Naš murski mornar Vlado Kreslin

Nije se teško složiti s činjenicom da bavljenje muzikom i nije neki najpravedniji posao na svijetu.

Lako ćemo naći mnogo komada bez umjetničke vrijednosti koji iz sredstva
javnog priopćavanja izviru kao gljive poslije kiše, uz obavezan upitnik
nad glavom, a onda se povremeno dogodi pitanje “Pa zašto njega ili nju
ne puštaju više?“.Jedan je od potonjih Vlado Kreslin, slovenski kantautor, koji u Hrvatskoj iz nekog razloga nikad nije dosegao hrvatsku popularnost Zorana Predina, iako su obojici karijere u Deželi duge i konstantne, iako je Kreslin u ohoho navrata nastupao u Hrvatskoj, iako je s Manic Street Preachersima spasio ‘malo slabiji dan’ Boba Dylana i Majki u Varaždinu 2008., iako… iako… iako…

Kreslin misli globalno i djeluje lokalno. Polazeći od elemenata slavenskog muzičkog folklora Kreslinova inspiracija teče Murom uzvodno i nizvodno, na zapad sve do angloameričkih akcenata na tragu Toma Pettya i Shane MacGowana te na istok prema romskom i ravničarskom melosu i uvijek će zvučati ‘domaće’, toplo, emotivno, uljuđeno i prirodno, bez famozne slovenske suzdržanosti.

Uostalom Kreslinovi korijeni su u mjestu Beltinci blizu slovensko-hrvatsko-mađarske tromeđe i kakva mu muzika može biti nego plesna, pristupačna, mišung raznih harmonija u kojem je zabranjen ulaz svima s manjkom zaigranosti. Kao što je Balašević panonski mornar, tako bi se Kreslin mirno mogao prozvati murskim mornarom (istini za volju, Mura baš i nije nešto plovna, ali Kreslinove pjesme nađu način).

“Umjesto koga roža cveti” je kompilacija Kreslinovih snimaka (djelomice su prisutne i koncertne snimke) dobro poznatih pjesama od kojih su neke prevedene sa slovenskog na hrvatski, a neke su ostavljene na slovenskom, a neke ni nemaju veze sa Slovenijom. Gostuje čitava plejada umjetnika i prijatelja, od Šajete, preko Šerbedžije, legendarnih Indexa (njihova snimka datira iz 2000.), do Parnog valjka (u ovoj uglavnom folklorom intoniranoj kolekciji pomalo strši gotovo hard rockerska verzija “To ni političen song”), Nene Belana i Lidije Bajuk.

Šarmantno neuredna zbirka sugerira visoku kvalitetu Kreslinovih pjesama i interpretaciju: dovoljno je zatvoriti oči pa da pjesme donesu emociju poput psa kad mu bacite štap, a Kreslin samo ‘vadi’ pjesme iz šešira kao da doma ima štampariju.

“Ponekad treba da me netko gurne, jer sam previše samokritičan” rekao je Kreslin u nedavnom intevjuu za Muzika.hr, pa eto, dojam je da ne treba gurati Kreslina, nego publiku jer je Kreslin s ovako kvalitetnim repertoarom te Beltinškom bandom ili Zapadnim kolodvorom kao pratećim sastavom spreman rasprodati Lisinski i to višekratno, kako su to učinili Oliver Dragojević, Đorđe Balašević i Neno Belan, i priuštiti isti ugođaj.

Čovjek je jednostavno izvrstan, samo u Hrvatskoj nije dovoljno poznat.