Magnifico: “Teško je kopati rudnik i raditi u tvornici, ali biti glazbenik nije”

Leonora Bedić
1123

Jedan od najpopularnijih slovenskih izvođača, Robert Pešut, poznatiji kao Magnifico, nakon uspjeha u regiji, napokon se probija i unutar hrvatske granice.

Sinoć je u Malom pogonu Tvornice predstavio posljednji studijski album “Charlatan de Balkan“, dok se spomenuti uradak tako uvrstio u široki spektar bogatih Dallasovih izdanja.

Magnifico je tijekom svoje preko 30 godina duge karijere, redovito znao ukomponirati humor i ironiju što ga kao glazbenika ističe na sceni. Nadahnuće glazbom starih šlagera s našeg područja kombinira s latino, reggae, surf glazbom i elementima balkanske etno glazbe. Sve to je nastavio i s posljednjim albumom “Charlatan de Balkan”.

Muziku podržava

Osim toga, sklada filmsku glazbu od koje svakako treba izdvojiti suradnju na filmu ”Montevideo bog te video”, na čijem je soundtracku ”Montevideo, vidimo se” surađivao i sa španjolskom pop zvijezdom svjetskog glasa, Luz Casal.

Na jučerašnjoj promociji pogledali smo i novi spot za pjesmu “Cici mici” i svjedočili kako to Magnifico kao veliki live zabavljač radi u pratnji vlastitog benda. No prije svega toga, tri godine nakon posljednjeg intervjua za Muzika.hr, kratko smo popričali s Magnificom o aktualnostima.

Magnifico
Magnifico s bendom, Tvornica kulture, 12.6.2017.
foto: Leonora Bedić

Prije koju godinu u intervjuu ste nam iskazali želju za dolazak u Hrvatsku, ali i sumnju da će vas pozvati. Ipak, upravo u Tvornici sada imate promociju novog albuma “Charlatan de Balkan”. U pitanju je u potpunosti autorski uradak, a ne filmski i kazališni?
Tako je, to je moja zadnja ploča. Presretan sam što mi je izdanje u Zagrebu, jer mi Hrvatska u mojoj karijeri predstavlja neku crnu rupu. Svugdje sviram, po čitavoj Europi i po Balkanu, ali Hrvatska nekako samo prolazi pored mene, što me užasno ljuti. Hrvatska nije moja, ali kao da je. To je moj kulturni prostor i moje dvorište. Pripadam ovdje i zato me to malo ljuti. Ipak, nekako se to nije dogodilo i presretan sam. Hajmo vidjeti što će biti s ovim izdanjem.

Spomenuli ste novo izdanje. Što nam možete reći o samim pjesmama i općenito nadahnuću za čitav album? Jednu ste posvetili i Dalmaciji?
Mi Slovenci volimo sve što je hrvatsko, a pogotovo Dalmaciju (smijeh). Ta pjesma je ‘hommage’ Nijemcima koji dolaze, zato i je na njemačkom. Kad vidim da Nijemci dolaze, sretan sam i miran u duši. Nijemci nikad ne bi dolazili da nešto nije u redu. Nije bilo u redu na početku ’90-ih i tad ih nije bilo. Obuzela me užasna panika. Kako vidim njih da oni dolaze, znam da je sve kul i sve u redu. Znam da ih Hrvati isto jako vole, dakle Nijemci su ipak najtraženija roba ovdje (smijeh). Rekoh ajde da napravimo jednu pjesmu za njemačke turiste u Hrvatskoj.

Niste se glazbeno obrazovali, a pišete glazbu za orkestar. Kakva je uloga orkestra ovoga puta? Planirate opet nešto po tom pitanju?
Hvala Bogu pa je to muzika, nije nauka, nego je umjetnost. Znam ljude koji nemaju sluha, ali imaju divan ‘feeling’ za muziku, čak bi bili sposobni da komponiraju. Zato ima ljudi koji su školovani, pa ako čuješ u glavi što bi volio i ako možeš to otpjevati nekako, da staviš barem uz gitaru harmoniju, ritam i melodiju. Zamoliš ljude koji pišu note, orkestraciju i to, sve se može fino napraviti i ispadne čak i bolje. Zato što se nisam bavio aranžmanima za orkestar, već sam samo dao osnovni ‘input’.

Slovite za sjajnog live zabavljača i izvođača, ali osjećate li još uvijek veći gušt kada radite muziku, nego kada je izvodite?
Sve mi je okej kod muzike. Kako kažu pogledao me Bog da se mogu baviti muzikom. Ne znam što bih inače radio. Mislim da bi mi bio jako dosadan život i bio bih nesretan čovjek. Ovako sam sretan čovjek jer se mogu baviti muzikom. Naravno, sve ima svoju vagu. Nije ni tu sve kao u raju, ali ako voliš to i ako ti to znači kao što znači meni ili mojim kolegama, nikada ne bih mijenjao to. Uživam i u radu u studiju i u izvođenju naravno.

Jeste li zadovoljni dosadašnjim uspjehom koji vas prati i je li problem živjeti od glazbe?
Nije. Teško je kopati rudnik i raditi u tvornici, ali biti glazbenik nije teško ako voliš to. Onako malo ciganski, treća smjena – kurve, glazbenici, policajci i konobari, to smo mi (smijeh).

Imate u planu raditi još muzike za filmove ili kazalište?
Puno radim i toga. Upravo sad s Bjelogrlićem smo radili muziku za ta dva filma “Montevideo” i sada radimo novu seriju koja je s muzičkog stajališta, ali i s redateljskog potpuno drugačija. I naravno da uživam u tome. Imam neke gabarite i moram se prilagoditi i to nekada bude jako interesantno, tražiti što zahtijeva emocija filma.

Vidjela sam i da će se dokumentarni film “Charlatan Magnifique” moći pogledati u sklopu nekoliko filmskih festivala u Hrvatskoj…
Da, jedan je taj koji je prije bio u Paklenici, a sad je u Šibeniku, Solo Positivo Film Festival. Što me jako veseli jer sam i bio na tom festivalu prije jedno tri, četiri godine, bio sam u žiriju. To je jedan divan festival, opušten, u super atmosferi, a naravno tu su ljudi iz muzike, ali i filma.

A drugi je DORF…
Da, i tamo će biti također.

Spremate i neke nastupe za ovu godinu? Znam da ste na Sziget festivalu…
Da. Pa evo sviramo i nekoliko koncerata u Austriji, Mađarskoj, Engleskoj, Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Italiji…

Puno je toga…
Sve kako stignemo. Kako se raspala Jugoslavija tamo u ’90-ima, nisam ni imao nekog izbora da mogu birati gdje bih svirao, nego gdje mogu. Ja sam iz EU, sviram u EU, radim tamo i fali mi malo ovog našeg štiha tamo. Kao naprimjer u Zagrebu.

Evo sada ste napokon i ovdje…
Da, i jako mi je drago zbog toga.

Muziku podržava
Stisni