Krvava kruna evolucije

Ovaj bend na scenu je kročio 2006., kada su objavili prvi demo, i to dok su još bili srednjoškolci, a u postavi imali trinaestogodišnjaka na bubnjevima.

Budući da je metal scena danas, kako europska tako i svjetska,
preplavljena novim bendovima, tako mnogi od njih dok još nisu ni stasali
kako treba dobe mogućnost potpisivanja ugovora s nekom pravom
diskografskom kućom, što je slučaj i s ovim bendom.Oni su nakon jednog dema, te EP-a, objavili svoj prvi studijski album koji obiluje različitim metal pravcima od kojih prevladavaju thrash, death i black s dosta ambijentalno-mračne atmosfere. Vidi se da su momci slušali sve i svašta i nastojali to prenijeti u svoj bend.

Album na koji treba obratiti pažnju ukoliko ste ljubitelj mješavine stilova, poglavito žešćih. Teško da se možete zasititi nakon nekoliko slušanja, jer pjesme su konstruirane tako da se žanrovi stapaju jedan s drugim, a prevladavaju poletnost, brzina kao i melodija, tako da tijekom slušanja nikad nije dosadno ni monotono.

Uvodni intro na kojem dominiraju gitare pretvara se u “The Runing Man“, na kojoj se odmah vidi mješavina različitih stilova, od romantičnih solaža do refrena punog brutalnog blast beat bubnjanja, te ritmičkih thrash dionica.

Odmah se da naslutiti da nas čeka interesantan i nepredvidljiv album, a to se čuje i u idućoj pjesmi “Nameless“, koja je brza, poletna, melodiozna, dosta podsjeća na In Flames i Dark Tranquility, a jedna od moćnijih pjesama je “Frequencies“.

Udarna “Wasted Scream” počiva na srednje umjerenom tempu s elementima marša, na koji se nadovezuje blast beat i čini pjesmu žešćom i atmosferičnijom, a još valja izdvojiti “Goddess Of Black“, najsporiju pjesmu na albumu s mračnim riffovima, gotovo apokaliptičnim, koji vode do točke agonije.

Uglavnom, radi se o sasvim solidnom, čak dobrom debitantskom albumu jednog mladog benda kome budućnost ne bi trebala biti upitna. Barem ne u granicama u kojima se kreće.