Mušterija je uvijek u pravu. Mantra. Možda ne ovdje u Hrvatskoj, no preko bare, pružatelji usluga će učiniti sve da vas zadrže, pa makar to značilo da priznaju da su bili u krivu, iako nisu. To je jednostavno tako. Naš mukotrpno zarađeni novac možemo potrošiti na bezbroj različitih mjesta, i posve je prirodno da oni koji od nas žive, tetoše naše potrebe i maze naše novčanike sve kako bi iz njih izvukli najviše moguće novaca. Popusti i loyalty kartice, nagrade za vjernost, podrška 24/7, pravo povrata robe… sve je to tu kako bi se mi osjećali bolje trošeći novac. Osim toga, bitna je i komunikacija. PR službe, prava mala znanost iza medijskih objava i dijaloga s potrošačima, postoji kako bi tečno i točno, na što bolji način predstavila ideje, najave ili novine ciljanoj publici. Ako vas zanima kako ne treba raditi taj posao, zagledajte se u popularni INmusic, koji si je uspio zabiti pravi mali autogol na objavi dolaska jednog od najpopularnijih bendova prošlog stoljeća – The Cure.
Prošlog petka u podne društvene mreže u Hrvatskoj su eksplodirale linkovima na uspješnice ovog britanskog sastava. Euforija je krenula još ranije objavom da Robert Smith i ekipa stižu na EXIT, no nitko nije očekivao da je ista ta euforija samo uvertira za najavu možda i najznačajnijeg nastupa koji je INmusic u svojih četrnaest godina postojanja priredio. PR press službe tekstove o dolasku ovog benda potpuno su opravdano ispunile hvalospjevima, no jedan mali detalj, nešto što svi mlađi od 30 godina ne znaju, uhvatio je pažnju jednog dijela posjetitelja.
The Cure prvi put u Hrvatskoj je netočna informacija. Nisam imao pojma da je Robert Smith posjetio Pulu 1996. godine, a duboko sam uvjeren, točnije bar se nadam, da nije ni ekipa iz organizacije najpopularnijeg hrvatskog festivala bila svjesna njihova nastupa. Zašto? Naime posve je nepotrebno dodatno hypeati hype. Sama činjenica da The Cure stiže u Zagreb je dovoljna da ulaznice planu kao što i planirano. Uostalom, taj mitski nastup u Puli se dogodio davne 1996. godine, pa je u pravilu posve nebitno što ovo nije prvi nastup u Hvatskoj, kada će ionako svi, bili na tom gigu ili ne – doći. To je ipak The Cure, onaj sastav sa svake playliste VH1 televizije. Hitmejkeri s maskarama na licu. Simbol osamdesetih i Jabukovca. Personifikacija retro 80’s tuluma. Izbor #1 svakog Singstar ili karaoke tuluma. Ponestaju mi ideje kako opisati bend, no mislim da ste i sami shvatili. Ali onda je INmusic napravio ovo:
Kako su The Cure prvi put u hrvatskoj kad su bili na Festivalbaru u Puli prije 20g? #INmusicfestival #INmusic
— the orange strips (@theorangestrips) November 30, 2018
I jeste li primjetili ulogu Pule i Hrvatske? Moze li se to nazvati koncertom za hrvatsku publiku?
— INmusic festival (@INmusicfestival) November 30, 2018
Ekipa iz domaćeg sastava The Orange Strips je posve pravično upozorila INmusic na krivu informaciju, a onda je PR služba skroz pogubila niti i na najbolji način pokazala kako se ne vodi komunikacija. Prvo posve nepotrebna opservacija na publiku u Puli te godine, potom mala svađa oko toga što zagrebačka publika želi slušati na INmusicu te posve konfuzni “jeste li primijetili ulogu Pule i Hrvatske?/Može li se to nazvati koncertom za hrvatsku publiku?“.
Pojma nemam što je pjesnik ovime htio reći. Jasno mi je kako je teško progutati knedlu i napisati: “Da, u pravu ste, The Cure je bio u Hrvatskoj, no to je bilo davno i manje više nitko, a vjerujem ni sam Robert Smith, se ne sjećaju tog nastupa“. Uostalom, pogledajte video ispod, ne znam je li ikome u interesu imati sjećanje na nastup gdje u predivnoj pulskoj Areni izlaziš uz plesačice i najavu talijanskih pandana Dušku Lokinu i Barbari Kolar.
Na kraju krajeva ovaj mali tviteraški incident neće naštetiti festivalu. Ni ne treba. No, dajte jednom više shvatite kako ste tu zbog nas, i trebate i nas, i naše novce i naše živce kako bi opstali. INmusic je, u odsustvu domaće konkurencije, zasad i dalje uvjeren da su u pravu i kad nisu. Uz ovakve headlinere takvo što im se neće obijati u glavu, no jednog dana, kada netko odluči napraviti nešto slično, onda će im, nadajmo se, to i doći do glave.
