Znači li vam u glazbenom pogledu nešto ime Helem nejse? Možda još uvijek ne, ali ako ti kažem da je u pitanju sarajevski kolektiv koji obožava i ekipa iz Dubioze kolektiv, ili pak Edo Maajka, Frenkie, Marko Louis, vjerujem da ćeš nastaviti čitati.

U pitanju je kolektiv koji je kreativan ne samo po pitanju glazbe, već i kroz ostale grane izražavanja kao što su gluma ili pak vođenje radijskih emisija. Rekli bi oni sami “odlučili smo zaurlati putem drugih komunikacijskih kanala” i neka su, jer baza fanova svakoga dana sve više raste.

Do tada, pred njihov nastup na ovogodišnjem Ferragosto festivalu (za koji smo ti pripremili i povoljnije ulaznice u FanClubu) saznaj iz prve ruke, tko su Helem nejse, čime se to točno sve bave i kako razmišljaju o jako puno tema. Na pitanja mi je odgovarao strpljivi Čika Gagara.

Za početak, tko su članovi Helem Nejse privatno?
Muziku podržava

Članovi Helem nejse privatno su sinovi, braća, očevi, rođaci i obični ljudi koje drugi obični ljudi mogu sresti u tramvaju, na Vilsonovom šetalištu ili na Olimpijskom bazenu. Gledamo filmove, čitamo knjige, pratimo muziku, pišemo pjesme, zavrćemo rukicom i plaćamo režije. Još uvijek ne znamo što ćemo biti kad porastemo.

Mnogi su prvi doticaj s vašim radom imali preko suradnji s Dubiozom i Edom s kojima često i nastupate. Koliko vam je brzo zapravo takva podrška otvorila neka druga vrata i ‘pogurala’ vas i do nedavnog koncerta u Zagrebu? Što su vas naučili?

Nije nas sramota reći da su spomenuti ljudi naši uzori već dugi niz godina. Naučili su nas da jedino predan i naporan rad donosi velike rezultate. Takva vrsta podrške nam imponira, pomaže i gura prema naprijed priču koju pokušavamo predstaviti široj publici. Ugostili su nas na njihovim velikim koncertima, skupa smo radili u studiju i jako smo često u kontaktu. Hvala im na tome, veliki su carevi i ljudi čije karijere s razlogom toliko dugo traju. Ovog ljeta sviramo skupa na OK Festivalu na Tjentištu. Line-up za tu noć na mainstage-u: Helem nejse, Edo Maajka, Dubioza Kolektiv. Jako se veselimo tom nastupu.

Našlo se tu još suradnji poput onih s Frenkiejem, Billainom, Markom Louisom… S kojim imenima još imate želju raditi? Pa da odmah iskoristimo kao poziv… 🙂

Velika nam je želja napraviti pjesmu s gospodinom Halidom Bešlićem, Giulianom, grupom WhoSee i Mariom Knezovićem iz benda Zoster. To su objektivno ostvarive želje, dok je ona neostvariva suradnja s crnogorskom zvijezdom Edijem Puraševićem. On se povukao sa scene, tako da to vrlo vjerovatno neće biti moguće.

Da upoznamo malo čitateljstvo, Helem Nejse je puno više od hip-hop kolektiva, ima tu i kazališnih i radijskih aspekata, čak i podcast? Kako to izgleda?

Čitateljstvo muzike.hr treba znati da je Helem nejse jedan konglomerat ljudi čija je sfera poslovanja jako široka. Naime, djelujemo u svim poljima visoke subkulture: Radimo najpopularniju radijsku emisiju već pet godina i zove se Helem nejse radio show; na repertoaru kultnog sarajevskog Kamernog teatra 55 već tri pune godine igramo svoju predstavu kontroverznog naziva “Sarajevski Dani terorizma”. Prvenstveno se bavimo muzikom, ali kako nam to nije bilo dovoljno, jer volimo i druge stvari, odlučili smo zaurlati i putem drugih komunikacijskih kanala.

Od septembra iliti ga rujna mjeseca, uplovljavamo u nove vode. Transformirali smo radijsku emisiju u jedan potpuno novi koncept koji će uključivati i video prijenos. Već skoro godinu dana radimo na razvijanju tog koncepta i jedino što vam možemo reći jeste da će to biti nešto mnogo dobro.

Do kakvih zaključaka uglavnom dolazite krajem svakog tjedna nakon emitiranja vaše radijske emisije?

Mladi odlaze; Političari su lopovi; Život je težak; Ubi nas nezasposlenost; Ma ne mogu…

Proces snimanja albuma ili nastupanje uživo?

Maksimalno uživamo i u jednom i u drugom. Zapravo, to su dvije najljepše stvari u ovom poslu. Adrenalin koji se stvori tijekom koncerta, vjerojatno je najteža droga o kojoj smo ovisni, s tim da je puno kompliciraniji i i teži zadatak jer sa sobom nosi aktivnosti kao što su bukiranje, probe, nosanje opreme, putovanja, nespavanja i stres. Proces snimanja albuma je znatno opušteniji, ugodniji, ali isto tako nosi jednu dozu neizvjesnosti; hoće li se raji svidjeti, neće li se raji svidjeti?

Nije vam dovoljan samo DJ, odlučili ste se i na punokrvnu bendovsku varijantu za nastupe. Kako ste se snašli u takvom obliku?

Od samog početka našeg rada i prije Helem nejse, bilo smo nekako “bendovski tipovi”. Uvijek nam je bilo draže da nas je više na bini i da se svira muzika uživo. Svi već imamo to iskustvo od ranije, tako da smo se brzo uklopili. U jezgru ekipe koju sačinjavaju Stihi, Gaga i DJ Toshi, dodali smo bubnjara Rikija i basistu Zlajsa, pa sad to zvuči mnogo čvršće i izgleda mnogo bolje. Skupa smo odsvirali preko 30 koncerata za godinu dana.

Kakvo je vaše mišljenje o stranoj trap sceni, ali i trapu s ovih prostora?

Vremena se mijenjaju, pa tako i muzika u korak s vremenom. Puno slušamo i pratimo novu muziku, pa samim tim i trap. Čak štoviše, koristimo dosta elemenata u muzici koju sami radimo, a imamo i trap pjesme. Dosta je pojednostavljen i krase ga refreni u kojima se najčešće u krug ponavlja jedna te ista fraza. To je nešto što zna smarati, ali ako odaberete prave riječi s kojima se svi mogu poistovjetiti, imate hit. Samo nek je catchy 🙂 Na našim prostorima ima dosta kvalitetnih trepera, ali čini nam se da je puno veći postotak ovih manje kvalitetnih.

Društveno-politički ste aktivni, koje biste osnovne stvari promijenili da doslovno na jedan dan budete na vlasti? Koje biste probleme prvotno nastojali istrijebiti?

Prvo bismo pozapošljavali svu rodbinu u državne institucije. Onda bismo popljačkali sve što je ostalo da se popljačka, narodu bismo prosuli priču o patriotizmu i nacionalizmu i nahuškali bismo ih jedni na druge. Isti dan bismo sebi napravili ogromne vile u kojima ćemo živjeti s porodicama, a u te svrhe bismo posjekli stabla, uništili šume i zelenilo, pa čak i promijenili tokove rijeka, ukoliko se uklapa u ono što je zamislio arhitekta kojeg smo prethodno angažirali za posao. Ostatak para bismo uložili u skupocjene spotove, opremu i album.

Što mislite o aktualnoj kulturnoj sceni u BiH, čega nedostaje, što biste poboljšali, koga biste istaknuli?

Bosna i Hercegovina je desetljećima unazad rasadnik velikih talenata i zemlja porijekla mnogih regionalno pa čak i svjetski uspješnih umjetnika. Danas postoji dosta talentiranih pojedinaca i progresivno rastućih bendova i umjetničkih kolektiva, samo što im fali strpljenja, upornosti i samopouzdanja. Ne bismo rekli da su oni baš krivi za to jer vlast baš ne investira u ljude koji ih kritiziraju. Turbofolk varijanta ima najbolju moguću prođu na prvu, a mi se ostali ipak moramo malo više poderati od posla. Dobra je Bosna, ima dragulja.

Nije vam strana ni ljubavna tematika, “Kabadahija” je pobijedila internet. Koja je trenutno aktualna priča za neku od novih pjesama? Možda i za iduće novo izdanje?

Nijedna tema nam nije strana. Pričamo o ljubavi, politici, društvu i zanimljivim društvenim pojavama, ljudskoj svakodnevici i novim tehnologijama. Ljubav je uvijek aktualna tema i bit će dok je svijeta. Citirat ćemo sami sebe: “a ja sam za to da ljubav pobijedi, a ja sam za to da se sve ljubavi podredi; jer skontali smo oko čega svijet se okreće, preostaje nam samo ljubav da nas pokreće.” Uskoro će i video spot za pjesmu “A ja sam za to”.

Kako izgleda vaš prosječan dan?

Ustanemo se iz kreveta oko pola jedan, umijemo se i obilno doručkujemo. Potom, odlazimo na kafu u lokalni kafić, gdje u prosjeku neka 4 sata neumorno ispijamo jednu kafu. Poslije toga odlazimo u obližnju kladionicu i trošimo sve pare koje su nam roditelji dali taj dan. Tako u krug već 20 godina. Dobro je, ne žalimo se, jer nekad stvarno ubodemo listić ☺

Drago mi je da ste se udomaćili i kod nas. Pozovite ekipu na Ferragosto, na što treba biti spremna ekipa s Orahovačkog jezera?

Ekipa koja dođe u neki raniji termin drugoga kolovoza na Ferragosto, može očekivati vrhunsku svirku benda Helem nejse iz Bosne. Budite spremni da čujete, vidite i osobno upoznate nešto novo i svježe na našim prostorima. Vidimo se.

Muziku podržava