Svinje, kuje i krave

    3397

    Gustafi

    Kanibalkanska

    Datum izdanja: 20.12.2012.

    Izdavač: EPH Media / Spona

    Žanr: Alternative, Folk-Rock, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Kanibalkanska
    2. Proljeće 2003.
    3. Pere latin
    4. Jeno jutro
    5. Ma san svinja
    6. Gadna kuja
    7. Funerali
    8. Kad ne znan
    9. Istra
    10. Privremena božićna pjesma
    11. Moj tac
    12. Nimaj strah
    13. Uspavanka
    14. Mi smo krave

    Simpatičan mnogoljudni istarski sastav uvijek je spreman za feštu: tako i album “Kanibalkanska” nastavlja ciklus vedrih, poletnih, zajedljivih pjesama šefa Edija Maružina i pripadajućeg društva.

    Utjecaji izvođača kao što su The Pogues, Tom Waits, Manu Chao, Calexico,
    Los Lobos i nekih drugih bez problema ostvaruju harmoničan suživot u
    multikulturalnom bendu zvanom Gustafi.

    Uvod u “Kanibalkansku” počinje karakteristično prpošno i bezobrazno, poput gotovo svake ploče Gustafa, a onda kreće meandriranje. Sredina albuma posvećena je Tomu Waitsu, što kroz obradu “Gadna kuja” (“I Don’t Wanna Grow Up”), što kroz pjesmu “Funerali” u kojoj su dozvali malo birtaške atmosfere. Krasna zemlja Istra mila dobiva neobičan kompliment u stihovima “Istra mi je kurba s kojom volim spati” u manuchaovskoj atmosferi.Unatoč tome što je album bržeg tempa, pred kraj albuma se kao šaka u oko javlja “Nimaj strah” u psihodeličnom tonu, koja pokazuje da su Gustafi sposobni složiti pjesmu izvan uobičajenih gabarita. Nepotrebna zafrkancija dolazi na kraju: “Mi smo krave” navijačka je pjesma koja ne služi baš ničemu.

    Glavna karakteristika riječi na ovom albumu su ‘rime koje završavaju na a’ i životinje – ukupno tri u naslovima pjesama. Uz Edija Maružina, na ovom albumu važnu ulogu igrale su mlade friške snage Barbara Munjas (koja se još više prilagodila zvuku Gustafa) i Marko Kalčić – u bilješci navedeni kao sound producent (Kalčić), odnosno nadzorni producent (Munjas) uz art producenta (Edi Cukerić) i izvršnog producenta (Maružin).

    Muziku podržava

    Na sreću, poslovica ‘gdje je puno babica, kilavo je dijete’ ovdje ne vrijedi. Angažman mladih snaga energetski je podigao ploču, tako da u usporedbi s “Chupacabrom” ima dodatnu brzinu, ali ne i snagu. Čak i sporije teme frcaju od navudrenih zvučnih rješenja i ostavljaju dojam da mogu stvarati zanimljiva rješenja do beskraja.

    Poseban spomen zaslužuju puhači koji se igraju notama kao Brazilci nogometnom loptom. Edi Maružin zvuči prirodno pomlađene inspiracije, a bend – igra li se igra sa svim što mu padne pod ruku. Gustafi su neuništivi.

    Muziku podržava