Accept
Blind Rage
Datum izdanja: 15.08.2014.
Izdavač: Nuclear Blast Records
Žanr: Heavy Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Jedni od veterana njemačkog heavy metala koji su na sceni više od trideset i pet godina, vratili su se s novim, četrnaestim studijskim uratkom, nasljednikom “Stalingrad” albuma iz 2012. godine.
Iako su Acceptovu karijeru obilježavala brojna re-strukturiranja i prekidi, činjenica o njihovom postojanju od 1976. godine i veliki broj uspješnih studijskih albuma čini ih jednim od najkvalitetnijih i najvažnijih bendova u svijetu heavy metala.
Posljednji bitan prekid i ponovni reunion dogodio se 2009. godine kada se Acceptu pružila prilika da nastavi svoj posao, kada se okupio ostatak postave, a Udo je trajno zamijenjen novim vokalom Markom Tornillom, koji je vokalno došao jako blizu Udovom izražavanju i time zasluženo našao svoje mjesto u bendu. Mark Tornillo iza sebe sada već ima tri studijska albuma s ovim veteranima, “Blood Of The Nations”, “Stalingrad” te ovaj aktualni i sudeći prema uspjehu sva tri, Mark je već afirmirao svoje mjesto u Acceptu koji je sada, u nekoj novoj verziji, nastavak onog uspješnog Accepta iz osamdesetih godina.
Produkcija je ostala jednako kvalitetna kao i “Stalingrad” albuma, no ovoga puta Accept ne slijedi nikakav koncept priče. Albumom dominiraju nešto sporije pjesme sa tek nekoliko ultra brzih komada, tako da je većina pjesama srednje brzog tempa, oštrih riffova, jako prepoznatljive, čak dijelom i predvidljive forme.
Prvu pjesmu, ujedno i najavni singl “Stampede“, jako dobro opisuju te nabrojene karakteristike, pošto je ona jedna od pjesama koja je agresivna i tipična za ‘novi’ Accept, baš kao i sljedeća, “Dying Breed“. Pored naslovne, najzanimljivije pjesme na albumu su i zasigurno kvazi-baladna “Dark Side Of My Heart” melodičnog i zaraznog refrena s blažim i ‘mekšim’ Markovim vokalima, uz “Trail Of Tears“, te još jednu melodičnu, nešto malo mračniju “I Wanna Be Free“.
“Bloodbath Mastermind” se ističe kao jedna ultra brzih pjesama, a od nešto sporijih, nažalost i nešto monotonijih, na albumu se mogu naći “Fall Of The Empire”, iako sa zanimljivim elementima ali i s nešto manje iznenađenja, te one ‘neodređenog tipa’, “200 Years” i “The Curse “. Posljednja, “Final Journey” je obogaćena klasičnom melodijom “Morning Mood” Edvarda Griega i dobar je završetak albuma.
Accept je ponovno napravio album koji teško da će razočarati fanove, bez obzira što mu povremeno nedostaje još snažnijih riffova i djelomično još bržih pjesama. Unatoč tome, klasično snažan zvuk, Markovi hrapavi vokali uz gitarski tandem Wolfa Hoffmana i Hermana Franka su dobitna kombinacija i glavne značajke Accepta koji će, vjerujemo, nastaviti pozitivno iznenađivati fanove.