Svijet ljepote i jednostavnosti

Nakon jako dobrog albuma iz 2009. “A Bitter Harvest”, Lonesome Wyatt (Those Poor Bastards) i kantautorica Rachel Brooke udružili su snage na novom izdanju nazvanom “Bad Omen“.

Suradnja ovog dvojca je posljedica sličnih glazbenih stremljenja koji se očituju u cuntryu, folku i americani. Lonesome s Those Poor Bastards svira mračni gothic country, dok je u suradnji s Rachel nešto više usmjeren na klasični folk izričaj koji je ipak dovoljno mračan da Lonesome Wyatt ostane svoj na ovome albumu.“Bad Omen” je jedna prekrasna, iskrena, radosna i tužna ujedno, pjesmarica prepuna dirljivih balada ispjevana uz mjesec i sjene koje rastu. Zvuk je prvenstveno na tragu americane i fokla, no stil je gothic od prve do zadnje numere. Možemo reći da je riječ o gothic folku koji je najprikladniji izraz za ovaj album.Spoj ova dva vokala je savršen – muški je desperantan, mračan i izaziva blagu nelagodu, dakako pozitivno, dok je ženski nježan, sjetan, ali opet snažan. Nadopunjuju se na svakoj pjesmi bez greške i dionice su podijeljene smisleno i strukturirano.

Album obiluje ljubavlju, ali ona je ovdje tek slutnja i nagovještaj, ono neizrečeno i opasno što svatko doživljava na svoj način. Wyatt i Brooke pjevaju o svakome i o nikome, o sebi i drugima, spajaju pojedinačno i opće, ali nikad ne odlaze u patetiku i propovijedanje. Kao da samo žele ukazati da se ljubav treba i može pjevati bez generaliziranja, banaliziranja i igranja na kartu seksa i tjelesnosti. Ovdje je ljubav cjelokupno iskustvo fizičkoga i psihičkoga, emocije i direktnog kontakta.

Album počinje s “Not Over You”, a završava s “What Happens To Our Love” i to je krug u kojem je ispričana priča o neizvjesnoj vezi, a za njih je ljubav uopće takva te o njenom vremenu – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Shvaćanje neizvjesnosti svakog odnosa i prihvaćanje iznenađenja od druge strane najbolje je prikazana upravo u zadnjoj stvari albuma.

Na albumu nema loše stvari, ali je “If The Beasts Should Haunt Us” najljepša od mora lijepih pjesma. Savršena balada bez trunke podilaženja emocijama i patetike, nego iskreno opjevano iskustvo o kojem je na albumu riječ. Žanrovski je najbliže folku, ali je toliko ekspresivna i dojmljiva da ju se ne može jednostavno odrediti.

“Dance With Me” je najiskričavija i najradosnija stvar na albumu s jasnom porukom ljepote odnosa u dvoje metaforom plesa. A “Miles And Miles” je najeksperimentalnija u kojoj vokal Rachel Brooke potpuno dominira i ona pokazuje koliko može.

Pred sam kraj dolazi do direktne poruke s “Don’t Leave Me” s kojom neizvjesna veza treba doći do odluke, no to se ne događa jer album završava s pitanjem što se događa s tom ljubavi, dakle otvoren je slušatelju za tumačenje.

Suradnja ovo dvoje jako talentiranih glazbenika je urodila prekrasnim albumom koji je jedan od jačih izdanja što se tiče kolaboracija u protekloj godini. Pjevati tako hrabro o ljubavi, bez patetike i licemjerja, nego iz dubine iskustva i sa slutnjom o tome što ljubav jest, je rijetkost.

Iskrena i strastvena priča ovog albuma nadilazi žanrovske i stilske odrednice. Odvede vas u svijet ljepote, iskrenosti i jednostavnosti kojeg dobra glazba može proizvesti.