Wolf Hoffman (Accept): “U početku su nas često ismijavali”

1481

Premijerno gostovanje Accepta u Hrvatskoj ponudilo je prigodu da porazgovaramo s jednim od osnivača benda, Wolfom Hoffmanom, i to neposredno pred njihov nastup u Pogonu Jedinstvo.

Wolf, u rujnu i listopadu bili ste na turneji po Americi i Kanadi, a prije nekoliko dana vratili ste se u Europu. Možeš li mi ukratko opisati i usporediti doživljaje i iskustva, kao i publiku?
Europska publika nas već jako dobro zna, mi i jesmo europski bend, tako da u Europi gotovo uvijek dobro prolazimo. Američki fanovi su također dobri, spontani su, a europski dio turneje započeli smo u Grčkoj, u Atena i Solunu, i bilo je jako divlje i žestoko. Fanovi su s nama pjevali gotovo svaku pjesmu od početka pa do kraja, predani su našoj glazbi do kraja.

Danas je, usudim se reći, ‘velik dan’ za hrvatske fanove, prvenstveno zbog činjenice da prvi put nastupate u Hrvatskoj. Za očekivati je da u publici bude vaših fanova koji imaju godina koliko i vi u bendu, preko 40, a isto tako i onih koji sada imaju 15-16 godina. Kako ti se čini kad sa stagea gledaš masu različite dobi, a svi su ujedno vaši fanovi. Je li za vas još uvijek interesantno doći u zemlje u kojima niste dosad nastupali, iako ste prošli sve i svašta u vašoj bogatoj karijeri?
Naravno. Uvijek je lijepo vidjeti gomilu fanova različite životne dobi, a isto tako i doći u zemlju u kojoj nismo imali prilike prije svirati. Evo mogu ti reći da ćemo uskoro svirati i u Koreji, Kostarici, Hondurasu i iskreno se veselim posjeti tim zemljama.

Možeš li mi usporediti vaša dva zadnja albuma, “Blood Of The Nations” i “Stalingrad”? Jedna činjenica je apsolutno sigurna, oba su albuma vrhunska i zasigurno će jednog dana imati posebno poglavlje u svijetu metala, kada govorimo o novijem dobu, od 2010. pa na dalje.

Prvotna ideja nam je bila da “Stalingrad” jednostavno nadovežemo na “Blood Of The Nations”, prvenstveno s glazbene strane. Nismo željeli nikakve eksperimente, nego samo dalje nastaviti, jer je “Blood Of The Nations” imao dosta pozitivnih kritika i to nam je ujedno omogućilo da se ne opterećujemo, nego da nastavimo onako kako smatramo da će najbolje ispasti za nas i fanove. Peter i ja uhvatili smo se pisanja i rekli ”Tako će otprilike izgledati novi album”, koji je, čini mi se, isto tako dobro prošao i kod kritičara i kod fanova.

Svirali ste gotovo svugdje, ali najbliže hrvatskim fanovima do sada ste bili na prošlogodišnjem Metal Camp festivalu u Sloveniji. Sjećaš li se ičega s tog koncerta?
Da, sjećam se. Odličan je bio nastup, a Slovenija, bar ovaj dio kroz koji smo prošli, čini mi se jako lijepom zemljom, punom zelenih površina. Tu smo također nastupili prvi put u karijeri. Volio bih da opet dođemo tamo.

U Hrvatskoj, što se tiče metala kao glazbenog pravca, stvari idu na bolje iz godine u godinu. U lipnju je u Zadru održan prvi open air festival. Bilo bi lijepo vidjeti vas dogodine tamo…
Drago mi je čuti da kod vas stvari idu nabolje, ali osobno ništa nisam čuo o tom festivalu. Ja sam zadnji koji dozna gdje i kuda trebamo poći (smijeh). To je sve stvar menadžera, promotora i booking agencija, tako da ja čekam gotov čin.

Ajmo se vratiti u ’80-e. i kraj ’70-ih. kad ste startali. Što ti se čini kada sagledaš stvari sa sadašnjeg stajališta? Je li to bio bolji ili lošiji period za vas?
Stvar je u tome što ti sa sadašnjeg stajališta ne mogu reći ”Da, bilo je sve super”, jer kada smo mi počinjali termin ‘heavy metal’ još se, takoreći, nije upotrebljavao. Istina je da smo počeli kao rock, hard rock bend, ali smo iz godine u godinu bili sve žešći, agresivniji i težili da budemo u istoj mjeri i melodični. Nije nam bilo nimalo lako u početku, bili smo nešto novo, ali umjesto supporta, često su nas ismijavali. Danas, recimo, odmah nakon koncerta mogu vidjeti reakcije i komentare na Internetu. Je li bilo dobro ili nije, jesmo li dosadni, naporni ili nas pak još uvijek vole, a u počecima otišli bismo na turneju, odradili je, došli kući i tek nakon toga bi se danima, tjednima sređivale emocije.Tako je i u ovim novijim vremenima, čim smo doveli novog pjevača, odmah je uslijedilo brdo kritika: ”Ah to neće valjati”, ”To će biti grozno”, a u ’80-ima. je sve išlo ležernije i sve je izgledalo kao jedno dugo putovanje dok se ne bismo vratili kući. O informacijama i kritikama ne bismo stigli ni razmišljati jer tada nije bilo ni Interneta ni mobitela ni svega ostalog što je danas moderno i čini se da nitko bez toga ne može živjeti. Tada smo jedino imali uvid kako nam se album prodaje i koliko smo zanimljivi publici u svijetu.

Postoji li neki noviji bend na metal sceni koji se tebi sviđa?
Grand Magnus. To je jedini bend za koji ti mogu reći da mi se sviđa, sve ostalo i ne baš. Ja sam ti ipak old school i moji ‘kraljevi’ su AC/DC, Judas Priest i Black Sabbath.

Muziku podržava

Budući da ste prvi put u Hrvatskoj, znaš li išta o toj državi? Bendove, gradove, bilo što?
Da ti budem iskren, ne znam ama baš ništa. Je li ovaj bend koji je predgrupa, kako se zove, Hollow Haze, iz Hrvatske ?

Ne, oni su iz Italije.
Eee, onda stvarno ne znam ništa o Hrvatskoj (smijeh).

Za kraj riječ-dvije o videospotu koji je radio jedan vaš fan, za pjesmu “Shadow Soldiers”.
Da, to je napravio jedan naš fan koji jako voli našu glazbu. Izuzetno mi je drago kad ljudi odvajaju svoje vrijeme za nas, da nas na ‘svoju ruku’ promoviraju jer vole naš rad.

Muziku podržava