Zdenka Kovačiček, dugovječna jazz-rock i blues pjevačica, 8. ožujka, na Dan žena u zagrebačkom Petom Kupeu održat će koncert s Greenhouse Blues bendom s kojima će izvesti pjesme iz cijelog svog glazbenog opusa.
Zdenka se već 66 godina nalazi na vrhu hrvatske glazbene scene, a status glazbenice ispred svog vremena i “žene za sva vremena” potvrđuje i reizdanje njezinog prvog albuma iz 1978., nedavni odabir pjesme “Elektra” za Chanelovu parišku reviju, kao i nove obrade klasika “Frka” i “Mali crni brat” s njezinih ranih izdanja.
Iza ove svestrane glazbenice do sada je već 17 albuma i nebrojen broj kompilacija, a ovog mjeseca izašao je i njen posljednji singl “Mama Funky” kojeg izvodi s grupom The Bastardz. Dan žena bit će prilika za čuti pjesme s početka njene karijere, ali i glazbe objavljene proteklih godina, koje se u Zagrebu još nisu mogle čuti uživo.
Velika je čast imati pred sobom ovako veliku i dugovječnu umjetnicu, “Ženu za sva vremena”. Kako je nastao epitet “žene za sva vremena”, tko vam ga je i kojom prilikom nadjenuo?
Marko Tomasović je 1999. godine napisao pjesmu “Ja sam žena (u refrenu ‘za sva vremena’)”, koja je izašla na albumu i spot koji su sufinancirale B.A.B.,E., koji se puno vrtio. Pjesma je postala veliki hit, pozivali su me često da pjevam baš tu pjesmu i tako me s njom poistovjetili.
Kako su godine prolazile sve više me identificiraju s pjesmom. Iako je to bio moj najveći hit, Croatia Records nisu imali interesa doštampati, već je prepustio Cantusu da snimi novu verziju u energičnijem aranžmanu (Duško Mandić) i uvrsti je na autorski album Tomasovića, “Ja živim svoj san”. Što se mene tiče ja ju posvećujem svim ženama!
Karijera traje već više od šest desetljeća, kako primarna glazbena, tako i filmska (“Beogradsko proljeće, drugi dio” iz 1973., “Zabavni novogodišnji blok” iz 1974.). Da li se možete prisjetiti trenutka u kojem ste odlučili da je ovo karijera u kojoj ostajete? Prijelomnog, odlučujućeg trenutka?
Nemam filmsku karijeru nego smo samo kao duo Hani zajedno nastupile u jednom filmu. Već s pet godina sam bila član Zagrebačkog kazališta mladih, a zanimali su me paralelno i glazba i kazalište. Razmišljala sam i o upisu na glumu, no glazba je prevladala još od moje 13-e godine kad sam počela pjevati u duetu Hani. Može se reći da sam ostvarila obje karijere jer sam do danas realizirala brojne uloge u predstavama i mjuziklima.
Šta bi bili da niste umjetnica?
Ne bih postojala.
Kroz svoju karijeru i glazbeni opus dokazali ste da možete biti nepredvidiva i kontroverzna, ali i ispred svoga vremena. Kako je na početku na to reagirala publika?
Publika nije bila svjesna toga koliko su projekti bili ispredvremenski, a nije bilo ni adekvatne promocije od strane diskografa. Koje su najveće razlike između koncerata pred 50-60 godina i danas? Danas su koncerti masovniji… Arene, Lisinski, Dom sportova… tada su bile manje dvorane.
Jedan trenutak s koncerta kojeg nećete nikad zaboraviti?
Nastup na rođendanu Gorbačova koji je zajedno sa 12 državnika pažljivo odslušao i aplaudirao.
Kako vam se svidio nastup i pobjeda grupe Let 3 na Dori? Kakva su očekivanja od njih na Eurosongu?
Predviđam im pobjedu.
Da li su vas druge žene inspirirale u životu, ako da – koja je najistaknutija u tome, i zašto?
Najviše me je inspirirala moja majka. Uvijek mi je davala podršku, u dobrim i lošim situacijama, bilo joj je najvažnije da sam ja sretna.
Kojim mladim umjetnicama se divite?
Divljenje je prejak izraz. Poštujem sve umjetnike, ali diviti se mogu nekome tko je ostavio neizbrisiv trag u povijesti glazbe, poslije uspješne dugogodišnje karijere. Pred mladim umjetnicima je tek taj dugi put.
Možete nam otkriti nešto što planirate na skorašnjem nastupu na Dan žena?
Nemam što posebno otkrivati, uz pratnju GreenHouse Blues Banda otpjevat ću odabrani repertoar složen od meni i publici najdražih pjesama iz širokog repertoara, jazza, popa, rocka, i na kraju ubojitog bloka Janis Joplin.
