Priče s margine, priče o autsajderima

“Cold Night in Soho” prvi je album The Tiger Lilliesa nakon deset godina koji nije vezan za kazališni komad, što su radili konstantno u zadnje vrijeme.

The Tiger Lillies sve su, samo ne običan bend. Oni su i kazališna trupa, i cirkus, i bend, i kolektiv frikova, ali nadasve oni su ozbiljni glazbenici. Postali su prva asocijacija na dark cabaret i cirkusku glazbu i to nije bez vraga. Nakon toliko albuma, predstava i performansa, ustoličili su se u sam vrh tog podžanra.Aktualnim su se albumom vratili bazičnom pisanju pjesama, koje je u rukama Martyna Jacquesa. Inspiracija je život u Sohou, kao i uvijek dosad, ali na ovom izdanju još eksplicitnije i jasnije. Druženje s ljudima s margine i autsajderima, prostitutkama, pijancima i dilerima, okosnica su cijele priče. Svaka je pjesma jedna priča o tim ljudima, uz obavezne teme iskupljenja, grešnosti i ostalih religijskih pitanja.Zavodljiva harmonika Martyna Jacquesa posebna je priča i njegov nastup uživo ne smije se propustiti. Na ovom izdanju sviranje je gotovo kao da ga čujete uživo, a ostali instrumenti poput orgulja, klavira i gitare samo pojačavaju dinamiku i zajedno su orkestrirani u male cabaret-perfekcije. Zvuk nije intenzivan samo zbog instrumenata, nego zbog silne tuge koja lebdi nad izdanjem. Očaj, sjeta, žaljenje, nedostajanje, kajanje, sve su to emocije što se čuju u vokalu. Ekspresivnost Martynova vokala posebna je i dobro poznata priča, no zanimljivo je kako je emotivnost potencirala tu distinktivnost.

“Heroin” i “Let’s Drink” jedine su pjesme s direktnom referencom na opijate, što je stalna tema The Tiger Lilliesa, dok su ostale stvari biografske i pripovjedne. Tako “Salvation Army”, “Pierrot Clown” i “Funeral Song” pričaju o životima ljudi iz Sohoa, bez uljepšavanja i cenzure, dakle, potpuno ogoljeno i direktno.

U sredini je albuma “Ticking of the Hours”, numera koja je na pola puta između biografskih tema i onih općenitijih. Harmonika na njoj nije bez razloga potpuno prigušena, jer je ova stvar zapravo lamentacija nad prošlim životom, ali i beznađem pred budućnošću i prolaznošću.

Naslovna pjesma daje pečat cijeloj priči i predstavlja finalni čin obračuna sa sablastima prošlosti.

The Tiger Lillies nisu za svakodnevno slušanje, ali jesu za cjelonoćno. Tolika količina ekspresije i životnosti ne čuje se često. Još kada je zamotana u ruho cabareta i ekscentričnosti, daje posebnu draž cijelom iskustvu slušanja.