Umijeće kako opjevati očaj ljepotom

    1872

    Those Poor Bastards

    Sing It Ugly

    Datum izdanja: 15.03.2016.

    Izdavač: Tribulation Recording Co.

    Žanr: Country, Gothic

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. No Light
    2. Unwanted
    3. Headed Nowhere
    4. Sorry For Everything
    5. Hound’s Bone
    6. Ten Ton Hammer
    7. Mysterious Things
    8. Evil Selfish Fool
    9. No No No
    10. Beat Your Heart
    11. Bones and Ivy

    Prošle su dvije godine od albuma “Vicious Losers“, a dvojica ‘propovjednika svetosti’, kako sebe nazivaju Lonesome Wyatt i The Minister iz Those Poor Bastards, već imaju novi album.

    Dvojac stvara punom parom i iza njih je bogata diskografija. Aktualni album im je osmi po redu. Postava je od početka ista, etiketa je Tribulation Recording Co., a što je najvažnije zvuk i stil su isti. Those Poor Bastards sviraju, kako sami kažu, primitivni i očajni gothic country. Na svim albumima priča se vrti oko tematike religije, otpadništva, samoće, ovisnosti, devijantnosti i mračnih slojeva ljudske psihe. Psihologija ovog dvojca je prilično jednostavna – što kritičnije prodiranje u najbanalnije stvari, kao i one najkompleksnije kojima pristupaju iz vizure nekoga tko nema tabua i usuđuje se pjevati o svemu. Za njih nema zabranjenih tema i taktičnosti, tekstovi udaraju direktno u glavu, a desperantni, mračni i apokaliptični zvuk trese svaku žilicu u tijelu. Podloga ovim tekstovima je u gotičkoj književnosti, ali ne samo takvoj, nego onoj koja je na samom rubu društveno prihvaćenog – književnost koja je provokativna, mračna i apokaliptična. Lonesome Wyatt ne krije svoju naklonost prema žanru horora i gotičkog romana, kao i američkom nasljeđu country glazbe, ali i sveukupnoj tradiciji koju nastoje preispisati svojim pjesmama, ali i izvedbom.

    Na osmom albumu idu dalje tonom očaja i radosti ujedno. Kada slušate stihove i zvuk albuma “Sing It Ugly“, ne možete ostati ravnodušni, osjećate se ogoljeno i ranjivo jer je taj pristup direktnosti toliko jak, da dojam koji dobijete jest da je sve osuđeno na propast, da ne postoji smisao, da je ljudska egzistencija imanentno nesretna. No, ipak taj očaj ujedno nosi i radost jer kada netko o tome pjeva na tako iskren način, čini se da je sav taj besmisao pretvoren u glazbu koja je ekspresija i djelovanje i sama ta činjenica izražavanja je dovoljna da ostanete zadovoljni i radosni u toj desperantnosti. Those Poor Bastards kao da se izruguju očaju i prokletstvu ljudske egzistencije i u tome se dobro zabavljaju. Nemoguće je ne primijetiti ironiju u svemu tome i to je ono što čini ovaj album još zanimljivijim.

    Muziku podržava

    No Light” otvara album apokaliptično “The machines they took over…“, a dalje “I want to live simple but not simple minded” i upravo je ovaj stih glavna poruka albuma – jednostavnost, ali kritičnost i otvorenost. Situacija je takva da nema svjetla u oku čovjeka i posljedice nihilističkog shvaćanja svijeta dovele su do toga da je masa hipnotizirana, a pojedinac nemoćan i ostaje mu da pjeva o tome ili na neki drugi način izrazi.

    Nakon ovako snažnog otvaranja, slijedi jedna ljubavna stvar “Unwanted“, koja je samo uvjetno rečeno takva. To je ljubavna gothic country stvar, sarkastična i zajebantska kao i većina drugih na albumu.

    Sorry For Everything” i “Evil Selfish Fool” su laganije stvari, balade na način Those Poor Bastardsa. “Ten Ton Hammer” je nadesperantnija na albumu u kojoj Lonesome Wyatt svojim mračnim vokalom eksperimentira više nego na drugima.

    U “No No No” čujemo sam sukus poruke koju Those Poor Bastards šalju sa svakim albumom: “They make you think a certain way, you have to compromise the words you say, man who would ever want to fit, with all them finger fuckin’ hypocrites?

    To je sam sukus glazbe gothic countrya kako ga svira ovaj dvojac. Album vrvi očajem, ali i snagom i radošću stvaranja koji na jednostavan način govori o najtežim i najmračnijim stvarima.

    Pjevajući ružno o ružnim, ali i lijepim stvarima, Those Poor Bastards nude ujedno jako ozbiljnu i tešku glazbu, a s druge strane tako laganu i zabavnu. Govoriti u dihotomijama o njima je nezahvalno jer će svatko njihovu glazbu doživjeti na svoj način, a ovaj album je odličan indikator svega važnog u njihovoj glazbi te samo potvrda sjajnog putovanja kojim ovaj dvojac putuje uz strast i iskrenost.

    Muziku podržava