Što se nalazi na vrhu zgrade Starčevićeva doma, u jednoj od najljepših zagrebačkih kupola? Vjerojatno bi se na prste mogli nabrojati svi koji bi znali da je ondje, u sklopu Gradske knjižnice, smještena istoimena galerija – inače redovito poprište književnih tribina.
No, da spomenuti prostor može biti i odlična pozornica za promociju albuma, pokazao nam je alpe-adrijski combo Mildreds, koji je u ponedjeljak, 27. travnja, predstavio svoj drugi dugosvirajući album “Život u ušima“.
“Ovo je, zapravo, završetak nečega. Nečega što smo počeli prije dvije godine, pa smo bili nezadovoljni time” otpočeo je Krunoslav Levačić, kojeg bend koristi, među ostalim, i kao drobilicu za led te za odnose s javnošću, “a stvar je u tome da smo sad jednako nezadovoljni kao i onda, ali smo u međuvremenu zaključili da ne znamo bolje.”
Proizvod tog silogističkog procesa unutar sastava je gotovo u cijelosti autorska ploča od ukupno 12 skladbi (na albumu se nalazi tek jedna obrada). Jedva ‘uštekani’ Mildredsi, u istom sastavu kao na debut-ploči, izvedbama četiriju pjesama – “Muzika“, “Sve se vrti“, “Kruh i tulipani“, “Dođi” – navijestili su publici, smještenoj čak i na maloj galeriji među završnim potpornim gredama krovišta, da će i novi album biti jednako intiman i diskretan kao i prethodni – ali ovaj put sasvim u karakterističnoj, blago nakrivljenoj autorskoj optici kvinteta.
Topao humor njihove poetike, međutim, iznimno se lijepo uklopio u vrlo intimističko okruženje stare kupole.
Dapače, razrađeniji aranžmani i bitno slobodniji vokal Astrid Kuljanić daju naslutiti kako će “Život u ušima” biti lagodniji negoli ‘brisanje prašine‘ od prije tri godine, a blagi tonovi bisa “Jedan dan” natjerali su nas da se propitamo je li i ovaj dan, zapravo, tiho lijep?
