1974. godina je bila godina kada je europska pop-muzika zasjala na svjetskoj sceni i zauvijek je izmijenila. Za taj podvig odgovorna su dva kvarteta: prvi su njemački elektro-eksperimentatori Kraftwerk, a drugi je švedski vokalno instrumentalni sastav ABBA.
I dok su se Kraftwerk dičili nadimkom ‘The Beatles elektonike’, prava
usporedba hitova i priča definitivno je između grupa ABBA i The Beatles.
I jedni i drugi su imali teške životne početke na koje je utjecao Drugi svjetski rat. Anni-Frid Lyngstad, odmilja Frida i ‘ona brineta’ iz švedskog sastava je istinska Pepeljuga modernog doba. Klavijaturist Benny Andersson i plavuša Agnetha Faltskog također su kao i Frida već u pubertetskim godinama počeli jesti gažerski kruh sa sedam kora, Benny se poslije obreo u bendu The Hep Stars, a Agnetha i Anni-Frid su čak krenule u solo-karijere. Jedino je gitarist i tekstopisac Bjorn Ulvaeus ‘nešto studirao’, no i on je svoju slavu našao djelovanjem u bendu The Hootenany Singers, kako je sam to opisao, u švedskoj inačici benda Mumford and The Sons.
“Ring, Ring” iz 1973. je na ‘švedskoj Dori’ Melodifestivalu završila pri samom vrhu, kao i na švedskim, belgijskim i norveškim top-listama, a onda se dogodio “Waterloo” – prvo pobjeda na domaćem terenu s domaćom konkurencijom, zatim i u međunarodnoj konkurenciji. Prije 2005. godine, “Waterloo” je dokazao da ga zub vremena nije načeo jer je proglašen najboljom pjesmom pobjednicom svih vremena povodom 50. godina Eurosonga, a i danas je opće mjesto u povijesti grupe ABBA: nedavno, na četrdesetu obljetnicu osvajanja Eurosonga, ponovno su izdani svi albumi grupe, a kompilacije “Gold”, “More Gold” i “B- Sides” su objedinjene u kolekciju “Greatest Hits – 40th Anniversary Edition“.
“Waterloo” zapravo najviše duguje nasljeđu šezdesetih i patentima Phila Spectora koje su Bjorn i Benny znali dobro iskoristiti. Prvenstveno, kombiniranje klavira i basova dalo je helikopterski moćan zvuk, propulzivan ritam činio je da se uši prikuju za zvučnik, a za svo to vrijeme gotovo crnački vokali pjevali su klasičnu priču o zaljubljivanju. Suprotno uvriježenom mišljenju, koje kaže da je nakon Eurosonga za grupu sve išlo po špagi, Bjorn će se u više navrata svojski potruditi da neke mitove demantira.
Najveći je mit vezan uz “Waterloo” da je pokrenuo pokretnu traku hitova Ulvaeusa i Andersona, odnosno, da je “Waterloo” bio onaj okidač nakon kojeg je ABBA postala sveprihvaćena. Baš u jeku eurovizijskog uspjeha švedska je četvorka imala probleme s prodajom koncertnih ulaznica, tadašnju percepciju publike je cinično opisao Ulvaeus u dokumentarcu o grupi: “Gledali su nas na način: Aaaah, vi ste oni koji ste pobijedili na Eurosongu. Što ne biste već trebali biti mrtvi?“
Iskra zvana “Waterloo” nije bila dovoljna da potakne uspjeh niti jednog od 5 narednih singlova, tek je “I Do, I Do, I Do, I Do, I Do” prekinuo negativne trendove, a “S.O.S.” i “Mamma Mia” sugerirali su da sastav od dva momka i dvije mlade dame neće biti običan bend s par hitića i hrpom maštovitih kostima.
Štoviše, od sebe su tražili i davali najbolje, a oko sebe su okupili najbolje švedske muzičare: bubnjar Ola Brunkert i basist Rutger Gunnarson davali su prepoznatljiv potisak i bili dio karakterističnog zvuka kako i na sceni tako i u studiju, njih se može čuti na svim njihovim albumima. Unatoč sjajnoj energiji na sceni, članovi grupe ABBA prvenstveno su se vidjeli kao studijski sastav. U tu svrhu Bjorn i Benny su dizajnirali poseban muzički studio, koji su nazvali Polar i u kojem su svoje ploče snimali Led Zeppelini, Roxy Music, The Ramones i The Beastie Boys.
Album “Waterloo” pokazao je da pjesme kvarteta iz Švedske još uvijek pate od dječjih bolesti. Baš u takvom neobičnom mišungu, ponovo objavljen kao svečarsko izdanje, album “Waterloo” pokazuje stremljenja grupe – Spectorovom ‘Zidu zvuka’, naivnu hipijevštinu, pomalo prvoloptaško kombiniranje sa žanrovima, te sklonost prema svjetskoglazbenom melosu (Mediteran, Jamajka…).
Sve će ovo momci i djevojke napraviti mnogo bolje i zrelije na narednim pločama. Jedino što je preživjelo s tog, inače prosječnog albuma je naslovna stvar (daleko najbolja njihova pjesma iz te faze), te pjesmuljci “Honey, Honey”, “Dance (While The Music Still Goes On)”, i “Hasta Manana”. Bilo je tu i crnih rupa zvanih “Watch Out”, no to je samo jedan sezonski album sazdan na uspjehu jednog hita. Osam godina poslije, grupa se trajno uselila u legendu, snimila konstantnije albume i još brdo evergreena izvršivši utjecaj na najrazličitije moguće žanrove, uključujući punk i heavy metal. Uostalom, pjesme grupe ABBA skidali su, semplirali ili krali Madonna, Sex Pistols i Marko Perković Thompson, što dovoljno govori o snazi njihovih kompozicija.
“Waterloo” se pamti, ne samo zato što je fantastična pjesma, nego zato što je pozicionirala Švedsku na kartu pop-muzike. Nakon grupe ABBA, slavu švedskog popa su pronosili Roxette i The Cardigans, a značajnim tiražama se mogu pohvaliti hard rockeri Europe i dance atrakcija Ace of Base, dok je Max Martin jedan od najtraženijih pop-autora (Britney Spears, Justin Bieber, Katy Perry).
