Stjegonoše hrvatskog metala

Priča o ovom istarskom bendu počinje 1999. godine, a nakon nekoliko demo uradaka, 2001. godine objavljuje self-release black metal album “Beneath The Twilight”.

Kao i gotovo svi bendovi na hrvatskoj sceni u tom vremenu, ni Infernal
Tenebra nije bila lišena čestih promjena članova, pa 2003. na mjesto
vokala i gitarista dolazi Darko Ettinger, a za bubnjeve Sandi Orbanić,
te 2007. godine objavljuju još jedan self-release album, “The Essence Of
Chaos”.

Dolaskom gitarista Ive Petrovića 2009. godine bend se stabilizirao, te se potpuno predaje ozbiljnom radu s ciljem da poduzme konkretne korake u proboju izvan granica i potpiše ugovor s inozemnom diskografskom kućom. Nagrada za takav beskompromisan stav i ‘krvarenja’ za metal stiže u prvom dijelu 2012. godine kada potpisuju ugovor s jednim od najjačih metal labela, njemačkim Massacre Records.Dugoočekivani album “New Formed Revelations” napokon je ugledao svjetlo dana krajem prošle godine, miksan i masteriziran od strane poznatog producenta Jensa Bogrena, koji je radio s veličinama kao što su Kreator, Amon Amarth, Paradise Lost ili Soilwork. Omot i dizajn bookleta, koji je pomalo morbidan, napravio je Gustavo Sazes, a on je svoje radove ustupao bendovima Arch Enemy, Sepultura, te Firewind.

Na albumu se nalazi osam kvalitetnih pjesama, od kojih nijedna nije dosadna, monotona ili neslušljiva, dapače, obiluju moćnim, žestokim gitarskim riffovima, growl i clean vokalnim dionicama, te rafalnom bubnjarskom paljbom. Kombinacija je to modernog i old-school death metala s thrashom, uz ponešto progresivnih ideja, groove utjecaja, s naglaskom na visoku razinu tehničkih izvedbi, a dobrim dijelom i na melodiju.

Album otvara “Entropia“, lagani intro, pa slijedi žestoki marševski gitarski riff, na koji se nadovezuje blast-bubnjanje, te kombiniranje growl vokala s clean dionicama. “Failed Leaders Museum” počinje s laganim, akustičnim gitarskim uvodom koji se uz ritam sekciju pretvara u poletan i lepršav ‘tupa-tupa’ ritam, a na refrenu dolazi do izražaja višeglasno pjevanje, nakon kojeg dolazi melodični gitarski solo. “Blood Stained Canvas” udarna je pjesma na albumu, za koju je snimljen jako dobar i kvalitetan spot, a počinje s ‘grmljavinom’ bubnjeva i nabijenim moćnim gitarama. U nepunih šest minuta koliko traje, žestina, kako glazbena, tako i vokalna, nimalo ne popušta, poglavito na fragmentu gdje Darko iz petnih žila urla “Blooood Stainedddd Clavas“, a ujedno je obogaćena odličnim gitarskim arppegima i solažama.

Pjesma interesantnog naziva, a i teksta, “Happily Depressed“, opisuje teško stanje čovjeka koji na kraju i umire (“I am a Slave, I am a Prisoner, I am an Outcast in a World, I’m Running Out of Time” … “I am Dying“), a glazbeno je odlično konstruirana, začinjena salvama bolesnih bubnjarskih dionica, koje su fino uklapaju u višeglasno opjevan tekst.

Godine mukotrpnog rada, truda i znoja su iza njih, uloženi trud vratio se na najbolji mogući način, preostaje samo da nastave ovim putem i još veći uspjeh sigurno neće izostati. Tako će, prije svega, pomoći sebi, ali i kompletnoj hrvatskoj metal sceni da napokon bude prepoznata sa svim svojim kvalitetama i da izađe iz čahura u kojima je utisnuta godinama.

Zato je uspjeh Infernal Tenebre važan za hrvatski, ali i regionalni metal, jer bi on mogao i trebao širom otvoriti vrata kvalitetnim bendovima. Infernal Tenebra novi je stjegonoša na tom putu.