Ženska verzija Repetirora

Posljednjih godina jedan od najuspješnijih mladih rock bendova iz regije su Repetitor i njihov utjecaj i uspjeh je teško mjerljiv, pa tako možemo vidjeti da su inspirirali mnoge bendove da krenu u garažni rock.

Istini za volju, Punčke su nastale prije proboja beogradske trojke, ali su se dosta vremena tražile jer su započele kao šesteročlani bend, da bi u vrijeme izdavanja prvog pravog albuma svele formaciju na tri članice i to u klasičnoj formaciji za trojke Lucija Ivšić (gitara, vokal), Ena Baćanović – Ruby (bubnjevi) i Anja Tkalec (bas).

Sad, bilo bi vrlo nepravedno reći da su Punčke naša ženska kopija Repetitora jer to nisu, ali imaju mnoge zajedničke utjecaje (i sama formacija je takva), pa su usporedbe neminovne. Ono što je najbitnije i gdje su usporedbe najveće jest ono po čemu je Repetitor i najbolji, a to je prodornost pjesama, energija i upečatljivi stihovi.Ono što ih razlikuje su laganiji momenti, rekao bih ženska strana gdje melodije budu nešto laganije, smirenije, gdje imaju doticaja sa mnogim alternativnijim rock damama zadnjih desetljeća na svjetskoj glazbenoj sceni. Naravno, ovogodišnji hype Savagesa ne može proći i ovdje jer post punk tematika i ovdje je u najmanju ruku jednako upečatljiva kao i u londonskom bendu koji je isto u cjelosti ženski bend.Dosad sam mnogo tog nabrojao, ali evo sad i primjera kako to zvuči iz samih pjesama. Uvodna “Počet ću iznova” je atmosferična mračna laganica na tragu PJ Harvey i The xx-a (samo što nije toliko dosadna i monotona kao spomenuti bend), “Prije spavanja” kreće u klasičan post punk i tu se ponajviše približavaju već spomenutim Repetitoru i Savagesicama, a garažna “Iz dana u dan” bi mogla postati najveća himna albuma (tu nevjerojatno nalikuju na Repetitor).

Rock’n’roll tornado traje sve do posljednjih nekoliko pjesama. Taj dio albuma razvaljuje kao teški buldožer sve pred sobom, dok “Petra Pan” i finale “Doručak” čine se kao odličan kontrast cijelom albumu. Spomenute skladbe su lijepi komadi indie pop-rock-folka.

Punčke su pravo otkriće u ovoj godini. Ovim albumom pokazale su da mogu biti ravnopravne mnogobrojnim inozemnim bendovima, a da ne govorim o regionalnoj sceni gdje bi odmah trebale zauzeti poziciju pri samom vrhu tik do Repetitora, Bernays Propagande i sličnih bendova.

Ne bih odlazio toliko daleko pa da “Sunčano s povremenom naoblakom” proglasim najboljim debi albumom zadnjih desetak godina kako su ga neki već etiketirali, ali svakako je ovaj album najbolje debi ostvarenje u 2013. godini, a samim time i jak kandidat za album godine.

Šarmantnost, žar, energija i pršteća vatra okružena senzibilnijim uvodom i krajem čine ovaj album toliko dobrim.