Evanescence
Evanescence
Datum izdanja: 11.10.2011.
Izdavač: Wind-up / Dallas Records
Žanr: Alternative, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Malo je onih koji se neće složiti, neovisno o afinitetima i aspiracijama, kako američka rock petorka Evanescence iz, prikladno strukturirano u priču, Little Rocka ima jedan od najiščekivanijih albuma godine, barem što se tiče ‘komercijalne’ glazbe i izvođača.
Punih je pet godina prošlo od objave progresivnog albuma “Open Door” i otad je bend prošao kroz različita iskušenja, ponajprije zbog višestrukih promjena u samom sastavu, pa tako od originalnog benda iz 1995., odnosno trenutka objave prvijenca “Fallen” 2003. godine, u njemu jedino prepoznajemo ime karizmatične sopranistice i frontwoman benda – Amy Lee.
Upravo je ona bila glavna ‘čistačica’ u bendu koji je osnovala s Benom Moodyem i u kreativnoj pauzi započetoj nakon svjetske turneje 2007. određivala smjer zvuka, ali i tko će stati iza kojeg instrumenta, da bi naposljetku trenutačnu (navodno i konačnu) postavu oblikovala ovako: Terry Balsamo (gitara), Troy McLawhorn (ritam gitara), Tim McCord (bas gitara) i Will Hunt (bubnjevi). Naglasak je i ovaj put bio na vokalu i gitarama i nesumnjivo treći album “Evanescence” možemo etiketirati kao gitarističku kompilaciju.
Razlog je ponajprije premalo eksperimentiranja unutar ranije definiranog zvuka benda koji je nekoć, u fazama prije probitka na scenu, bio temeljen na gotičkom rocku, da bi ga već na drugom albumu napustio. No, u “Evanescence” dolazi do kreativne stagnacije, ponajprije iz pera Amy Lee čiji se dosad impresivni i krajnje poetički tekstovi (primjerice ranije “Lacrymosa”, “Lithium”, “Your Star” i “Tourniquet”) sada gube u krajnjoj infantilnoj patetici, pa sada osoba na pragu tridesete piše iz pozicije razdražene tinejdžerke.
Weltschmerz je, čini se, autorski imperativ na ovom albumu pa tako već u najavnoj i prvoj pjesmi “What You Want” Amy pjeva “do what you what you want / if you have a dream for better… There’s still time / Close your eyes / Only love will guide you home / Tear down the world and free your soul / ‘Til we crash / We’re forever spiraling down“.
Patetika kakvu smo već čuli nalazi se u “The Change“: “Never meant to lie / But I’m not the girl you think you know / The more that I am with you / The more that I am all alone‘ jer njezino je srce, dakako, slomljeno i neuzvraćena ljubav te izazvani bijes tematski su temelj albuma, uz kontekstualne varijacije, pa ćemo čuti poznate fraze i slike ‘my heart is broken / sweet sleep my dark angel‘, s nastavkom u potencijalnom singlu “The Other Side” ‘make me whole again / open your eyes / …never believing what they say, cuz I’m / counting the days to meet you on the other side”.
“The Other Side” je hard-rock skladba sa čistim i ‘rezajućim’ cikličkim riffovima i čini, uz najavnu, najzarazniju i za radio najpodobniju pjesmu. Dakako, obojena je klavirom kao Amynim najdražim instrumentom koji se i dalje prepoznatljivo ušuljava gotovo u svaku pjesmu, a ovaj put i više negoli na prethodnicima daju prostora gudačkim instrumentima radi stvaranja dramatične atmosfere (“Swimming Home“, “Lost In Paradise“).
Kako album doista zahtijeva pomno višestruko preslušavanje, tek s novim slušanjima uviđamo važnost i snagu Amynog vokala unaprijeđenog i razrađenijeg nego do sada, pa tako briljira svojim mezzosopranom u “Oceans” – rafiniranoj rock eulogiji predivnih pjesničkih slika koje zaslužuju mjesto na glazbenim ljestvicama, odnosno “My Heart Is Broken” koja zavarava baladnim uvodom ne bi li dobila crescendo iznesen upravo njezinim vokalom i Terryevom pomalo neinventivnom gitarom.
“Evanescence” je najčvršći studijski potpis benda dosad, no nakon dugog staža i prevelike studijske pauze nedostaje mu manevra unutar samoga sebe, propitkivanja vlastitih granica, umjesto igranja unutar postojećih i nimalo svježih, stoga bi mogao razočarati poznavatelje, ali ne i okorjele fanove.