Izvan svake konkurencije

Album “72 & Sunny” je bez ikakve konkurencije najbesmisleniji album koji sam slušao ove godine. Čak je svojom besmislenošću uspio nadmašiti Nellyja, ali o tome više u nekim drugim recenzijama. Krackerov album prvijenac bio je solidno djelo, simpatično je možda bolja riječ, ali sve u svemu uspio je tim albumom uhvatiti svojih 5 minuta slave.

‘Kreker’ umjesto da nastavi putevima mediokriteta, pokušava drugim albumom dokazati neku glazbenu ozbiljnost i zrelost. Rezultat je dosadan album, južnjačkog ‘Redneck’ štiha, prepun bespotrebnih i besmislenih filozofiranja o ljubavi i ostalim temama koje južnjacima život znače.

Slušajući “72 & Sunny” u glavi su mi se ispreplitale scene iz filma “Deliverance” i slika prepunog saloona, napučenog znojavim muškarcima s fudbama i kaubojkama, šarmantnih krezubih mladića u treger trapericama i pokoja dlakava konobarica seljačkog naglaska, kojoj nije strano koketiranje s prekrasnom klijentelom. Užasne li slike! Vjerujte mi i glazba s albuma je poput ovog detaljno (nadam se) dočaranog opisa.

Uncle Kracker ne posjeduje apsolutno ništa, ni stil, ni talent, a zavijanje i zavlačenje koje on naziva pjevanjem možda može proći u Nashvillu ili nekoj drugoj U.S. zabiti. Pitam se kada će Kid Rock konačno shvatiti da nema nikakvog smisla sponzorirati ovakav loš projekt, i ponovo zaposliti Krackera kao svog DJ-a, što je daleko bolja kombinacija.