Molly Nilsson
Zenith
Datum izdanja: 25.09.2015.
Izdavač: Dark Skies Association
Žanr: Synthpop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Molly Nilsson je po mnogočemu posebna, a ono što je najvažnije jest da od 2007. ima vlastitu etiketu i sama producira svoje albume.
Ova Šveđanka s berlinskom adresom marljivo radi na svojem glazbenom razvoju i ne da se smesti sa svog puta koji ne traži uspjeh i hvalospjeve, nego ostaje skroman u svojoj jednostavnosti i minimalizmu. No, to ne znači da je kritika nije prepoznala kao zanimljivu izvođačicu koja ima veliki potencijal i to dokazuje iz albuma u album.
“The Only Planet” otvara album s tekstom: “The lonely planet is the only planet for me, I know I’m terrible at saying ‘hi’, I’m even worse at saying good bye.” I takvi se samosvjesni i ironični tekstovi protežu cijelim albumom. Može se reći da je taj spoj spisateljskog dara i izvedbe kod Molly specifičan jer se prate i slažu kao kod malog broja kantautora.
Pjesma o sazrijevanju i odrastanju “1995” je još jedan pogodak: “…altough I’m older now, there’s still an emptiness that’s never letting go somehow.” Taj osjećaj horror vacuia i bitne osamljenosti, egzistencijalističke osamljenosti, je ono s čime se Molly suočava u svojoj glazbi i o čemu tako samouvjereno, a opet suptilno pjeva. Nju nije strah samoće i smrtnosti, nego prije svega dosade jer ona je “all alone in the night“.
“H.O.P.E.” i “My Body” su najzrelije pjesme i nekako tekstualno najjače, dok je završna “Tomorrow” u sebi skupila cijelo bolno iskustvo osamljenosti i sazrijevanja gdje se suočava sa samom sobom i slavi male pobjede nad svakidašnjicom.
“Zenith” je mračno i misteriozno putovanje najdubljim slojevima ljudske psihe koje je terapija za slušateljeve uši jer ga vodi nepoznatim i neotkrivenim putevima vlastite persone. Slušati ovaj album je pravo malo slavlje individualizma i vlastitosti u samoći koju sama Molly živi i pjeva.