Vintersorg
Jordpuls
Datum izdanja: 25.03.2011.
Izdavač: Napalm Records
Žanr: Black Metal, Folk Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Još tamo od premijernih izdanja “Till Fjälls” (1998.) i “Ödemarkens Son” (1999.), Vintersorg uživa kultni status među skandinavskim bendovima, poglavito u kategoriji onih s ‘prirodnjačkim’ tekstualno-glazbenim tematikama.
U početku stvaralački dosta kreativniji, kasnije, mogli bismo reći više odmjeren, pa je tako nakon četiri albuma u isto toliko godina (1998.-2002.) ovo tek treći u posljednjih sedam.
Prvi nakon “Solens Rötter” (2007.), što je ujedno i najduža pauza između dva bendova izdanja. No ta pauza nije ostavila traga na glavnom kompozitoru i multiinstrumentalistu Andreasu ‘Vintersorgu‘ Hedlundu, koji je cijelo vrijeme bio glazbeno aktivan, s obzirom da je i član Borknagara, uz ostalo, a na ovom mu je albumu gitarskim izvedbama pomagao Mattias Marklund.
Albumu koji u progresivnoj strukturi miksa ambijentalni folk sa skandinavskim osjećajima i sposobnošću izražavanja kroz melodijsku finoću kontra hladnih, mračnih blackerskih pasaža, uobličeno u modernu produkcijsku ‘ljušturu’. Folk, kojeg tekstovi na švedskom još posebnije naglašavaju, jest konstrukcijska osnova i mnogo je mirnih, staloženih ritmova, no većina pjesama ne oskudijeva u dinamičnosti, čak ni u agresiji.
Povremeni programing više bismo mogli doživjeti kao neki logičan potez, kao spoj moderne ‘umjetnosti’ i naturalne mističnosti, negoli kao nametanje nečega nekome. Pa se tako clean vokali, akustične gitare, piano i klavijaturistička aranžiranost i ‘hevijanerizirani’ riffovi u momentu transformiraju u vrišteće-razbješnjenije vokale, blastebeatove i sirovije, distorziranije, ubrzanije gitare (“Mörk Nebulosa“).
Rekli bismo da se raspoloženja unutar pjesama, koje su često prekinute klavijaturističkim, gitarsko-akustičnim ili piano interludijima s orkestralnim ‘touchevima’, mijenjanju dosta brzo i u nepravilnim razmacima, što im daje i na uzbudljivosti.
Atmosferski ugođaj podebljan je kontinuiranom klavijaturističkom pratnjom, s time dolazi i karakterna dramatičnost i melankolija, što je i očekivano, s obzirom na tekstualnu tematiku, a govori o odnosu čovjeka i zemlje, pojavama i odnosima u ‘divljini’ ili filozofskim zapažanjima.
Također, iako se radi o dosta univerzalnim, razrađenim, ‘rasparceliranim’, na momente i grubim pjesmama, vrlo su ugodne za slušanje i poprilično pamtljive. Naravno, u prvom se redu to odnosi na one mirnijih folk formi, struktura i ritmova (“Till Danet Av Forsar Och Fall“, “Eld Och Lagor“).
Ali i one progresivnije, višestraničnije, napetije, s obiljem ekstremnih elemenata (“Skogen Sover“, “Palissader“) ostavljaju dojam velikog slušalačkog potencijala. Velikog potencijala kojeg ima i ovaj album, za kojeg bismo teško mogli reći da je donio nešto posebno, nešto što se nije očekivalo.
Ali se zato može reći kako je donio još jedan ‘vintersorgovski’ album, koji će svakog fana benda i više nego obradovati. Jer Vintersorg je opet dao ono što se od njega očekuje. Konstruktivnost, kreativnost, progresivnost i – kvalitativnu kontinuiranost.