Samozatajni prostor Centra za kulturu Trešnjevka, tik do kvartovske Porezne uprave, predstavljao je sasvim logičan odabir za koncertno predstavljanje novog albuma alpsko-jadranskog comba Mildreds.
Jedan od najsamozatajnijih, ali i najosebujnijih bendova oko našeg meridijana je u utorak, 19. svibnja, u velikoj dvorani prezentirao svoju drugu ploču "Život u ušima".
Nakon koncerta, mora se zaključiti kako je naslov uistinu znakovit: ne zato što bi se Mildredsovci najednom latili otorinolaringoloških perspektiva s akcentom na cerumen, već stoga što je novi materijal gotovo u cijelosti autorski rad – dakle, glazba u njihovim vlastitim srednjim ušima – čineći tako polukružni zaokret u odnosu na "Brisače prašine", sastavljene isključivo od obrada regionalnih evergreena.
"Ovo je već treći koncert turneje… Mislim, turneje kakvu već možeš imat’ kad sviraš ovakvu glazbu u ovakvom trenutku", jezgrovito je večer otvorio povjerenik za improvizaciju na bubnjevima i predgovorima, Krunoslav Levačić. Ovaj put bez Blaža Celarca ‘na udaraljkama i na njegovanju trudne žene u Ljubljani’, sastav se predstavio kao kvartet koji je gotovo čitavu večer posvetio isključivo autorskim skladbama nove ploče, što se pokazalo kao odličan potez.
Da se, naime, kvartet odlučio za recept po kojem bi vlastite autorske pjesme izmiješao s obradama albuma-prethodnika, sva je prilika da bi konačan rezultat izgledao kao puki, ne pretjerano uvjerljiv alibi za nove skladbe, čiju će neisprobanost kompenzirati i anulirati kolektivni sentiment pobuđen verzijama vječnih šlagera iz prošlog stoljeća.
Astrid, Žiga, Kruno i Uroš su, međutim, preuzeli rizik i pokazali se bendom koji je već na drugom nosaču zvuka smogao snage za značajan iskorak od (rijetko vještog, ali ipak) cover-sastava do potpune autorske samosvojnosti.
Već i ovo zaslužilo bi palac gore; no, najveći forte Mildredsa uživo je ispreplitanje gotovo rustikalne romantike novog materijala (odlična Golobova "Jedan dan", španjolski obojena "Sve se vrti") s prilično nepredvidljivim improvizacijama, kako solističkim, tako i recitativno-konferansijerskim.
Iako će pomniji čitatelj naoko s pravom upitati ima li tu uopće išta novo – obzirom da su i "Brisači prašine" sročeni nostalgično i sentimentalno, a verbalne bravure ionako Levačićev zaštitni znak – treba naglasiti da su i jedna i druga osobina u novom izdanju Mildredsa dignute na bitno razrađeniju, profinjeniju potenciju.
Njihova romantika, naime, nije više tek plemenito reciklirana, već je postala daleko autentičnija, s autorskim pečatom iznimnog tima u kojem sve veću ulogu zauzima agilna i mlađahna Astrid Kuljanić; možda je i važnija činjenica da njezina interpretacija postaje bitno slobodnija i sigurnija, što na momente uistinu imponira (izvrsna izvedba skladbe "Noć" i "Kruh i tulipani", duet-minijature s Rakovcem na akustičnoj gitari).
S druge strane, improvizacijsku komponentu na sebe je preuzeo čitav sastav – drugim riječima, s Rakovcem, Golobom i Levačićem iznenađenja su moguća iza svakog ugla i to na najrazličitije načine.
Tako je u utorak navečer svirka eksplodirala na slobodno odabranom country-standardu "Oh, Susannah", kojeg nismo očekivali niti samog po sebi, a kamoli u formama kroz koje ih je sastav provukao: ruski plesovi, vojna muzika, kockasti rock-ritam, i na kraju berlinski predratni cabaret.
Titulu šampionske intervencije večeri odnio je, ipak, Žiga Golob, koji je u pet minuta izvrsnog sola posve dekonstruirao vlastitu iznimnu varijaciju na temu, i to uz rijetko viđenu dozu fascinantnog glazbenog humora od kojeg su (doslovno!) suze radosnice same izlazile na oči.
No, ako je nepatvorena glazbena duhovitost još unekoliko i nasljeđe Levačić-Golobove Folkestre, kolektivno preuzimanje improvizacije i u narativnom segmentu još je veća i barem jednako dobrodošla novost; time je neugasivi solilokvij-meštar Levačić konačno oslobođen nemoguće misije i krajnje nezahvalne dužnosti da bude vazda kreativan, otkačen i humoran, a sama verbalno-teatralna igra postala je znatno intenzivnija i nepredvidljivija.
Da se razumijemo, i dalje tu nema trunke pripreme: "A stvar se zove…. – Ma sviraj, brate, šta… ko da ljudi znaju koja je stvar! – Stvar je ta koja će sad bit. Sretno svima, pa i nama." Ovakvo, aktivnije uključivanje Kuljanićeve i Goloba u komunikaciju s publikom, međutim, ima bitno širi efekt, obzirom da otvara Mildredsima put prema potpunijem izričaju, s temeljitijim kabaretskim i vodviljskim natruhama, što bi u perspektivi moglo učiniti njihove koncerte bitno neobičnijim i drukčijim doživljajem od svega što možemo vidjeti na našim pozornicama (uz iznimku, dakako, Arsena Dedića).
Pritom se nepredvidljivost njihova svježeg, zavrnutog humora ukazuje bitno usmjerenijom i ipak manje burlesknom nego što su bila stihijska stremljenja legendarne Folkestre. No, dojam je da Mildredsi većom odmjerenošću humora zapravo više dobivaju negoli gube, obzirom da u totalu ostvaruju bitno ujednačeniji dojam, postajući – što nije nebitno – daleko pristupačniji i otvoreniji prema samoj publici.
Naprosto, njihovoj suptilnoj glazbi, punoj jednostavno razumljive topline, daleko bolje leži umjerenija narativna međuigra, negoli hermetičnija apsurdnost i anarhičnost s kojom bi teško činila cjelinu.
Uzevši u obzir sve nabrojano, čini se kako bi ovaj sastav mogao imati sasvim rijedak potencijal: da postane blizak i razumljiv svim pažljivijim slušateljima od 7 do 77 godina. Njih, koji se opiru fast-food glazbi današnjice, možda nažalost i nema toliko mnogo, no to ne umanjuje čitavu stvar.
Budimo realni, kada ste zadnji put čuli za sastav koji pod reflektorima krajnje ozbiljno improvizira na sasvim ozbiljno romantičnu, autorsku glazbu kakvu smo nekad voljeli – i sve to uz komentare i intervencije miljama daleko od pučkohumornog podilaženja publici, gdje tema "Smile" Charlesa Chaplina zvuči kao najprikladniji svjetonazorski odabir?
Upravo stoga Mildredse svakako valja vidjeti, čak i ako to iziskuje neki kraći put pod noge: velika je vjerojatnost da ćete doživjeti impresivnu lakoću duhovite intimnosti koju ćete pamtiti – kao što će, sasvim sigurno, autor ovih redaka pamtiti koncert od utorka uvečer.
Set lista:
1. Sve se vrti
2. Laku noć
3. Nesmotrene cipele
4. Jedan dan
5. Muzika
6. Noć
7. Pazite!
8. Kruh i tulipani
9. Žuti balon
10. Dođi
11. Za dragu tebe
12. Oh, Susannah (tradicionalna)
13. Golubovi
14. Smile (Charlie Chaplin)
foto: Bruno Konjević
