Miroslav Evačić u fRootsu

1937

fRoots kao jedan od najcjenjenijih svjetskih magazina o glazbi koji izlazi kao dvomjesečnik u svom posljednjem broju donosi intervju s našim osebujnim etno glazbenikom Miroslavom Evačićem i njegovom suprugom Gordanom. Intervju je kako smo već pisali obavljen na ovogodišnjem etnoambijent festivalu u Solinu. Novi album Miroslava – “Čardaš Blues” kojeg se dotiče u intrevjuu možete od danas potražiti u prodaji.

Ian Anderson sreo je Miroslava na prošlogodišnjoj proslavi Nove godine u Samoboru, na privatnom druženju etno glazbenika prilikom kojeg je njegova supruga Gordana svirala cimbale, a Miroslav je bio gitarist. Odmah mu se svidjela, između ostalih, njihova svirka nakon čega su mu dali svoja dotadašnja dva CD uratka “Čardaš Blues” iz 2003. god i mini album “Esencijalno“.

Nekoliko mjeseci kasnije fRoots čitatelji su mogli pročitati popis pjesama koje uredništvo ovog svjetskog magazina preporučuje za slušanje, a na listi se našla i pjesma “Az a Szep” sa “Čardaš Bluesa”.

Muziku podržava

Pročitajte kratak ‘pregled’ intervjua iz fRootsa: “U početku to su bili The Beatlesi, mislim da sam imao oko sedam godina kad sam ih čuo, a kada sam imao deset, čuo sam za Jimija Hendrixa i tad sam odlučio da ću svirati gitaru”, prisjeća se Miroslav Evačić svojih glazbenih uzora. “Moji prijatelji svirali su u lokalnom folklornom društvu, a ja sam im se pridružio svirajući tamburu bugariju. U drugim bendovima smo istodobno svirali blues. U to vrijeme, kasnih osamdesetih, dok je još postojala Jugoslavija, na ovim prostorima je bilo par bendova koji su kombinirali rock elemente s folklorom. Stoga su na mene jako utjecali Leb i Sol, R.M. Tocak iz Makedonije i neki drugi. Pošto smo mi iz sjeverne Hrvatske svirali smo tradicionalne pjesme s mnogo instrumentala. Bend smo nazvali Ščukin Berek i dan danas djelujemo”.

Gordana je došla u bend nekoliko godina kasnije u dobi kad je imala 16 godina, te dalje i sama nastavlja: “U početku sam svirala tamburu bugariju. Malo po malo, počeli smo razgovarati o cimbalu, tom starohrvatskom instrumentu. U to vrijeme, ranih devedesetih zbilja nije bilo lako naći cimbale na ovim prostorima. Na velikim cimbalama imate puno više mogućnosti kontrole tona i upravo se to čuje na pjesmi “Az a Szep” koja je i najistaknutija na ovom albumu”.

U međuvremenu Miroslav producira i snimke starijih glazbenika iz Podravine, pa nastavlja: “Na mene je jako utjecao Blaž Lenger, legenda ove regije i starac koji je jako zaslužan za mnoge promjene u glazbi Podravine”. U to vrijeme, kasnih devedesetih bilo je dosta rivalstva među mladima koji su svirali cimbale, ali je nedostajalo violinista, stoga on voli reći da su violinisti kao blues slide gitaristi. Tada je došlo do ideje da te dvije komponente spoje zajedno.”U Podravini pjesme zvuče dosta tužno jer violine zvuče više kao slide, ali u Slavoniji više sliče na Chicago Blues gdje je i inače život dinamičniji nego li je to u Podravini”, slikovito zaključuju u svojem stilu.

Muziku podržava
Stisni