Na našem Facebook profilu povela se jedna zanimljiva rasprava na temu tribute i cover bendova – ni manje ni više nego u komentarima na članak o komunikacijskom gafu kojem smo svjedočili na INmusic Twitter profilu.
Dok jedni negoduju kako su tribute bendovi zaslužni za “propast” onih autorskih, korisnik Niram Ćišub, inače klavijaturist nekadašnjeg metalcore benda Free Ride Marin Bušić, iznio je svoje mišljenje koje jasno analizira neke od problema aktualnih domaćih autorskih bendova. Njegov komentar prenosimo u cijelosti, s ispravljenim gramatičkim pogreškama.
“Dulji post, dogodi se… Evo malo istine od stoljeća sedmog – ako imaš bend iz Zagreba koji pjeva na hrvatskom, oni bi realno trebali u Zagrebu svirati maksimalno tri (3) puta u dvije godine. Tom bendu bi trebalo biti u interesu napraviti najbolji mogući materijal koji bi ljudi doma samoinicijativno slušali usporedno s onim što inače slušaju. A taj dio je banana, jer dobra pjesma će se puštati po YouTubeu. Pogledaj Vojka V.
Uz to što ne smiju previše svirati na jednom mjestu (jer publika neće dolaziti uporno) moraju svaki put ponuditi nešto novo. U međuvremenu bi trebali izvaditi ATA CARNET i obići Dubrovnik, Mostar, Makarsku, Imotski, Gospić, Široki Brijeg, Sinj, Livno, Rijeku, Koprivnicu, Pulu, pa onda Đakovo, Poreč, Zadar, Umag, Knin, Čakovec, Šibenik, Varaždin, par datuma po Sloveniji, Karlovac, Tuzla, Sarajevo, Novi Marof, Banja Luka, Vukovar, Vinkovci, Kutina, Novi Sad, Vitez, Slavonski Brod, Viroviticu, Županju, Sinj, Novu Gradišku, Krapinu, Dublin, Cork, Frankfurt, Luzerne, Bjelovar, Požegu, Daruvar, Suboticu, Niš, Tomislavgrad, Split i još ponegdje, bez da prelaziš ocean.
Nitko nikoga ne drži da napravi rock bend i svira na svim tim mjestima i u roku od dva albuma puna hitova da ide u malu dvoranu Doma sportova. Pa tako ni tebe, a ni mene nitko ne drži. Opća Opasnost ima preko 50 koncerata godišnje. I Silente će. I Mia Dimšić će, i to 11 nastupa samo u prosincu ove godine. Preći će 5 tisuća kilometara za nastupe. Ako imaš bend iz Zagreba koji pjeva na engleskom, onda trebaš izvaditi Ata Carnet i svirati u svakom gradu u kojem može doći barem 30 ljudi na koncert. Znači sve isto, samo umjesto Đakova ubaciš Duisburg, umjesto Krapine Katowice, umjesto Splita Salzburg, umjesto Labina London, umjesto Pazina Pariz, a umjesto Bjelovara Berlin.
Tribute bendovi su duhovni nasljednici bendova koji su svirali obrade. Bendovi koji sviraju obrade nikada nisu bili prijetnja autorstvu. Oduvijek je bilo mjesta na sceni i za bendove koji sviraju obrade i za autorske bendove koji indirektno (barem oni dobri bendovi) daju posao tim bendovima koji sviraju obrade. Tako da reći da ti tribute bendovi uzimaju slot za sviranje je totalno neinformirano i nema uporište ni u kakvim činjenicama. Dokaz: Vojko V u bilokakvom aranžmanu može dobiti slot u Vintageu kada god to poželi. Kako Vojku ne smetaju tribute bendovi za dobiti slot? Zar misliš da bi neki klub koji prodaje alkohol radije ugostio Alter Bridge tribute ili Vojka V? Znaš li koja je razlika da ti zoveš organizatore da nastupiš negdje i da tebe kontaktiraju organizatori i da te mole da dođeš negdje nastupiti?
Nadalje, reći da se klinci “ako se prime sviranja, primaju se tribute bendova” je totalni nonsens i zaboravljanje elementarnog procesa učenja sviranja. Po toj logici, ispada da klinci prime gitaru i krenu prvo kresati autorske riffove. To je totalna neistina! Prije svega treba reći da je Fortnite besplatan i da je proces igranja igrica puno lakši i jefitniji put za družiti se i zabaviti nego krenuti čačkati po gitari. I zato klinci ne sviraju i ne idu u proces. Proces bi trebao ići nekako ovako. Kada zaradiš instrument ili ga dobiješ, onda se mučiš da naučiš nešto, onda kreneš gusliti po idolima, onda se nagusliš idola i onda pokušaš napraviti nešto svoje što je slično tim idolima, onda se malo odlijepiš od toga i napraviš nekakav svoj stil koji je vrlo često zbir nekakvih najranijih utjecaja, nekakvih tinejdžerskih utjecaja i faza te nekakve zrele pameti.
Većina klinaca ionako sviraju obrade najdražih bendova. I vrlo često su pod utjecajem samo jednog benda jer su tupavi. Ali nećeš biti uvijek isti, jer ljudi odrastaju, skupljaju jednu cijelu lepezu iskustava, pa se stoga odlijepiš od svog sviračkog uzora i kreneš svirati nešto svoje – nešto u što vjeruješ duboko u sebi. Neki se nikada ne odlijepe od svojih sviračkih idola. Pored njih scena prođe i neki drugi sazriju i naprave iskorak.
Dakle za loše stanje autorstva su odgovorni sami bendovi, a ne organizatori. Nitko nije rekao da je biti u bendu lako. Definitivno je najteže što bendovi SAMI SEBI zabijaju noge u rektume.
Evo ti primjer autogolova:
- Bend iz Hrvatske koji svira na engleskom, a van granice su bili jedino kada su išli na maturalac i u Graz/Trst/Kladušu/Bosanski Brod/Hercegovinu u shopping.
- Bend iz Hrvatske kupuju 20.000 eura opreme kroz godine, imaju velik backline, a zvuče loše.
- Bend iz Hrvatske spiči 20.000 eura na 4×12 i 8×10 zvučnike i duple pedale, a nema kombi i ne može doći do Petrinje, a kamoli Pariza.
- Bend nema tonca, ali redovito vode prijatelje, djevojke, protuhe i dilere na koncert.
- Bend ne radi kontinuirano nego stihijski. Svirali su 2 koncerta u Hard Placeu, Jastrebarskom i Zaboku, a sve objave na faceu su im na engleskom.
- Bend nema nikakvu medijsku strategiju jer sve radi stihijski, pa nemaju sadržaj o kojem bi mogli izvještavati. Sadržaj nije napravljen smišljeno.
- Bend nema backdrop.
- Bend misli da je backdrop dovoljan po pitanju vizualnog identiteta.
- Bend izgleda kao grupa turista i kao da su se okupili na cesti i to 10 minuta prije nego što su se popeli na stage.
- Bend se ne doima kao orkestrirani napad na publiku, već kao da su došli na more.
- Bend ima nepotpunu i neispravnu opremu, a pjevaču je imanje vlastitog mikrofona i in ear monitoringa “uvredljivo i nazadnjački”.
Mogu pisati do ujutro te idiotarije, ali ću zaključiti…
NAPRAVI DOBRE PJESME, ZA HEADLINERA, A NE ZA PREDGRUPU
Ako ti se nastupa u vlastitoj zemlji, pjevaj na tom jeziku, napravi dobre pjesme i nastupaj često. Vikende koristi za nastupe, a ne za ručkove s obitelji, kumovima i prijateljima te u pokušajima spolnog općenja, Netflix and chill, izašla mi je nova epizoda Walking Deada. Ako ti se pjeva na engleskom i nastupa vani, zaboravi stalni posao i zaradu, prodaj hrpu opreme, kupi ono što ti treba, a ne ono što želiš, skupite za kombi, bookirajte po putu i gonite se po autobahnu. Spavaj na sicu, znoji se po bubnjaru, a ne po djevojci. Peri se u umivaoniku i obavljaj nuždu na WC-u punom grafita koji podsjeća na onaj iz Medike gdje misliš da će sida iskočiti iz vode i ugristi te za glavić.
To znači biti u bendu i gurati bend. Do tada se igraš sa skupom opremom u lokalnim klubovima, nastupaš pred prijateljima koji će te pohvaliti jer u sebi imaju 6 isprika za pivo i nemaju ti srca reći da si “iscidak” (što bi rekao did Kikaš). Tako da nemaš adekvatnu kritiku svog rada i nisi na tržištu. Iz te pozicije je najlakše napasti organizatore kojima je cilj zaraditi i držati graju i priču živom te bendove koji nastupaju i zarađuju svirajući obrade. Svi ne valjaju osim mene varijanta.
Vafankulo tuti i bitno je da smo svi živi i zdravi. I vidimo se na nekom koncertu nadam se.”
