Dobra glazba, dosadne sugestije

Iako svakim novim albumom potaknu zanimanje javnosti, pitanje je u kojem smjeru Einsturzende Neubauten više idu, odnosno što nam mogu ili žele poručiti kroz medij zvan glazba. ‘Glazba’ je u njihovom slučaju istovremeno i kompliment i ironija, s obzirom na početke koji ih do danas ne prestaju obilježavati – no priča oko Einsturzende Neubauten, unatoč impresijama koje i dalje bilježe zvukom, polako postaje zamorna, tek sjenka jedne moćne multimedijske institucije.

“Alles Wieder Offen” je album prepun turbulencija – u mjeri gdje bi ta riječ u njihovom vokabularu trebala biti prednost, ovdje odzvanja precijenjenošću ‘novog’ dok je u stvari to ‘novo’, unatoč svoj kompleksnosti, tek suhoparno naricanje.

Dodatna boljka u cijeloj priči jest da se Neubauten ni s te ‘nove’ distance još uvijek nisu previše udaljili od jednog Nicka Cavea i njegovih Bad Seedsa, s kojima je konkretno Blixa Bargeld proveo dobar dio svoje paralelne karijere i koja je prema tvrdnji nekih bitno narušila onu spontanu agresiju zbog koje Einsturzende Neubauten i dalje uživaju status outsidera.

Album započinje neurotičnim klavirskim aranžmanom – tema “Die Wellen” dobar je uvod u ‘otvoreno progovaranje’, više-manje Blixine subjektivne doživljaje kroz maštu ili zbilju. Dok njegov vokal bolje funkcionira kao nedefinirani krik, u onim ‘spoken-word’ varijantama a posebno kroz naglašen šapat, Blixin njemački vrlo teško slijedi emotivnost glazbene podloge – kao konkretan primjer ovdje, ističe se tema “Von Wegen“, gdje vokal i glazba funkcioniraju dosta odvojeno.

No da još uvijek zaslužuju iskrenu pohvalu, potvrđuje predivna, melankolična tema “Susej”, a posebno se ističe devetominutna “Unvollstandigkeit” – prijeteća tišina, kroz koju prema kraju, orkestralno-metalički kolaž zavrišti u svom bijesu.

“Nagorny Karabach” tema je koja pak krije jednu zanimljivu komparaciju – svojim nazivom će u mislima slušatelja možda prizvati “Armeniu”, temu s jednog od njihovih najboljih ostvarenja – “Zeichnungen Des Patienten O.T.”… u aranžmanskom pogledu, “Nagorny Karabach” je za razliku od “Armenie” manje košmarna, usporenija, ‘gostoljubivija’ baladična pjesma.

Naslovna “Alles Wieder Offen” uz “Weil Weil Weil” i “Let’s Do It a Dada” svojim plesnim štihom razbija prevladavajuću pretencioznost usporenijih rješenja. Nadrealizam u njihovoj glazbi još uvijek daje željeni naglasak, ali sada je previše nalik situaciji kad očekujemo novo umjetničko djelo, no dobijemo neki sporedan prizor koji nam se prodaje u obliku magle.

Najbezličniji komadić ‘ničega’ na ovom albumu, koji bismo prije pripisali punk-sprdačini poput Die Toten Hosen, je pjesma “Ich Hatte Ein Wort” – ispraznost koja se nameće kao jedini uočljiv detalj kako se pjesma razvija, posebno kad u ‘refrenu’ pjesme Blixa krene gubiti vrijeme vokalnim improvizacijama u smjeru ‘di di di di…’

U cjelini “Alles Wieder Offen” odgovara više kao kazališni predložak nego kao album – respektabilan kakav jest ali bez prevelike želje za iskoračenjem iz te i takve zvukovne monotonije u kojoj Einsturzende Neubauten nastavljaju istraživati svoju ‘novu fazu’.