Da je netko ranije rekao da će u trulom i opasnom kapitalizmu ‘karitativna’ djelatnost biti bolja i ‘jača’ nego kad se dobro naplate usluge, rekli bismo mu da nije normalan.
Ali moguće je, vidjeli smo nedavno, dogodilo se na istom mjestu, stadionu Poljud u Splitu. Pisali smo već o koncertu ‘The Wall’ Rogera Watersa i da je to razdjelnica na kojoj će proći ili pasti idući veliki uvozni rock-spektakli na obali.
Masovni ukus kao crna rupa
I očito će pasti, i zbog velikih ulaganja i organizacijskih zahtjeva, ali i zbog problema, kao i manjka publike koje kod nas izgleda ipak nema dovoljno za koncerte koji ‘vani’ pune i po 50-ak tisuća ljudi.
Nema veze, gledat ćemo one manje rekli bi optimisti. U alternativi je spas, je, ali ima nešto i u srednjoj struji. To je ono mjesto gdje masovna publika pokazuje navike i naklonosti, a baš ta srednja struja kod nas je crna vrana, bolje reći crna rupa. Darko Glavan jednom je precizno rekao: “Nikad ne podcjenjuj neukus masovne publike“.
Jesu li našoj masovnoj publici neke bofl stvari zaista ‘tako lake’, a neke druge, bez obzira kako spektakularne i lake za pogledati bile, ‘tako teške’? Pa i za 100 kuna koliko je koštala najjeftinija ulaznica za ‘The Wall’? Jeftinije i od notorne Severine? Da i ne spominjemo da su mnogi ulazili za 50 kuna preko veze, tj. preko the walla, ‘zidića’.
Kapitalizam pao pred rođačkim vezama
Ne govorimo o elitizmu, ne pričamo o nerazumljivoj umjetnosti i velikim ukusima, zadržimo se na komercijalnim stvarima koje slušaju ‘svi’; na primjer, Bon Jovi su u Maksimiru imali oko 32 tisuće ljudi, a u malim talijanskim Udinama par tjedana kasnije više od 40, izgleda nelogično za metropolu?
Ali čak ni to nije glavni problem na Poljudu; svaka čast ovima koji su bili, njih 20-ak tisuća. Problemi su došli s neočekivane strane. Ispada da ni omraženi kapitalizam nije toliko izdržljiv i moćan kao domaće ‘rođačke’ veze i pridružena psihologija.
Fiskalne blagajne i spektakl
Danas se stalno priča o zakonu i ‘totalnom’, ‘totalitarnom’ čak, provođenju istog. Linićevi poreznici spektakularno upadaju u lokale na plaži punoj turista i pečate ih zbog sitnih poreznih dvoumica i sitniša, goste tjeraju van, vlasnice u plač, djeca vrište, žene zapomažu, stranci ne vjeruju što se događa a ljudi bježe pokušavajući popiti kavu koju su platili.
Kako smo čuli ovih dana, neki su u blagajni imali 10 kuna viška i ode sve kvragu. Na riječkoj tržnici zaplijenjeno je neki dan par tona voća i povrća, nakon svih nedavnih peripetija s praznim tržnicama u štrajku. Konzum se redovito puni kupcima, ide im ovo na ruku, čini se da neki imaju za svoje dugove vječni popust kod vlastodržaca.
Državotvorni sport, iako bez publike poput domaćeg nogometa, i državotvorna veletrgovina kod nas su sigurni, fućkaš ‘male’, i trgovce i sportove, kao i ‘sitnu ribu’ i proizvodnju.
Bolja usluga Thompsonu zabadava nego Watersu kad plati
S jedne strane, neki imaju probleme zbog siće. U nekim stvarima inzistira se na bespogovornoj provedbi zakona, a drugi prođu ‘lišo’. A dobili su malo više kuna u blagajnu i zaradili, ali valjda im nije do zarade? A i nije svaki novac isti, čak daju bolju uslugu kad ju daju besplatno, recimo s iznajmljivanjem Poljuda.
S druge strane, kao za koncert Rogera Watersa, organizator koncerta imao je ozbiljnih problema, od uvjeta za pripremu koncerta, izgradnje pozornice i ostaloga do slobodnih termina, bez obzira što je u ugovoru pisalo drugačije.
S treće strane, Thompson je Poljud dobio besplatno, vlasnici stadiona i lokalna vlast, tada još s Kerumom (i pršutom) na čelu, izašli su mu u bliski susret i sve je štimalo. Zašto ne, rekli bi neki? Dajmo zabadava ako možemo, pomognimo gdje treba, pogotovo ako u tome ima neki interes ili simpatija između uključenih strana. Pa to je legitimno pravo vlasnika, i Bandić je znao to isto raditi – još uvijek to radi s Dinamom i maksimirskim stadionom, strojem za bacanje novaca gradskog proračuna – a prošao je bolje od Keruma.
Waters je ‘voda’
No, ključno pitanje u ovom odnosu je čemu onda problemi za koncert Rogera Watersa? Za koji je stadion iznajmljen po tržišnim uvjetima, plaćen je 125 tisuća kuna dnevno plus PDV, šest dana, pala je i zarada. A samo par dana prije koncerta razmišljalo se o prebacivanju u Spaladium Arenu. I zašto to raditi kad je u organizaciju koncerta uključen Live Nation, skoro monopolistička američka agencija koja nije bez protivnika, dapače, ali o ovom blamu i problemima može pričati okolo po svijetu, a i premjestiti svoje koncerte okolo po istom tom svijetu?
Zamislimo na trenutak obrnutu situaciju, da Thompson svira na Olimpijskom stadionu u Munchenu a Bayern mu priređuje utakmice i ne isprazni stadion? Mada mu ne daju da svira u EU, za pretpostaviti je da bi se Thompson žalio na sva zvona, i crkvena i medijska, da ga sabotiraju i da se ne poštuju uvjeti iz ugovora.
Organizatorima koncerta ‘The Wall’ nije se imalo smisla žaliti, morali su odraditi posao bez obzira na probleme i uvjete na terenu, jer bi inače doveli u pitanje obaveze prema Watersu, publici i koncertu.
Priopćenje organizatora
“Pravna nesigurnost koja je pokazana nepoštivanjem ugovora od strane HNK Hajduk, prouzročila nam je nevjerojatno velike probleme sa menadžmentom jednog od najvećih svjetskih izvođača, Rogera Watersa, kao i kod našeg partnera Live Nationa, te nevjerojatne dodatne troškove. Rezultat ovoga je da, osim što Split neće više vidjeti spektakle ove vrste, jer apsolutno ne postoji nikakva infrastruktura za provedbu ovakvih koncerata u Splitu, (naime, svi strojevi i kompletno ljudstva dovedeno je iz Zagreba), nego je vrlo vjerojatno da će, upravo zbog ovog skandala, Live Nation početi izbjegavati i Hrvatsku nakon ove sezone. Iako je napravljeno puno smanjivanjem PDV-a na koncertne ulaznice, ovakvo nešto, što smo doživjeli u Splitu od ljudi koji vode takvu jednu instituciju kao što je HNK Hajduk, je presedan u svijetu. Zamislite da unajmite stan, a da vam gazdarica svaka dva dana ostane spavati u vašoj sobi? Srećom, ljudi koji su radili na koncertu dali su sve od sebe, i uspjeli omogućiti da se odigra jadranski derbi i odradi koncert na vrijeme. Upravo taj dodatni rad prouzročio nam je ogromne dodatne troškove. Još uvijek razmišljamo, i neovisno što je sve na kraju prošlo u redu, vjerojatno ćemo podići tužbu protiv HNK Hajduk zbog nepridržavanja ugovora, poigravanja s našim ugledom kao i dodatnih troškova koji su nam time prouzročeni. Želim napomenuti, da je naša tvrtka ispoštovala sve ugovorne stavke prema HNK Hajduk, za razliku od suprotne strane” izjavio je direktor Adria Zabave Vladimir Ivanković.
Nije Waters nego cirkus
U kontra ‘optužbi’ predsjednik Hajduka Marin Brbić za Tportal.hr kaže: “Ne spominju da smo još sredinom lipnja raskinuli ugovor jer su puna dva mjeseca kasnili s plaćanjem svojih obveza, što je definirano kao gruba povreda. Ne spominju ni da su ušli u posjed stadiona dva dana ranije nego što je bilo predviđeno, a da su ga napustili dan kasnije”.
Na Tportal.hr također pišu da su iz kluba “Zaprijetili isključivanjem struje jer Adria Zabava nije dostavila zadužnicu svoje tvrtke, kojom bi se naplatila eventualna šteta i kršenje ugovora. Nakon otvorene prijetnje 22. srpnja poslijepodne, zadužnica se već 23. srpnja ujutro ipak pojavila na Poljudu”. Znači cirkus, a vidjet ćemo tko je u pravu.
Za vijeke vjekova – porez
Takav odnos lokalnih i državnih moćnika u raznim sferama društva kod nas je redoviti cirkus. Kao i srednjoj struji, nešto ide lako, nešto teško, a svi nas gledaju.
Na neki posao, poput zatvaranja kafića i kemijskih čistionica, gleda se dosljedno i smrtno ozbiljno. Na onaj drugi, gdje nam dolazi svijet i u koji su uključeni stranci, kao u slučaju problema prije Watersova koncerta, gleda se malo manje ozbiljno.
Ali jebeš svijet, on je tu i tako samo u turističkoj sezoni, a kafići, kemijske čistionice, Konzum i fiskalne blagajne – i Hajduk dakako – žive vječno. I Dinamo na žalost. Oni su tu za vijeke vjekova, kao i porez. Amen i tako nam Bog pomogao…
