Opća opasnost, županjski simbol (hard) rocka i Slavonije u Hrvata prošle je godine proslavio 30 godina djelovanja. Nakon sedam studijskih albuma, velike pauze i još većeg povratka, koji je nastao 2011. godine albumom “Vrati se na svjetlo”, Opća opasnost ne pokazuje znakove stajanja. Tako će bend 2. prosinca održati koncert u zagrebačkom klubu Boogaloo, u kojem publika može očekivati presjek tridesetogodišnje karijere benda, ali i stvari iz novijeg repertoara.
Uoči koncerta u Boogaloou, o bendu, gorućim pitanjima hrvatske i svjetske glazbe, uzorima, novim počecima i novom albumu popričali smo s frontmenom Opće opasnosti, Perom Galićem.
“30 godina prođe nevjerojatno brzo, ali samo ako se čovjek ne obazire”
Bend je s radom započeo 1992. godine, a njihovo ime reflektiralo je stanje koje je snašlo Županju u vihoru Domovinskog rata: “Županja je oduvijek bila grad u kojem se je slušala dobra glazba, slušali su se prije svega rockeri sedamdesetih i osamdesetih”, prisjeća se Galić.
Iste, 1992. godine bend je objavio svoj debitantski album, “Opća opasnost”. Put do prve kasete Opće opasnosti bio je jednim dijelom čudnovat – za nove bendove možda i nezamisliv. “Danas je situacija ulaska u studio kod mlađih bendova mnogo lakša nego što je tada bila. Tada je jedini način ulaska mladih bendova u studio bio snimanje domoljubnih pjesama. Zato je prvi album sastavljen u potpunosti od domoljubnih pjesama. Na tom albumu osvanula je između ostalog i akustična verzija pjesme ‘Jednom kad noć’. Od nje je u biti započela i priča Opće opasnosti”, prisjeća se.
“Jednom kad noć” je na drugom studijskom albumu benda, “Treba mi nešto jače od sna” iz 1994. godine. Od akustične je pjesme nastao sinonim hrvatske hard rock balade s teškim, nostalgičnim refrenom.
Od prvih uspjeha benda prošlo je 30 godina, koje je bend obilježio velikim open-air koncertom u zagrebačkom Hala parku te izdanjem kompilacijskog albuma “30 pjesama za 30 godina”. “30 godina u biti prođe nevjerojatno brzo, ali samo ako se čovjek ne obazire na njih. Kod služenja vojske smo konkretno brojili tih 365 dana do odlaska kući. Na kraju to ispada kao iznimno dug period. No, samo ako se ne broji – dobro je. Sretan sam što sam u više od 30 godina karijere i dalje okružen istim ljudima. Čak i snimamo u istom studiju (studio MAK u Gradištu, op. a.)”, prisjeća se Galić.
Nakon 30 godina, Opća opasnost postala je jedan od onih bendova na čijoj je glazbi odrastalo više generacija. U glazbenim trendovima koji dolaze i odlaze, nismo mogli ne pitati koja je tajna bendova. “Više je faktora – dinamika benda, kvaliteta, načela. Međutim, u jednadžbi benda svakako su najvažniji fanovi, jako dragi ljudi. U Puli imamo nekoliko dobrih prijatelja, koji na koncert dovode svoje 80-godišnje roditelje. Pitali smo ih zašto nas slušaju, a oni su kratko odgovorili ‘zbog dobre glazbe’. Mnogo je faktora, ali dugovječnost benda se obično svodi na jedno – kvalitetu”, objašnjava Galić.
Novi materijal benda u pripremi za iduću godinu
Međutim, Opća opasnost ujedno daje do znanja da i nakon 30 godina stvari – ne staju. Ovog srpnja, bend je objavio singl “Tebe više ne volim”, kojim je najavio novi album. Kako, kad, gdje, zašto? “Trenutno smo u fazi snimanja novog albuma – nekoliko dema je već snimljeno. Odlučujemo između pjesama koje će se naći na albumu. Proces selekcije pjesama koje će biti na albumu ponekad je teže od snimanja samih pjesama. Nadamo se kako će album izaći početkom druge godine, negdje oko proljeća”, priča Galić.
Na novom albumu glazbe i stihove će ponovno potpisati Mario Vestić, koji s bendom surađuje od samog početka. Vestić je između ostalog napisao i prvi hit benda, “Jednom kad noć”, a tijekom karijere Opće opasnosti potpisao je hitove poput “Uzalud Sunce sja”, “Pobjego sam” i “Tvoje ime čuvam”. “Već više od 30 godina Mario za bend stvara materijal, čiji tekstovi se odnose na stvarna iskustva ljudi – dakle usponima i padovima. Nevjerojatno smo zahvalni Mariu za još jednu suradnju”, zahvalno će Galić.
Uz rock – sevdah, tambura i tišina
Javna je tajna kako rockeri obično slušaju žanrove koji većim dijelom nisu vezani na rock. Na kraju krajeva, Ritchie Blackmore napisao je riff za “Smoke on the Water” inspiriran glazbom iz vremena renesanse. Kod nas je takav slučaj upravo Pero Galić. Kao ljubitelj sevdaha, pretprošle je godine na harmonici u “5.com s Danijelom” izveo standard sevdaha, “Kafu mi draga ispeci”.
Ljubav prema sevdahu Galić je počeo razvijati još u vrijeme pohađanja osnovne glazbene škole Srećko Albini u Županji. Tada se u glazbenoj školi upisivao većinski klavir ili harmonika, a harmoniku je odabrao na nagovor oca. O sevdahu Galić kaže kako se “radi o nekom u potpunosti drugom svijetu”. Ljubav prema sevdahu također dolazi iz njegovih osobnih poveznica s Bosnom i Hercegovinom – naime, dio njegove obitelji dolazi iz Posavine, u kojoj se u njegovo vrijeme slušao sevdah.
Osim sevdaha, neodvojiva komponenta u opusu Opće opasnosti, pa i u preferencijama Galića je – tambura. Kako kaže Galić, “tambura je sama po sebi rock and roll”. Prošle subote nastupio je Županjskim tamburaškim orkestrom u Ljubuškom, gdje je između ostalog izveo i dvije pjesme Opće opasnosti.
“U povijesti glazbe je gitara imala toliko navrata umrijeti, ali eto nije.”
Vremena u glazbi se mijenjaju – u izričaj dolaze žanrovi koji sve više zanemaruju gitaru kao instrument. Pete Townshend, gitarist kultnog The Who još 2019. godine prokomentirao je kako “rock možda nije mrtav, ali zato rock zasnovan na gitarama je”. Kako na to gleda Galić, čijeg osnova benda počiva na dobro uštimanim gitarama?
“U povijesti glazbe je gitara imala toliko navrata umrijeti, ali eto, nije. U glazbi se je poslije javljanja gitara javilo toliko žanrova koji u sebi nisu naglašavali rock ili glazbu zasnovano na gitarama. Ipak, rock je sve to preživio. Danas ima toliko dobrih mladih rock bendova, koji iz ovog ili onog razloga nisu prisutni u javnoj sferi.”
Između mladih nada, (t)rapa i rasprodanih Arena
Pitanje o mijenjanju trendova u glazbi povuklo je i itekako vruću temu rasprodanih pet Arena Aleksandre Prijović, čiji koncerti će se održati početkom prosinca. Iako je javni diskurs ili pohvalio, ili pribio Prijović do, priznajmo, nezapamćenog uspjeha, Galić se po pitanju Prijović i generalne popularnosti žanrova koji nisu shvaćeni kod starijih generacija opredjeljuje po nekadašnjoj praksi francuskih ekonomista – laissez-faire (pustite neka ide sve svojim tokom).
“Glede rasprodanih Arena – super! Neka svatko sluša što hoće i neka sve ide svojim tokom. Na kraju krajeva, vrijeme će pokazati kvalitetu izvođača. Na primjer, na nogometnim stadionima, reklamama i filmovima još uvijek se mogu čuti glazbenici koje sam ja slušao u formativnim godinama – Tina Turner, Queen, Rolling Stonesi. Trendovi se javljaju, odlaze i dolaze, ali na kraju krajeva – kvaliteta ostaje.”
Ipak, kako tvrdi Galić, za hrvatsku scenu rocka ima nade: “Kao što sam prije spomenuo, danas postoji mnogo rock and roll glazbenika koji možda nisu u nekakvom prvom planu. Rock se i dalje sluša – tu bi naveo kvalitetnu rock scenu na području Valpova i Belišća.”
A od glazbenika? “Svakako Dino Jelusić. Dečko ima vrhunski glas i impresivnu karijeru – u svijetu rocka čeka ga itekako svijetla budućnost.”
ChatGPT, napiši mi pjesmu Opće opasnosti
Od vrućih tema koje se svakako moraju pitati u intervjuima pitali smo Galića o umjetnoj inteligenciji. Od prošlog studenog, kad je prvi put uveden ChatGPT, nastala je panika i kaos. Učitelji će morati razmišljati kako dalje s domaćim zadaćama, grizu se nokti oko svega što na neki, ikakav način može povezati s pisanjem. U glazbi umjetna inteligencija može stvoriti glazbu, odvojiti vokale ili bilo koji drugi instrument.
Opća opasnost i umjetna inteligencija/tehnologija i nisu toliko nepovezani. Na albumu “Vrati se na svjetlo” iz 2011. godine nalazi se pjesma “Virtualni novi svijet”, čiji stihovi (“U mreži informacija sve je simulacija/Nova generacija/Perfektna imitacija života”) pomalo podsjećaju na tehnološku distopiju koja nam možda dolazi.
“Kad smo objavili tu pjesmu, mnogi su nam rekli da možda malo i pretjerujemo. Ali eto, ima pjesma nekakav proročanski karakter. Ne znam kako je Mario (Vestić, autor pjesme, op. a.) uspio doći do tog zaključka. Umjetna inteligencija danas je posvuda – posljednja pjesma Beatlesa je ima, Neno Belan eksperimentira s njom. Možda umjetna inteligencija može napraviti hit – ali nema tu duše. I mi bismo mogli napraviti tako da Žiža i Sojka (gitaristi Opće opasnosti, op. a.) ne sviraju gitare, Kameni da ne svira bubnjeve – ali koji je smisao svega toga?” – pita Galić.
Ipak, Galić je upozorio na slično proročanstvo u pjesmi Atomskog skloništa iz 1978. godine, “Oni što dolaze za nama: “Nismo mi prvi koji smo pjevali o tome. Meni jako drago Atomsko sklonište u toj pjesmi je pjevalo – ‘Oni što dolaze za nama, imat će i u WC-u televiziju/Sklapat će prijateljstva putem kućnog kompjutera’. Kako je netko 1978. godine mogao predvidjeti nešto takvo? O čemu je razmišljao Boško (B.) Obradović kad je pisao to?” – pita Galić.
Za Boogaloo najavljeno “pola tone rock ‘n’ rolla”
Za kraj, pitali smo što publika može očekivati na koncertu ove subote. Akustika? Elektrika? Presjek karijere? “Za razliku od prošlogodišnjeg koncerta u Boogaloou, publika će ovdje svakako moći čuti naš novi singl, ‘Tebe više ne volim’. Svirka u Boogaloou bit će klasičnih ‘pola tone rock ‘n’ rolla’. Za koncert pripremamo setlistu s kojom se nadamo kako će čim više fanova doći na svoje. Ipak, to zna biti teško, obzirom da svaki fan ima nekakvu svoju playlistu stvari koje bi se najradije odsvirale.”
