Trentemoller: “Mračnija glazba je zapisana u skandinavskoj krvi”

Na sami spomen danske glazbe u zadnjih desetak godina nemoguće je izbjeći ime Andersa Trentemollera, genijalnog multiinstrumentalista i producenta koji se izdvojio kao jedan od najvećih talenata u svijetu elektronske glazbe.

Jednako prihvaćen u mainstream krugovima, ali istovremeno jako cijenjen u underground svijetu, Anders zamagljuje granice između žanrova i stvara jedinstven i prepoznatljiv zvuk na kojem gradi impresivnu svjetsku karijeru već više od desetljeća. S pozadinom u rocku, prebacio se na elektronsku glazbu, koju naposljetku kombinira s bendom uživo, a sve to iz neumorne i prirodne želje da istražuje nove zvukove, te spaja digitalno i analogno čime daje ljudskost glazbi.

Od već sada legendarnog debitantskog albuma “The Last Resort”, preko nasljednika “Into The Great Wide Yonder”, te prošlogodišnjeg “Lost” (koji je nedavno dobio cijelo remiksirano izdanje “Lost Reworks“), te cijele horde remikseva i produkcijskih intervencija, Anders ostaje odlučan u tome da se njegov rad ne ukalupi ni u kakve žanrove, te kaže želi raditi samo dobru glazbu.

Melankoličan, a istovremeno jako melodičan zvuk, u kojem se indie spaja s krautrockom i elektronikom, te posebnim vizualnim doživljajem, praćen peteročlanim bendom Trentemoller će predstaviti uživo u Tvornici kulture, 30. rujna. O mračnoj glazbi s izuzetno pozitivnim Trentemollerom popričali smo ususret zagrebačkom nastupu koji je ujedno i jedini u cijeloj regiji. Sjećaš li se svog prvog glazbenog utiska?
Teško je izdvojiti nešto, ali od treće godine stvaram glazbu. Sjećam se da sam izgradio set bubnjeva od zdjela iz kuhinje i svirao sve što sam mogao kad sam imao 4 ili 5 godina. Moja strast prema glazbi seže u rano djetinjstvo. Počeo si u indie rocku, prebacio se na elektronsku glazbu i sada ju kombiniraš s bendom. Što je odredilo sve te skokove u tvojoj karijeri?
Za mene je to bio prirodni put, želja da uvijek istražujem nove zvukove i u jednom trenu sam bio izmoren od sviranja u bendu gdje si se trebao o svemu složiti s ostalim članovima. Onda je bilo super stvarati vlastitu glazbu na računalu. No, nakon nekog vremena počelo mi je nedostajati sviranje s bendom i informacije koje dobijete od drugih glazbenika, osobito u situaciji izvođenja glazbe uživo. Jer kada pišem svoju glazbu u studiju i radim studijske albume u redu je znati sve stvari, ali svirajući uživo je dobro imati povratnu informaciju koju dobijete od benda i zvukovi su dakako drugačiji nego u studijskim verzijama albuma.

I što je sljedeće, planiraš li se vratiti na potpuno analogni zvuk u budućnosti?
Ne, mislim da je jako dobra stvar to što mogu spojiti ta dva svijeta, digitalne i analogne elemente, jer sviđa mi se što mogu svirati bubnjeve i gitare na svojim albumima, a ujedno programirati nešto drugo na računalu. Sraz između ta dva svijeta daje ljudskost glazbi.

Možemo li onda sažeti da su danas trendovi u glazbi promijenjeni – prije su ljudi željeli imitirati strojeve u svojoj glazbi, a danas strojevi imitiraju ljude.
Da, to je zapravo na neki način istina jer mislim da ako koristite samo strojeve da biste stvarali glazbu, te ako strojevi dobiju previše moći, onda glazba postane bez duše i prehladna. Ali ponekad volim činjenicu da su neki elementi u glazbi jako hladni i neljudski. No, taj sraz postavljanja gitare ili basa, uz programirane zvukove, daje nešto posebno glazbi. Upravo je taj hibrid između digitalnog i analognog zvuka ono što volim raditi.

Bavio si se i DJ-ingom, pa što misliš – omogućuje li danas mnoštvo svih softwera DJ-evima da budu bolji ili ih to iskvari na način da samo koriste te programe i ne pokazuju nikakav talent?
Više se ne bavim DJ-ingom jer sam usredotočen na svoju glazbu, ali svakako mislim da je zabavnije ako DJ radi neke stvari sam, kada računalo radi sve to je jako dosadno i cijela vještina DJ-iranja je zapravo onda izgubljena. DJ-ing za mene nije toliko vezan uz osjećaje i izražavanje, nego je podređeno tome da ljudi plešu. Ako nisi toliko dobar u tome, možda stroj to bolje napravi za tebe. Ali taj ljudski osjećaj i mogućnost da se nešto zezne ili učini nešto što nisi namjeravao, čak i ako to znači sviranje u punk bendu, ili kada si DJ i odjednom staviš krivu ploču, to je isto informacija, jer dosadno je ako sve računalo radi.

Govoreći o osjećajima, otkud dolazi ta melankolija i tama u tvojoj glazbi? Kako vidiš svoju glazbu na van?
Uvijek je teško vidjeti svoju glazbu izvana, jer za mene glazba dolazi prirodno i uvijek se trudim ne gledati kako moja glazba izgleda na van. A upravo je ta melankolija i tamnija strana možda samo dio glazbe koju i ja slušam i dio skandinavskog zvuka. Ako slušate narodnu glazbu koja je stara 100-200 godina, ona ima dublje tonove, u duru je i mračnija, melankolična i mislim da je takva atmosfera zapisano u našoj skandinavskoj krvi. Naravno da to možete čuti u mojoj glazbi, ali to nije nešto na što se usredotočavam kada stvaram svoju glazbu, samo tako zvučim.

Zvučiš tako jednostavno i iskreno u svojoj ideji stvaranja glazbe i ne želiš se svrstati u nikakve okvire. Ponaša li se glazbena industrija dobro prema ljudima kao što si ti?
Mislim da su ponekad zbunjeni gdje me svrstati jer radim elektronsku glazbu, pa i rock, čak i glazbu koja je filmska, pa je teško, čak i glazbenim novinarima, staviti me u neki određeni okvir. Za mene to uopće nije važno, ja samo pokušavam raditi kvalitetnu glazbu jer da moram stalno raditi istu to bi bilo mi vrlo brzo dosadilo. Stvarati glazbu koja se mijenja je prirodno jer se i moj život mijenja, a glazba reflektira ono što se događa u vašem životu. Naravno da ne trebam zvučati kao što jesam prije 10 godina, to bi bilo jako dosadno.

Zaposlen si, pa nema dosade. Jedno vrijeme si i jako puno remiksirao, recimo i Royksopp koji, baš kao i ti, imaju specifičan zvuk. Hoće li biti još takvih projekata?
Ne remiksiram više toliko puno, prije 5 godina sam odbio dosta remikseva jer sam se htio usredotočiti na svoju glazbu, to mi je prioritet. Pa ipak, kada remiksiram onda to radim za svoje stvari, a to oduzima puno energije i baš zato to ne radim više toliko puno. Remiksevi uzimaju vremena i energije koliko mi je potrebno da stvorim svoju stvar. Tako da je to nešto što radim ako zaista osjećam da je dobra stvar i ako ima jedinstvene vokale koji me dirnu.

Tvoj rad je doista dirnuo puno ljudi. Pa tako i miksevi koje radiš su ti obilježili karijeru, kao što su “BBC Essential Mix” i “Late Night Tales”. Kako su oni nastajali?
Često takvi miksevi nastaju jako brzo, oba su nastala u otprilike jednoj noći. Kada radim takve nekakve stvari to treba biti spontano, a ono što je oduzelo najviše vremena je određivanje pjesama koje imaju iste visine tonova i dobro se slažu jer volim ako miksevi imaju neko glazbeno putovanje. Ako se neki jako drugačiji zvukovi dobro slažu po visini tona onda to olakšava stvar jer je tako lakše kombinirati drugačije stilove. To je ono što volim raditi u svojim miksevima i vlastitoj glazbi. Ti srazovi i povezivanje različitih stilova, atmosfere i vibracija i povezivanje svega toga je ono što volim.

“Silver Surfer, Ghost Rider Go!” je sjajan video koji je nekako školski primjer tvog live nastupa. Stvara li to neka očekivanja kod ljudi ili pritisak tebi da svaki nastup mora biti takav?
Taj live video je snimljen prije 4 godine na Roskilde Festivalu i bila je to velika stvar jer smo svirali na glavnoj pozornici i imali smo jako puno ljudi uključenih u projekt. Naravno da ne mogu dovesti 30 ljudi na svaki moj nastup, ali to ne predstavlja nikakav pritisak jer to znači da ne bih mogao raditi ono što volim najviše. Glazba uvijek dolazi prva, a tek onda taj snažni vizualni doživljaj, a ja mislim da to imamo u live nastupu.

S kakvim osjećajima želiš ostaviti ljude nakon svojih nastupa?
To je jako otvoreno jer ne želim diktirati nikakve osjećaje ili način na koji ljudi trebaju slušati glazbu, ali mogu im povjeriti svoju glazbu i nadati se da će im biti dobro. Iako je glazba tamnija i melankolična, imamo i dobre vibracije tako da se nadam da ljude glazba dirne, a ja samo želim stvoriti što bolju glazbu.

Vidimo se uskoro u Zagrebu...
Vidimo se, veselimo se dolasku u Zagreb. Bit će sjajno!

Razgovarala: Monika Marušić