Teško da je bilo koji bend mogao i zamisliti bolji reunion show, a kamoli ga još i dobiti prigodu odraditi, kao što se to dogodilo Općoj opasnosti.
Koncert s jednim od najvećih rock bendova svih vremena, Whitesnake, bio je kao naručen za povratak benda kojeg su svi željno očekivali.
Njegov dugogodišnji izostanak na hrvatskom je rockerskom prostoru ostavio ogromnu rupu, a da je ona neusporedivo veća, za neke možda i poput Ginnungagapa, iz koje je po vjerovanjima Skandinavaca nastao svijet, nego je bilo tko mogao i zamisliti, dokazalo se u protekle dvije godine. U tom je periodu Opća opasnost ne samo vratila mjesto koje joj pripada, nego se u hijerarhiji hrvatskog rocka svakim danom penje sve više, i pitanje je trenutka kada će zasjesti na sam tron.
A nije da se prije osamnaestak godina nešto takvo moglo pretpostaviti. Tada je grupa mladića koja je ustala u obranu jednog od herojskih hrvatskih gradova i kroz pjesmu odlučila progovoriti o tragedijama koje se događaju širom domovine. Ime su si nadjenuli po tadašnjoj županjskoj svakodnevici, koja je bila obilježena sirenama i granatama, te krenuli u neizvjesnu budućnost.
U ratnoj, 1992., snimili su materijal uglavnom sastavljen od domoljubnih pjesama (“Balada za Saleta”, “Ne dirajte Županju”…), no on nije bio šire dostupan, ali je poslužio kao podloga za debi album “Treba mi nešto jače od sna“. On je, uz ostale, donio i “Jednom kad noć”, nesumnjivo jednu od najljepših i najboljih hrvatskih balada ikada snimljenih.
Problemi sa slijepim i gluhim izdavačima nešto je što je bend stalno pratilo, pa se i do te ploče dolazilo na raznorazne načine, jednako kao i do naredne, “Amerika” (1995.), koja uz obilje dobrih rock naslova sadrži još jednu antologijsku baladu, “Ti mi nećeš reći zbogom”.
U narednim godinama ozbiljniji angažmana imao je Pero Galić, koji je s Divljim jagodama 2003. godine snimio album od “Od neba do neba”, da bi 2008. godine konačno došlo do reuniona benda.
Kompletnija i kompetentnija biografija benda dostupna je na njihovoj web-stranici, a što je sve o prošlosti i sadašnjosti Opće opasnosti prije varaždinskog koncerta imao želju i potrebu reći frontman benda Pero Galić, slijedi u nastavku.
Bliži se kraj ovog dijela turneje, pretpostavljam da će ona uskoro biti nastavljena? (intervju je rađen prije nastupa u Varaždinu 5.11.2010., op.a)
Da, još sviramo u PAUK-u, mada mi nastavljamo dalje, s Viroviticom, Šibenikom, Orahovicom, Velikom Goricom, Požegom, znači put ide dalje, ne zove se turneja dalje tako, ali Opća opasnost nastavlja svirati.
Svirate znači dalje, nema pauze?
Pa, za jedan bend, uopće za svirače, najbolja je opcija kada svira. Nećeš sjedit’ u kući, nema govora. Tako da je, hvala Bogu, Opća opasnost, i ovaj jesenski dio kad su obično nekakve pauze bila stalno ‘na cesti’, i to je dobro.
Pričali smo prije otprilike godinu i pol, i rekao si da je najvažniji razlog vašeg povratka publika.
Nema drugi nitko toliko bitan.
Na vašim koncertima je fantastična atmosfera. Jeste li tako nešto očekivali? Pogotovo u Boogaloou, gdje je zaista bilo prekrasno.
Vjeruj mi, nismo. Nismo znali što će se dogoditi u Zagrebu, jer u Zagrebu nikada nismo imali nekakav svoj samostalni koncert, da vidimo što i kako to izgleda.. Tako da je taj Boogaloo bio test nama i sljedećoj nekoj priči, tako da nas je potpuno iznenadilo. Ugodno, naravno. Pun Boogaloo, ljudi ‘ispadaju’ s vrata, ne mogu ući više, tako da je to bila prekrasna slika, ali s obzirom na broj ljudi koji živi u Zagrebu, bilo bi normalno da ih bude toliko.
Možda ih je trebalo biti 10.000, a ne 1500, ali dapače, sve ok, jer pokazuje da svako drugo mjesto gdje smo bili bilo je publike srazmjerno broju ljudi koji tamo živi. Ne toliko koliko u Zagrebu, ali cijeli ovaj dio koji smo do sada odradili bilo je dobro, ljudi zadovoljni, sretni, mladi u prvim redovima, to je jako bitno za bend.
Praktički 70% publike su mlađi, ljudi do 20 godina, što nam je najveća pobjeda, a dio njih nije niti rođeno dok je Opća opasnost snimila svoj zadnji album.
To si spomenuo i na koncertnom DVD-u “Live in Županja“.
A da, pazi. Nekada su njihovi starci bili u prvim redovima, jer smo i mi tu negdje, a danas su oni iza, a klinci ispred, što je jako dobra stvar. Dobro, to je bilo kod kuće, pa je to normalno. Mi smo u Županji apsolutni pobjednici, koliko god kaže ona stara priča o ‘proroku u svom selu’. Opća opasnost tamo ima stopostotnu podršku i to je u stvari još jedan podstrek, poticaj da budemo ono što jesmo. Ima pet mladih bendova u Županji i sviraju Opću opasnost i to im je ono pravo.
Vi ste im vjerojatno idoli.
Pa, nema drugih. Samo se Opća svira i mi smo kao najbolji. I ovaj put koji sada prolazimo nije ništa drugo nego baš to, želja da nađemo način da probudimo mlade ljude, ne bi li se 4-5 frendova skupilo i otišlo svirat’ rock’n’roll u garažu. Vjeruj mi, to je bolje od bilo čega što rade, bolje od svake ‘birtije’, i gubljenja sati i dana bez veze. Tako da nam je to kao neki zadatak. Ne bih sad da ispadne da ćemo mi biti idoli. Da, i to, ali ništa nemojte reći, samo uzmite gitare, idite kući, svirajte, pravite pjesme, tako da je to ono što mi mislimo.
Evo, kad si kod ‘pravljenja’ pjesama, tri nove ste izbacili, tri singla, od kojih je “Uzalud sunce sja” postala veliki hit. Najprije ste najavljivali album do kraja prošle godine, pa si mi u kasnijem razgovoru rekao ‘idemo polako, ali sigurno, nigdje nam se ne žuri, neka vrijeme donese svoje. Kad ćemo imati dovoljan broj dobrih pjesama, objavit ćemo album.’. Ima li sada nešto konkretnije u vašim glavama ili i dalje sve ide spontano?
Teško, stvarno je teško bilo odrediti koje su to pjesme koje će biti na albumu, a ima ih dovoljno. Pjesme su spremne, mi smo u studiju, snima se, krenuo je proces s tim albumom.
Ovo je ekskluzivna vijest, moram ti zahvaliti na tome.
Tako je, tebi sam je prvome ovako javno prenio. Evo, Opća opasnost je proteklih mjesec dana u studiju, i svakako idemo dalje. Kao što sam rekao, bilo je stvarno teško odabrati pjesme. Samim tim jer nas i nije bilo, zadnji album 1997. godine, što reći, na koji način, koja pjesma, nismo bili u tom svijetu neko vrijeme, pa kako sada tko razmišlja, kako treba uraditi. Tako da je i tu bilo malo ‘borbe’. A svakako i tehnička je strana bila upitna, na kraju krajeva i to košta puno novaca, još uvijek nema sponzora, sve što radimo, radimo sami od ovoga što odsviramo, to uzmemo i prebacimo na drugu stranu, tako da smo i tu apsolutno mirni i sretni, jer sve što možemo napraviti, napravit ćemo sami, da ne bi sutra bilo ‘ovo il’ ono’.
Tako da je i tu bilo malo zatezanja i potezanja, pa i dogovora s diskografima u stilu ‘može ovo, ne može ono’, razmišljanja raznoraznih, a i ne stoje svi na našoj strani, na kraju krajeva, misle da bi nešto možda trebalo drugačije. Neki dan jedan od naših eminentnih kolega kaže ‘znaš što, čuo sam, dobro je al’ bi trebali malo modernije ubaciti’.
Ma dajte, ljudi, pustite nas da sviramo svoj rock’n’roll, a vi radite što god hoćete, imate isto svoju priliku, što god to značilo ubacivanje modernog, bili to ‘crnci il’ bijelci’.
Možda da ubacite plesačice u spotove i na koncerte (smijeh)…
Ma, sve to može, al’ to uopće nema veze sa onim što je bitno – Opća opasnost se vratila samo zbog publike i zbog pjesama koje ta publika voli. Ne zbog nas, ‘debelih pet konja na bini’, sigurno se ljudi nisu zato vratili Općoj opasnosti, nego zbog tih tridesetak pjesama koju su im se ukopale negdje u srce, u krvotok, u žile, ne znam niti ja gdje.
I onda oni na koncertima, to si i ti doživio, pjesmu za pjesmom pjevaju i doživljavaju ih na svoj način. Kažem opet, to je jedini razlog da smo tu, a mi sad opet možemo izmišljat’ ‘crveno il’ žuto’, ubaciti ovo il’ ono, ali ako je pjesma ta, tu nema druge, tu nema pomoći. Tako da velika je bila priča koja će to biti pjesma na albumu, što će oni čuti.
Kad spominješ pjesme i album, ja sam puno pričao s ljudima, neki su mi slali upite na e-mail, i ono što ih najviše zanima je što će biti s reizdanjima vaših albuma? Znam da ste imali puno problema s diskografima i u devedesetima, ali to su kultni albumi hrvatskog rocka. Jeste li, ili hoćete li postići kakav dogovor da ih ljudi, ne samo na ‘Best Of’ verziji, mogu imati i u njihovim originalnim izdanjima?
Kao što rekoh već, uvijek je tu problem. Svaki diskograf kalkulira, računa, prebacuje, je li to uopće isplativo.
Da, hoće isključivo zaraditi.
Ma da, dajte ljudima to, pa nek’ dođe deset ljudi kupiti, deset ih je kupilo, i to je nešto. Tako da je jedan razgovor kroz ovo bio, sad je i novi album, da probamo napraviti reizdanja tih albuma kojih nema, ljudi ih nemaju gdje kupiti, a pitaju, traže, ja tu ne mogu pomoći. Ali, ako niko drugi ne bude htio, mi ćemo nešto izmisliti, na koji način i kako objaviti, kao i sve ovo, i to ćemo nekako izmisliti, i napraviti reizdanja ta tri albuma koji su izašli devedesetih godina. Tako da će se i to dogoditi, ne znam kada i kako.
Volio bih da se to čim prije dogodi, ali ovaj novi album je prioritet. Hoće li on biti gotov za mjesec ili dva, to ćemo sada vidjeti, stisnut ćemo koliko god budemo mogli, a čim on krene u taj svoj nekakav ‘boj’, onda ćemo ići u taj drugi dio, da se naprave ta tri, a onda bi to moglo izaći s jednim zanimljivim projektom koji nam je sad ‘na pameti’, a budući da si nam ti dobar prijatelj, voliš Opću opasnost, tebi moram reći.
U planu je napraviti jedan projekt s tamburaškim sastavom Patria, znači, jer smo uspjeli jednom napraviti s Najboljim hrvatskim tamburašima, no međutim dečki su trenutno zauzeti, ali Patria su Županjci, i probali smo već nešto.
Oni su vam i gostovali na slavljeničkom koncertu koji je izašao na DVD-u.
Da, da, oni su gostovali na tom koncertu i tu je pala ta nekakva ideja da se napravi, album ili nešto drugo, ali sigurno će se dogoditi nešto što će se snimiti u opciji ‘rock’n’roll i tambura’ na način na koji mi to dobro znamo, što se i pokazalo.
Da, vi ste ipak Slavonci, tamburaši.
Pa jesmo, mi uz to živimo, uz tamburu. Tambura je rock’n’roll. Na bini je pet-šest tamburaša koji ‘tuku’, i to je rock’n’roll, po meni, sto posto, i to je istina. On udara po žicama k’o i Žiža, k’o Sojka, k’o i svi mi, pjeva, i to je isto rock, samo što je malo drukčije obučen, recimo to tako. Tako da je to ideja, a ona će se vjerojatno realizirati. Ali tu su te ideje, ima ih nekoliko, one su taj neki sljedeći plan poslije novog albuma, tako da, bit’ će, ima još posla jako jako puno, i veselim se.
Vjerujem da je Mario Vestić opet glavni na albumu.
Da, Mario je autor kompletne te neke priče, pokazalo se, kao i do sada, da je suradnja uspješna. I ovoga puta se u njemu probudilo ono nešto njegovo, kreativno, čudo neko iz njega iskočilo.
I on je imao pauzu nekih desetak godina.
Jest, i on je imao tu nekakvu pauzu recimo u tom svijetu, rock’n’rollu, ali je radio tamburašku glazbu, uvijek je njega bilo negdje. Ali u ovome nije, jer nije imao s kime, dok nije ponovno iskočila Opća opasnost, i taj njegov đir, i napisao je opet meni, nama, prekrasne pjesme, svidjele su nam se, a i morali smo ih ostaviti nekoliko komada. Nisu sve moglo ići ‘u proizvodnju’, tako da je kreativno sve na mjestu, puno energije, puno dobre volje.
A nakon albuma bit će sigurno velika turneja?
Onda bi trebala biti, pa nazovimo je tako kako si rekao, velika turneja, što god da je, to bi bilo da svaki dan sviramo negdje, i to onda bilo to. Volio bih da se to dogodi, ali i sve ovo što se događa je, hvala Bogu, super, i drago mi je da je tako. Nakon novog albuma bi trebao biti jedan tour, koji će ići od mjesta do mjesta u Hrvatskoj. Nikakav problem nije, bilo koje mjesto u Hrvatskoj da ima prostora za ovih pet ‘debelih junaka’, mi ćemo doći svirat’ kao što mi znamo.
Dobro. Inače, pretpostavljam da je glazbeniku najteže odgovoriti kad ga se pita koja publika najbolje podržava njegov bend. Tebi nije, jer koliko mi je poznato, svirate diljem Hrvatske i svugdje je slična atmosfera. Nema da vas negdje vole, negdje ne.
Stvarno ne mogu reći ništa. Mi ovih mjesec i nešto hodamo od Istre do Slavonije, pa i ovaj dio, i svugdje ista stvar, ista priča. Ovisno o prostoru i broju ljudi nije svugdje isto bilo, ali svugdje je ista stvar. ‘Ubiše’ se ljudi na svim našim pjesmama, a to su od prvog, pa tamo negdje do predzadnjeg reda mladi ljudi.
To je i najbitnije.
Da, to je za jedan bend najbitnije da ima. To su te neke situacije gdje ti imaš ostaviti nekome ono što radiš, i kad vidiš da oni to vole, da pjevaju pjesme koje nisu prije čuli i vidjeli, niti nisu imali priliku vidjeti. Ne znam, recimo “Žigolo”, oni se ubiše, hoće da sviramo “Žigolo” na koncertu.
O tome se radi, ljudi hoće sve ono što imamo. A to je opet danas onaj mali ‘crni gumb’ na Internetu, klik, i on ima sve što treba imati i puno se brže dođe do informacije, a kad se dođe do te informacije, podijeli je se s frendovima, a njima se svide te naše opcije. Jer bez pjesama nema ni kombija, ni studija, ni razloga svirat’. To su te pjesme koje su njima prirasle srcu i to je pobjeda, tu nema pomoći.
Evo, već ste kontaktirani, pa možemo nekakvom poluekskluzivom nazvati informaciju da ćete vjerojatno biti headlineri Moto & Rock festa Trakošćan 2011., kojeg je ove godine posjetilo i deset tisuća ljudi. Na žalost, ja sam tada bio u Sloveniji, ali su mnogi pričali da je bilo odlično. U ovom kraju vas posebno vole. Koliko vam to znači?
Meni posebno, ja ovdje (Ivanec, op.a.) imam kumove, doći će i večeras na koncert. Pazi, mene prije svega veseli priča kada vidim veliki broj ljudi negdje na takvoj manifestaciji, jer toliko broj ljudi se skuplja samo na političkim skupovima, ili na koncertu tih kojekakvih, smiješnih zvijezda. Tako da me apsolutno veseli kad netko ‘okrene’ Opću opasnost i kaže ‘Hoćete li doći kod nas, mi imamo za vas deset tisuća ljudi’.
To su za jedan bend, a pogotovo ovakav koji svira rock’n’roll u ovim vremenima i ne preza ni pred čim, ni pred kim reći ovo što jest, velike stvari. Jer kako god to zvučalo, Opća opasnost najbolje svira ovo što se svira na ovaj način. Tako da se veselim idućoj godini, puno to znači u ovom kraju, jer pokazalo se prošle godine kad smo bili na moto-skupu da je to stopostotna pobjeda.
Ove godine je bilo publike otprilike puta pet u odnosu na lani, sljedeće možda puta deset.
Ma, to je dobra stvar. Dajte ljudima, sigurno će biti dobro. Uvijek je bila ona priča ‘ma to nije dobro, to ne ide’, pa kako znate kad niste pustili. Dajte ljudima pa ćete vidjeti. Nemojte samo, ne znam, rezat’ im sir, dajte im i malo paradajza pored sira, pa ćete vidjeti da ljudi vole i to. Sad ja karikiram, al’ dajte im malo svega pa ćete vidjeti da ima ljudi zainteresiranih za to, i da će im lakše biti raditi i puno će ljudi imati više posla organizirati takve stvari.
Ljudi hoće veselo, svaki čovjek voli pjesmu. Smiješno je reći da nema čovjeka koji nije veseljak. A ja tu pobjeđujem, jer ja sam veseljak, čovjek koji uveseljava narod. Kad mu je najteže, onda sa mnom pjeva. Večeras će sa mnom pjevati, a polovici od njih je teško u životu, ne znaju kako i što, ni kako će doći do karte, al’ će pjevati i biti sretni dva-tri sata, bit će im super i otići će kući sretni, puni emocija, puni lijepih uspomena. Tako da me svaki susret s ljudima veseli, a pogotovo kad ih ima puno, hvala ti Bože.
Drago mi je da smo se opet sreli, opet popričali, bit će puno događanja i novih susreta da ih skupa analiziramo.
Ima, ima puno ideja, jako puno će biti posla, i kažem, sve to se svodi samo na jedno, ne bi li povuklo mlade ljude da budu kreativni, ma što god to bilo, da se izdvoje iz tih nekakvih zatvorenih, zadimljenih prostorija, gdje se samo dangubi i vodi u nekakav očaj ili kraj.
Moraju biti kreativni, a ja volim reći ‘budite bar glazbenici, i veselite ljude, pjevajte, ja ću pjevat’ s vama i biti sretan čovjek, sretna obitelj, sretna država, sretno sve’.
Photo: Božidar Breški, www.opca-opasnost.com
