Žare (S.A.R.S.): “Svuda je ista priča i svi se razumijemo”

S.A.R.S. ili Sveže amputirana ruka Satriania srpski je glazbeni sastav osnovan 2006. u Beogradu.

Svoju glazbu prošaravaju raznim žanrovima kao što su reggae, ska, rock, s ponekim tradicionalnim elementom u pjesmama. Uspjeh ove grupe krenuo je od njihove najpoznatije pjesme “Buđav lebac” koja je odjeknula svuda na prostoru bivše Jugoslavije i donijela im velik broj fanova koji vjerno pohode koncerte benda.Nakon prvog albuma i hita “Buđav lebac” bend je snimio drugi album “Perspektiva” koji je nastavio radnju prvog albuma, tekstovi su i dalje bili svojstveni grupi, od socijalno angažirane tematike do pojava iz života. Koncertno su aktivan bend koji je svirao po mnogim gradovima bivše Jugoslavije, od čega najveću bazu fanova imaju u Zagrebu, a svirali su i u inozemstvu gdje također imaju jako dobar prijem kod publike.Sadašnju postavu S.A.R.S.-a čine Žare – vokal, Lukac – gitara, Đole – bas, Tihi – bubanj, Bora – klavijature i harmonika, Pera – trombon i saksofon i Sanja – prateći vokal. O njihovom radu, albumima i koncertima popričali smo s frontmenom benda, Žaretom.Iza vas su dva albuma, i uskoro dolazi i novi materijal. Kako gledaš na presjek karijere i cijelog puta koji ste gradili, je li bilo teško pridobiti publiku?
Vrlo teško, jer u početku je “Buđav lebac” bio inicijalna pjesma koja je pokrenula sve, i na koncertu se očekivalo da se to svira. Bilo je teško plasirati druge pjesme kao što su “Lad”, “Rakija”, “Ratujemo ti i ja”, “Ana”. Ima dosta dobrih pjesama na albumu za koje smo vjerovali da će napraviti nešto više i bili smo u pravu, ali trebalo je dosta vremena da se ljudima prikaže da nije sve u “Buđavom lebcu” i da ima dosta drugih pjesama. U početku je bilo teško izgraditi ime S.A.R.S., da nas ljudi prepoznaju po imenu. Oko drugog albuma smo imali tremu kako će proći i što će ljudi očekivati od nas. Svatko ima subjektivni doživljaj benda S.A.R.S. pa su očekivali da ćemo raditi ono što se njima sviđa. Drugi album nam se svidio i to je bilo najbitnije, kao i da je opravdao očekivanja i da je dobro prošao kod publike. Kad podvučemo crtu bilo je teško na početku, ali sve što nas je snalazilo rješavali smo u koraku jer nismo imali pretjerano iskustvo, sve smo sami radili i drago nam je što smo podigli priču na viši nivo, što smo ostvarili sve što smo zacrtali.

Počeli ste kao punk bend ako se ne varam?
Pa u suštini cijeli pristup nije bio toliko muzički punk koliko tekstualno. S.A.R.S. je u početku bio kao i svi ostali demo bendovi koji se oforme oko ideje stvaranja nečega kvalitetnog i lijepog. Da se nije dogodio “Buđav lebac” i dalje bismo možda imali probe u studiju i svirali za drugare. Sve pjesme koje su se našle na prvom albumu bile su kreirane ubrzo po nastanku benda. A bilo je i malo eksplicitnijih pjesma koje se nisu našle na albumu.Zašto?
Brutalno su eksplicitne i odlučili smo ih zanemariti i ne staviti na prvi album.

Bend ste koji u svojim tekstovima ima socijalnu tematiku i progovarate o tome vrlo otvoreno. Iz spota “To rade” može se vidjeti da vam nije problem udariti po sve i jednoj državi prostora bivše Jugoslavije…
Svuda je ista priča i svi se razumijemo. Nismo se htjeli ograničavati na sebe. Nismo bend koji je striktno definiran, kao mi smo Srbi i ovo se događa samo kod nas. Znamo da ljudi u regiji imaju sličnu situaciju i osjećamo i vidimo to na koncertima, i tim spotom nismo se htjeli ograničiti na našu političku scenu, nego na sliku cijele regije, na sve koji su nešto značili i pravili nešto u proteklo vrijeme. Oni su se našli u spotu.

Što se tiče vaših tekstova i socijalne tematike u njima, hoćete li se možda na idućem materijalu malo odmaknuti od toga i okrenuti se nekim veselijim temama?
Nećemo se moći odmaknuti mnogo od toga, iako se pokušavamo distancirati od svakodnevnih gluposti koje nas okružuju i nerviraju i okrenuti se ljepšim temama. Pišeš o onome što se događa oko tebe i moraš nekako na to odreagirati i dati svoje viđenje situacije. Tako smo radili do sada i teško je usmjeriti se da to više ne radimo. Volio bih da radimo više na ljepšim temama i ljubavnim pjesmama, ali teško je napraviti veliki iskorak u tom pravcu.

Uskoro bi trebao izaći i novi materijal. Planirate li nastaviti pratiti glazbenu putanju vaših albuma ili će biti nekakvih stilskih promjena po tom pitanju?
Ne znam, to će morati slušatelji protumačiti. Ne trudimo se pretjerano pratiti šablonu, radimo kako se osjećamo u tom trenutku, imamo energiju koju nosimo i tako i radimo. Tako nastaju pjesme i tako i bend s vremenom mijenja senzibilitet, jer svatko iz benda pridonosi muzici. Osjeti se neka promjena. Ne mogu to definirati i analizirati, jednostavno ne pratimo šablone i ne podilazimo publici, radimo muziku kako osjećamo i kako volimo. Na publici je da analizira koliko je to distancirano ili ne od našeg prethodnog rada.

Neke vaše pjesme zaživjele su u akustičnoj varijanti. U kojoj varijanti vaše pjesme bolje dišu, u akustičnoj ili onoj plugged varijanti?
Standardni nastup ima električne gitare i daleko veću energiju i to je definitivno ono što prija. Ali većina pjesama pravljena je tako da smo imali neku zamisao da ljudi uz vatru i uz gitaru pjevaju te pjesme. Pravo nam je zadovoljstvo kad smo vidjeli na YouTubeu da su ljudi na nekom pikniku i da na gitari sviraju i pjevaju naše pjesme.

Pročitao sam da nemate definirane set-liste na koncertima…
U posljednje vrijeme imamo definiran raspored većine pjesama, a u ovisnosti je od slučaja do slučaja da se repertoar radi na licu mjesta.

Pjesma koja je bila ključna i otvorila vrata prema publici bila je “Buđav lebac”. Je li koja pjesma s drugog albuma uspjela toliko odjeknuti među publikom koliko i “Buđav lebac”?
Ne računajući “Perspektivu” koja se nije našla na drugom albumu, ona je stavila “Buđav lebac” u sjenu, i daleko je najiščekivanija pjesma na koncertima. A od ovih pjesama koje su se našle na free download izdanju to su pjesme “To rade” i “Mir i ljubav”, dvije pjesme koje su posvuda najjače dočekane kod publike.

Vaš album bio je ponuđen na free download. Imate li planove da i dalje svoj materijal objavljujete u digitalnom obliku ili će biti i fizičkih izdanja?
To što smo radili s MTV-om i dali album na free download bio je pun pogodak za nas. Sviramo po regiji i nije nam bitno da zarađujemo jer i nema para u diskografiji i čvrstim izdanjima, najvjerojatnije je da će i treći album biti free download. Znamo da nema zarade od prodaje albuma, nama je jedino da, kao što kažemo u “Perspektivi”, živimo od muzike i samo da se svira, to je glavni izvor prihoda i to nas održava na životu, a što se tiče diskografije bitno nam je da što više ljudi ima prilike čuti naše pjesme.

S obzirom na učestalost nastupa u Hrvatskoj, može li se reći da ovdje imate najveću bazu publike?
Zagreb je jedan od gradova gdje imamo veliku bazu fanova.

To potvrđuju i dva koncerta u KSET-u koja dolaze...
Ovo je prvi put da sviramo u Zagrebu u prostoru kao što je KSET koji je manji prostor, budući da smo dosad svirali u Željezničaru i Boogaloou. Budući da smo navikli da nam u Zagrebu na koncertu bude oko tisuću ljudi ovo će biti intimnija atmosfera, ali siguran sam da neće faliti energije.

Nekako se uvijek vraćate u Zagreb jer ste i prošle godine nastupili na Brucošijadi FER-a.
Da i bilo je fantastično. Bili smo i prije dvije godine. Imali smo u pola četiri ujutro nastup i fasciniralo me da je u to doba ostalo oko petsto ljudi da nas sluša. Ove godine bilo je krcato i bila je nevjerojatna energija, i Zagreb je jedan od najdražih gradova gdje volimo nastupati.

Gdje još u regiji imate velik broj publike?
Skopje je jedan od gradova gdje imamo mnogo fanova. Nedavno smo u BiH imali fantastičan koncert u Sarajevu, u Slozi, bilo je 1200 ljudi na koncertu što nas je oborilo s nogu. Ne znam koliki je kapacitet kluba, ali tu večer bio je prepun. Kad smo završili koncert nismo mogli s bine budući da su ljudi bili oko nas i morali smo odmah izaći na bis otpjevati pjesme. Od ostalih gradova tu su Split, Banja Luka, ma svi veći gradovi u bivšoj Jugi su zanimljiva mjesta za sviranje. U posljednje vrijeme rastemo i imamo sve više ljudi koji nas slušaju i koji dolaze na koncerte i to se primijeti. U Podgorici smo rasprodali salu i bila je fantastična atmosfera.

Upravo ste stigli s nastupa u austrijskom Linzu. Kako je to prošlo, kakvi su dojmovi?
Mi smo već nastupali u Linzu, ali to je bio klub koji je držao čovjek iz Kragujevca, i očekivali smo da će doći ljudi koji će nas razumjeti. Tako je i bilo. Ovaj put smo nastupili u austrijskom klubu s nekoliko domaćih bendova. Publika je bila mješovita, pola ljudi je bilo s naših prostora, pola Austrijanca. To je bio zanimljiv doživljaj.

Kakve su reakcije Austrijanaca na vašu glazbu?
Zanimljive. Moram ti priznati da nije prvi put da sviramo tako pred austrijskom publikom. U Beču smo svirali pred većinom Austrijanaca koji su uživali u muzici i nisu znali riječi nijedne pjesme. To je bilo fantastično jer su uživali i oni i mi.

Može se reći da vaša glazba ne poznaje jezične barijere?
Očigledno je da ljudi uživaju u muzici, iako ne razumiju nijednu riječ naših pjesama.

Imate jako puno koncerata i jako puno putujete. Koliko je naporno držati takav tempo?
Ljudi ne primjećuju gdje nastupamo i koliko nastupamo i misle da nam je lijepo i da putujemo, ali nisu svjesni koliko je to naporno. To su ustaljene varijante ponašanja: dolazak u grad gdje sviramo, tonska proba, večera, nastup, malo sna, pa opet na put. Žao mi je što nemamo priliku bolje upoznati neki grad gdje smo nastupili, naspavamo se i idemo dalje. Jučer smo legli u pola pet da bismo ustali u devet i hajde za Zagreb, pa idemo u Gradišku, i to je naporno. I pored tog užasnog tempa, mislim da smo prilično ušli u neki zen koji nam ne da da poludimo na dugim putovanjima.

Pročitao sam da ste nekoliko puta imali problema na granici. Koliko vam to zna uzeti živaca?
Zna dosta, ima iznimka kad graničari rade svoj posao i nema problema, onda se i papirologija oko instrumenata riješi brzo. Ali nekad dođu neki problemi pa se dogodi nenajavljena kontrola, za opijate i sve. Doživjeli smo da nas skidaju do gole kože, i naravno nisu ništa našli. Znaš da nemamo ništa, ali ne možeš im to objasniti. To su normalne stvari koje se moraju dogoditi kad tad. Dogodilo nam se da su nas vratili s hrvatske granice jer nismo znali za neku dozvolu i nismo je ni imali, pa smo morali napraviti veliki krug do Švicarske. Putovanje je trajalo 28 sati, od toga smo na hrvatskoj granici čekali četiri sata da vidimo hoćemo li moći proći ili ćemo se vratiti preko Mađarske za Zürich. Zna biti naporno. Obično se dogodi da pređemo na nekom graničnom prijelazu gdje graničari nemaju mnogo iskustva s dokumentom za instrumente. Ako im hoćeš što reći oko toga, onda ispada da se praviš pametan. Iznervira nas kad vidimo da ljudi ne znaju svoj posao.

Dosta nastupate na festivalima s regionalnim bendovima. Imate li neki bend na umu s kojim bi ostvarili suradnju ili napravili turneju?
Pa ljudi nas povezuju i stavljaju u istu grupu s Dubiozom Kolektiv, iako su oni malo drugačiji što se tiče muzike, ali s njima se često viđamo po ljetnim festivalima, oni su aktivni kao i mi tako da su oni jedan od bendova s kojima se često viđamo. Viđamo se i s TBF-om. Za suradnju, pa to je sve diskutabilno jer ne volimo ništa tendenciozno raditi. Ako se dogodi mogućnost za suradnju, ako se poklopi energija i trenutak, onda radimo.

Ono što mi pada na pamet je da ste surađivali s Wikler Skyom.
U posljednje vrijeme smo napravili duet s drugarom Dialup Lama koji je pjevač beogradskih bendova The Branka i Bolesna Štenad. Napravili smo pjesmu “Mir u svetu”, na MTV-u će biti premijera spota 31. siječnja i to je suradnja koju smo napravili u posljednje vrijeme. Sprema se još nešto, ali bit će iznenađenje.

Kakvi su daljnji planovi S.A.R.S.-a, zakopavate li se u studio ili imate još koji koncert?
Siječanj i veljača rezervirani su za studio i rad na novim pjesmama. U ožujku će album biti vani tako da se mora raditi, ovo je pet do dvanaest. Moramo sjesti u studio, spremamo album i, kao što sam rekao, izlazi spot koji će najaviti taj treći album i to su neki planovi.

Hoće li možda početak turneje, s obzirom na mnogobrojnu publiku u Hrvatskoj, krenuti od Zagreba?
Napravili smo foru da jedan od posljednjih koncerata pred izlazak albuma bude u Zagrebu, kako bismo zaokružili priču oko cijelog albuma “Perspektiva”i turneje koja traje od 2011. Ne znam hoćemo li moći skoro napraviti to, ali se nadam da ćemo što prije doći u Zagreb. Kad smo izdali “Perspektivu” imali smo nastup u Zagrebu 16. siječnja, dva tjedna nakon izlaska albuma, i bilo je fascinantno da nakon dva tjedna vidiš da ljudi znaju sve tekstove pjesama. To nam je bilo ugodno iznenađenje.