, prema svemu sudeći, pomirba sa tragedijom i prolaznosti života koji u svoj svojoj tuzi ponekad može biti i svečan. 

“Ghosteen” je prije svega ambijentalni glazbeni album. Caveov glas podržan je dugim nizom analognih sintisajzera i klavira, uz zvona i orkestralne gudače. Ovakva kombinacija glazbenih instrumenata i Caveove poezije za koju je izvjesno da je postala sve mračnija, a u pojedinim trenucima i posve nelogična, daje posebnu jačinu cjelokupnom albumu. Krajolik emocija, agonija u raju, težina života i njegova prolaznost, sve je to obuhvatio album Ghosteen, a Nick Cave i The Bad Seeds su savršeno ukomponirali sve stavke kako bi taj doživljaj uistinu i bio kompletan.

Može se zaključiti kako je nakon četrdeset godina karijere, Nick Cave izašao je s jednim od svojih najmoćnijih albuma do sada, beskrajnim davanjem i dubokim razmišljanjima u meditaciji i smrtnosti, prožetih općom tugom.

Ako izuzmemo (malobrojnu) publiku koja nikad nije čula za Nicka Cavea, onda nam ostaju još dvije kategorije slušatelja. Prvi su oni koji će preslušati album ili čuti pokoju stvar s njega te njihovom emocijom biti duboko dotaknuti. A oni drugi, oni drugi su slušatelji koji se bore sa svojim osobnim tragedijama i koji će kroz preslušavanje ovog albuma ponovno proživjeti iste. I jedni i drugi će s ovim albumom proživjeti svojevrsnu katarzu.