Proteklih ste dana mogli pročitati o najboljim domaćim/regionalnim i stranim izdanjima, saznati koji su događaji i izvođači obilježili proteklu godinu, otkrili smo novo ufanje, a danas je red na autorski pojedinačni izbor članova redakcije. Matematika je jedno, osobni izbor nešto drugo, pa je pojedinačna lista zamišljena kao protuteža zajedničkom redakcijskom izboru.
“Od samog početka 2016. godina je krenula tragičnim nizom smrtnih slučajeva, koji se poput lavine pokrenuo još od smrti Lemmya Kilmistera krajem 12. mjeseca prošle godine. Smrt Davida Bowiea, Princea, Leonarda Cohena samo su neki od tragičnih događaja koji su uveliko obilježili ovu godinu. Osim ružnih stvari, 2016. ćemo pamtiti i po mnoštvo izvrsnih izdanja stranih, ali i domaćih izvođača, kao i neke povratke na scenu poput Greaseballsa i Kojota, velikih reuniona svjetski poznatih bendova te velikog broja odličnih nastupa” kaže Leonora Bedić i na vrh autorskog izbora stavlja “Blackstar” Davida Bowiea ((mračan album pun alegorija genijalca koji nas je napustio početkom godine i njime najavio vlastitu smrt), “Bloodshed Across The Empyrean Altar Beyond The Celestial Zenith” Inquisitiona (najbolje ovogodišnje black metal izdanje) i “Terminal Redux” benda Vektor (remek-djelo i epsko putovanje najboljeg progresivnog thrash metal benda novoga vala).
“Blackstar” Davida Bowiea na vrhu je autorskog izbora Maje Biloglav, slijede ga “You Want It Darker” Leonarda Cohena i “Ape in Pink Marble” Devendre Banhart: “Protekla godina uzela je previše, ali i dala puno. Napustili su nas vrhunski glazbenici srećom ostavljajući divno nasljeđe, zato dok njegujemo uspomenu na njih nastavljajući ih slušati stvaramo veliku povijest. Sigurna sam, 2016. godina jednom će biti velebna i posebna, prožeta tragedijom i ljepotom, velikim gubicima koje je samo glazba mogla tako vješto ublažiti. R.I.P… and thank you for the music!”
“U inače osrednjoj glazbenoj godini (po pitanju full-length izdanja)” – kaže Sandro Njegovan – “ističu se veličanstveni oproštaj Davida Bowieja “Blackstar“, povratak The Avalanchesa (“Wildflower“) i mladi Car Seat Headrest (“Teens Of Denial“) kao prijeko potrebno osvježenje indie rocku, dok su King Gizzard & the Lizard Wizard (“Nonagon Infinity“) snimili najveće glazbeno iznenađenje. “Rings Of Saturn” Nicka Cavea, “Wide Open” u suradnji The Chemical Brothersa i Becka te “Nobody” Operatorsa Dana Boecknera moj su najbrži odgovor na pitanje ‘najbolje pjesme 2016?’.
“Osim što je bila zadnja godina za velik broj velikih imena u muzici čije ćemo radove dalje gledati u remasteringu i kompilacijama, bila je ovo i godina koja je porodila velik broj sjajnih albuma. Osim vječnih favorita Radioheada i Bowiea koji su opet zasjali na samom vrhu, zasjao je i čitav niz imena s američkim hip-hop utjecajem – Frank Ocean s “Blonde“, Kendrick Lamar s “untitled unmastered.” i novo ime koje ćemo viđati sve više Anderson .Paak s “Malibu” te pred kraj godine A Tribe Called Quest sa svojim “We Got It From Here…Thank You 4 Your Service“. Albumski je domaća je godina briljirala sa Elementalovim “Tijelo“, Sarom Renar i “Tišinom” te “Gde ćeš” susjeda Repetitora. Dok se kod festivala smirila situacija navale novih ljetnih festivala i očekuje se rast u kvaliteti, ne kvantiteti. A od koncertne sezone je osjetno čeličenje programa u Tvornici kulture i Vintage Industrial Baru u Zagrebu, kao i nekoliko dragulja poput The xx ili senzacionalnog gostovanja Justina Biebera” sažeo je godinu Edo Plovanić.
Na sličnom tragu razmišlja i Lari Plovanić: “Iako je i ove godine lijepa ponuda novih albuma i novih bendova, definitivno ću 2016. godinu pamtiti po najvećem broju preminulih poznatih osoba. No, na kraju je godine ljubav između članova The xx prenesena i na publiku pa se punog srca radujemo novoj godini.” Kao favorite naveo je “A Moon Shaped Pool” Radioheada, “I Had a Dream That You Were Mine” Hamiltona Leithausera + Rostam te “K” Cigarettes After Sex.
“2016. započela je tužno jer nas je napustio čovjek koji je ostavio traga na apsolutno sve generacije i na apsolutno sve žanrove – David Bowie. Nedavno je u miru i tišini otišao i Leonard Cohen, a kada tome zbrojimo i Lemmya Kilmistera koji je otišao prekasno da bismo ga se sjetili s rekapitulacijom 2015. – ova godina čini se kao jako tragična. Tragična je bila i jednom bendu koji je bez ikakve konkurencije obilježio moje ovogodišnje muzičke avanture” – sumira Domagoj Puzak i dodaje dva albuma koncert koji su mu obilježili godinu: 1) Architects – “All Our Gods Have Abandoned Us” (“Metalcore kao dizajniran za 2016. godinu, apsolutno atipičan i sve samo ne generičan. Emotivan, očajan, inteligentan i ponosan. Osim što su svojim aktivističkim i vegansko-vegetarijanskim pogledima na svijet izašli iz uobičajenih rock ‘n’ roll okvira, tijekom samog izlaska i promocije albuma potvrdili su ono čega su se bojali i što su uspješno skrivali od svojih fanova – gitarist i glavni kreativan u bendu Tom Searle napustio ih je i ostavio ogromnu prazninu. Prazninu koju su hrabro odlučili upotpuniti na turneji. Čini se – jako uspješno”); Periphery III – “Select Difficulty” (“Album kojem sam se, unatoč svakojakim novim izdanjima, redovito vraćao kao sigurnom utočištu – nenametljiv, logičan, kvalitetan, jasan i neisforsiran album jako simpatične ekipe. Kad začujem “The snow coming down now like December, burning up in the summer rays” na odjavnoj “Lune” poželim da padne kiša i da romantično gledam kroz prozor (nekog boljeg) auta.”); 3) Killswitch Engage – “Onakav koncert kakav su nam priuštili u Ljubljani, nekako zalutao headlinerski nastup u moru festivalskog odrađivanja posla definitivno je još podebljao vjeru u ovu ekipu – muzičke nerdove metalcore koji nakon ponovnog spajanja s neprežaljenim pjevačem proživljavaju svoju drugu mladost. Neka potraje što duže, jer čini se da Adam D ima još puno mega-riffova u rukavu.”
Ni Neveni Šindik ova godina nije među najdražima: “2016. godina neće mi ostati u lijepom sjećanju jer nas je u njoj zauvijek napustio popriličan broj glazbenih veličina kao što su David Bowie, Prince i Leonard Cohen, a koji su svojim neizmjernim utjecajem trajno promijenili naličje popularne i rock glazbe. 2016. godinu također je obilježila pogibija sve četvorice članova mlade britanske indie grupe Viola Beach, koji su skupa s menadžerom poginuli u prometnoj nesreći u blizini Stockholma kada je njihov automobil iz nepoznatih razloga sletio s mosta u 25 metara dubok kanal. Zamjena glazbenoga televizijskog programa VH1 Classic MTV Classicom na području Sjedinjenih Američkih Država čime se fokus s osamdesetih prebacio na devedesete godine prošloga stoljeća te HBO-ovo otkazivanje uspješnoga i hvaljenoga serijala ‘Vinyl’, dodatni su razlozi da 2016. godinu na svjetskoj razini okarakteriziram kao ‘izrazito lošu’.” U toj lošoj godini na vrh autorskog izbora stavila je “Blackstar” Davida Bowiea, “You Want It Darker” Leonarda Cohena i “Skeleton Tree” Nicka Cavea i njegovih The Bad Seedsa.
“Godinu za nama definitivno ću pamtiti po koncertima” – kaže Tena Škiljević – “Kod ‘nas doma’ bili su svi: od The xx, preko Placeba pa eto sve do Justina Biebera. Na žalost, godinu je obilježio i odlazak dvojice glazbenika koji su ostavili neizbrisiv trag na globalnoj razini, ali su nam srećom ostavili svoju glazbu koja će nas na taj trag (za)uvijek podsjećati. Otvorili su se neki novi prostori – Pločnik, The Garden Brewery…, a i prekidali se koncerti (Svemir u KSETU). Naravno tu su i postupci srećom bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji su se negativno odrazili na cjelokupnu kulturu pa tako i na onu glazbenu.” A Tribe Called Quest “We got it from Here… Thank You 4 Your service“, Muscle Tribe of Danger and Excellence “Eagles and Chainsaws and Bears: The First Five Years of Muscle Tribe of Danger and Excellence” i David Bowie “Blackstar” njezini su ovogodišnji favoriti.
“Ako su album “Blackstar” i smrt Davida Bowiea obilježili početak 2016., dodjela Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu obilježila je posljednje mjesece ove godine. Čini se da je masovna histerija koja je zavladala prostorommedija i kulture diljem svijeta neposredno nakon tih događaja, zasjenila ili potisnula u pozadinu drugazbivanja, dakle i ‘druge smrti’, iz popularnih ili pak alternativnih glazbenih strujanja. Rasprave se vode na razini ili-ili: ili ‘pripadate’ taboru koji status eksperimentalnog remek-djela posljednjeg studijskog ostvarenja Davida Bowiea uopće ne dovodi u pitanje ili ste u taboru koji s distancom razmatra umjetničku specifičnost tog albuma, upravo iz razloga što zvuči kao da je pod utjecajem Radioheada napravio vlastitu retrospektivu, zbog čega na “Blackstar” pronalazite, primjerice, i odjeke klasika “Absolute Beginners”. Ono što je, s druge strane, zabrinulo ‘čuvare duha i tradicije’, te otvorilo pitanje o ‘budućnosti književnosti’, zapravo i nije došlo iznebuha. Čudnovato, no odbor za dodjelu nagrade ipak je ozbiljnije promislio što bi to bila književnost i jesu li Dylanove pjesme poezija, nego što bismo to mogli očekivati od pojedinih renomiranih autora ili proučavatelja iste danas. O slučajnosti slučaja da je baš Dylan nagrađen Nobelom za književnost u godini obilježavanja 400. obljetnice smrti Shakespearea, vrijedi promisliti, kao što se je i Bob to zapitao, a značaj ove poveznice tek će pokazati vrijeme koje dolazi. Divovi se i dalje kotrljaju među nama ostavljajući iza sebe i tekst i glazbu” poentirala je Barbara Dolenc.
“Na svjetskoj sceni ovu godinu su obilježile mnoge smrti, pa smo tako mogli čuti oproštajne albume Davida Bowiea i Leonarda Cohena, kao i potresan album Nicka Cavea koji je nastajao u vrijeme kad je Cave izgubio sina. Vrijedno je spomena i da je Bob Dylan dobio Nobelovu nagradu za knjževnost” izdvojio je Zoran Tučkar ključne događaje i njima pridodao par favorita među izvođačima: “Bow vs Plectrum – ovaj dvojac je donio nove zvukove i poseban način igranja s jazzom. Tambura Filipa Novosela u jazz kontekstu zvuči kao da je oduvijek tamo pripadala i ako bude imalo pravde u inače surovom i odvratnom show-businessu, Novosel i Hosjak trebali biti sljedeći veliki hrvatski izvozni glazbeni proizvod. Oni su trenutno najkreativniji instrumentalni interpretatori u Hrvatskoj i spreman sam se u svojim natikačama i potkošulji popeti na stol 2Cellosima da im to kažem u facu. Zrinka Posavec – Em sjajno pjeva, em je okupila sjajne muzičare oko sebe, a kako stvari stoje, njen autorski kapacitet također nije zanemariv.”
“Ako ste glazboljubac, 2016. nije godina koja će vam ostati u lijepom sjećanju, no svakako ćete je pamtiti. Svaki su nas mjesec pratile loše i tužne vijesti koje vode prema samo jednom zaključku: polako, ali neumoljivo, završava jedna era. A nova era i smjer u kojem se kreće glazbena kreativnost i prateća industrija jednoga će dana u budućnosti zasigurno otvoriti pitanje je li popularna glazba u svom pravom značenju i utjecaju – s pjesmama koje ne izađu iz mode nakon tri mjeseca – bila tek fenomen 20. stoljeća” zaključak je Stjepana Vrečka.
“Blackstar” Davida Bowiea, “Post Pop Depression” Iggya Popa i “You Want It Darker” Leonarda Cohena osobni je izbor Marka Vukušića: “Tema godine nije bio ni Brexit, ni Sirija, ni izbjeglička kriza, ni izborni rezultati sve šizofrenijeg biračkog tijela (na domaćoj i globalnoj sceni). Ne, ovu godinu je obilježila tema važnija i drevnija od svega toga. Od velikih artista koji su sami povukli zastor nakon zadnjeg naklona, preko onih koji to nisu stigli i onih koji još uvijek samo razmišljaju o svom mjestu u rockerskoj Valhalli, pa do ožalošćenih očeva, ovu godinu u svijetu glazbe je obilježilo njeno crno veličanstvo Smrt.”
“Alternativna i eksperimentalna strujanja sa svjetske scene u 2016. godini izvukla su mnogo dobroga od hrvatskih glazbenika – NLV, Mr.Lee & IvaneSky, ABOP, Sara Renar. Hvala im na tome!” kratko je zaključio Krešimir Blažević.
– Najbolja domaća/regionalna izdanja 2016. –
– Najbolja inozemna izdanja 2016. –
– Događaj 2016. –
– Najbolji izvođači 2016. –
– Ufanje godine –