Adis Kutkut, poznatiji i kao Billain, jedan je od najuspješnijih glazbenih producenata, sound designera i DJ-a u BiH.
Do sada je uspio ostvariti vrlo jaku karijeru te je postao poznat diljem svijeta. Osim bogate internacionalne karijere, Billain je zaslužan i za postavljanje Sarajeva kao važne točke kada je riječ o elektronskoj glazbi.
Iako je u internacionalnom pogledu vezan za drum’n’bass, na domaćoj sceni je povezan s hip-hopom, pa tako iza sebe ima mnoštvo suradnji, a samo neke od njih su s Edom Maajkom, Frenkijem, Kontrom, Sassjom…
Jedan zvuk je jedan potez kistom, nitko ne zna što se zapravo događa u tom momentu, vjerojatno poneseni osjećajem svojih umnih koraka istražujemo čudnovata napuštena prostranstva koja naseljavaju unutrašnje misli i dočekuju druge svjetove daleko od zemlje i domaćeg. A naprimjer Neurofunk pravac DnB-a je mnogo ‘neuralno’ slobodan i na neki način mnogo slobodniji od ostalih, mada je mišljenje o muzici trivijalno u današnjem društvu.
Poznat si i po čestim kolaboracijama, a odradio si i puno projekata. Što bi od svega toga volio istaknuti kao najznačajnije?
Svaka kolaboracija je posebna, hip-hop je moždana perkusija misli i psihologije, koja kroz slogove dopire do slušaoca kao što naprimjer ja dopirem instrumentima iz pozadine svakog izvođača. U biti mnogo je interesantno vidjeti kako zapravo korijen inspiracije svakog MC-a je ono što ‘beatmaker’ donese njima u uši, pa se taj zvuk pretvori u njihove riječi, tako da su većinski ‘beatmakeri’ indirektni arhitekti tog žanra. Upravo izdvajam Edu Maajku, Frenkieja, Kontru, Sassju, Hightime i Božu Vreću, jer svi su veoma posebne ličnosti koje vide stvari na svoje načine te su njihovi potezi i reakcije unikatni svaki na svoj način.
S obzirom da si ostvario vrlo jaku karijeru i u inozemstvu, što bi poručio svima onima koji se žele okušati u audio produkciji, sound designu i učenju raznih tehnika miksanja. Kroz što sve pojedinac treba proći da bi u tome mogao biti uspješan, a čega bi se trebao kloniti?
Neki dan sam vidio koliko je osjetljiv svijet ljudi koji ne vjeruju u sebe misleći da je novac temelj svake ideje i svakog početka. Čitao sam o beskućnicima koji nisu imali apsolutno ništa osim ideje i plana, pa recimo Mihailo Pupin koji je prekinuo s edukacijom zbog financija, O Tesli da ne pričam. Čitao sam o Indijcu koji je prokopao put kroz planinu svojoj ženi samo s dvije alatke. Ljudi podcjenjuju svoje izvorne moći, ne znaju za bolje i drukčije. Mislim da je najbolja lekcija vjerovati u sebe…
Bilo je izuzetno teško naučiti o produkciji u gradu u kojem apsolutno nije postojala nikakva edukacija za isto. Danas stvari stoje svima na dlanu interneta na raspolaganju kroz tutorijale i YouTube edukacijske kanale za produkciju i DJ-ing. Tutor sam već godinu dana u “Samplegenie” online školi za produkciju, i moja poruka je uvijek ista. Ono čega se pojedinac treba kloniti je tamna masa ljudi koji slijepo vjeruju u krive parametre kao što sam to ranije rekao, od novca do interesa i svega što umjetnika kao umjetnika moše osporiti u izražavanju.
Kako bi opisao trenutnu situaciju oko glazbene scene u BiH i regiji? Između ostalog čini se i kao da danas svi mogu biti DJ-i…
Scena u BiH je prilično u svijetu ‘microclubbinga’ gdje mala mjesta mogu odisati dobrom energijom, mada na većem planu elektronika je doživjela misteriozan pad koji je nekako na našim leđima i leđima sljedeće generacije da je dignemo i održimo. DJ ili umjetnik… Prilično istrošene riječi nažalost. U BiH je prilično puno interesa, i osjećaja za formiranje ‘mikročopora’ koji miješaju malenkost grada u profesiju pa time pucaju i jako dobre ideje i organizacije.
Mislim da je najžalosnije što smo postali tolike diplomate da prepuštamo jedan ogroman prostor svemu onome što nije umjetnost, kao što su balkanski narodni folk porivi da educiraju našu omladinu, što eventualno utječe i na DJ-eve ne samo u BiH već na cijelom Balkanu i troše dragocjene riječi kao što je ‘umjetnik’ . Mislim da je ‘stvaralac’ jedina ostala nekako dostojna i netaknuta riječ kao artefakt ljudskog umijeća.
Po čemu upravo Sarajevo kao sredina odgovara tvojoj kreativnosti? Bi li mogao živjeti i raditi primjerice u Londonu?
U isto vrijeme nakon prošlog odgovora, u istom mom gradu punom niskog standarda, imamo drugi fenomen koji se zove izolacija. Izolacija je vrlo jak faktor koji stvaraoca oslobađa okolnog utjecaja, glasnoće i gradskog zasljepljujućeg saobraćajnog stroboskopa, i budi novu ličnost koja ga umjetnički osvještava i usmjerava ka uzdizanju sume osobne mašte koja se onda grana umno u svijet mnogih mogućnosti.
Stvaralac nastane sam, ali ne može živjeti sam, jer u svom stvaralaštvu zatvori sva vrata društva i ta socijalna izolacija uzima svoj danak. Ali rezultat njegovih djela probijaju sve granice i zapravo oblete zemlju uzduž i poprijeko, što je dokaz malenkosti planete. Ako se tiče sreće, imam sreću što sam pronašao prijatelja u djevojci koja mi je razbila izolaciju.
Posljednji EP “Colonize” izbacio si prošle godine. Na čemu sada trenutno radiš, što te okupira i kakvi su ti daljnji planovi?
“Colonize” EP je bio nastavak priče “Colossus” EP-a koji je istodobno bio prvi korak kreiranja univerzuma, odnosno cijelog jednog romana na kojem pišem između izdanja, skupljajući tako sve slagalice u jednu veliku kozmičku priču dobra i zla, daleko od Hollywooda, ali mnogo blizu srca Alejandra Jodorowskog i Moebiusa. Trenutno radim na mnogo malih izdanja i već tri godine radim na svom albumu, koji nastavlja istu priču. Pošto je to moj prvi album ovog nivoa, sve što sam naučio i sve sto naučim stavljam u njegovu kutiju, tako da sam za zadnju stavku odredio biranje izdavača, da izbjegnem utjecaje izdavačkih kuća.
Vremena se jako brzo mijenjaju te izdati album ovakvog nivoa je mnogo teže nego prije zbog načina na koji osobno želim realizirati ispred pune kutije internacionalnih ideja i novih patenata koji su u paketu s istim. Jednostavno, daleko od ega, ipak želim napraviti nešto što nitko nije napravio prije, i zbog toga vrijeme za album postaje trodupla zahtjevnost, do najsitnijih detalja koji čine sve danas u svijetu prašine i globalne nezainteresiranosti. Jednostavno želim doprinijeti da umjetnost preživi.