Tibora Karamehmedovića, autora, vokala i gitarista grupe Silente, dočekala je svojevrsna prekretnica u životu koja će ovisiti ponajviše o reakcijama publike. Zakoračio je u solo vode, objavio nekoliko singlova, a potom u travnju predstavio prvijenac “I na kopnu i na moru” koji između ostalog možete poslušati i na streaming servisima, poput Deezera.

Nešto manje od godinu dana od našeg posljednjeg intervjua koji se ponajviše bazirao na aktualnim pričama oko grupe Silente te odnosu s publikom i medijima, došlo je vrijeme za novi razgovor, ili možda čak svojevrsno ‘otvaranje duše’ kroz tri dijela.

Muziku podržava

Glavni povod nam je njegov prvi solo nastup na pozornici, a čast da ga u takvoj formaciji ugosti dobio je Vintage Industrial Bar, gdje ga gledamo 25. rujna. Gitara, pojačalo, nekoliko gostiju, solo pjesme, neke nove neobjavljene, ali i pokoja iz Silente opusa – tako je zamišljena prva solo večer.

U nastavku smo kroz tri etape prošli njegova promišljanja o solo karijeri i nadolazećem koncertu, publici, medijima i društvenim mrežama, trenutnoj situaciji sa Silente, odnosima u bendu i budućnosti te za kraj nešto više o fanovima i hejterima. Dok god je inspiracije za novim, drugačijim pjesmama s kojima se potencijalno izlazi iz komfor zone, za Tibora nema brige. Vjerujemo da će i publika to isto prepoznati i podržati ovu, kako je sam rekao, ‘novo nađenu ljubav’ jer na kraju krajeva, nekad je dobro slijediti svoje srce. Nešto drugačijim putem nego što se od nas samih često očekuje.

Solo karijera i nastup u Vintageu

Nastup u Vintageu mi je jako napet i presretan sam jer prvi put nastupam sam na pozornici. Pripremio sam nešto manje od dva sata. Ja, gitare i pojačala. Repertoar su moje pjesme, većinom pre aranžirane, a pitat ću svoje subscribere ako žele neke od Silente pa rado ne odsviram baš te 🙂 Ipak Silenteom zovem 15 godina života, što je više od pola.

Nadam se ludoj atmosferi. Probat ću dovesti par prijatelja na pozornicu, ako oni budu htjeli. Ovo su ili zadnji ili prvi dani solo karijere, što naravno, kao i uvijek i svakom, odlučuje publika. Prije godinu sam otvorio Facebook i Instagram da bolje mogu pratiti tu ludu vožnju od karijere jer sam očekivao da me mediji neće doživjeti. Ne znam jesu li ova jedina četiri intervjua koja sam uopće imao ove godine pokazala baš to, ali ne bojim se. Nedavno mi je YouTube čestitao na 1000 subscribera.

Rekao sam i prije, ja ne silim nikoga. Gdje idu djeca ja pratim. Ako me prestanu slušati, prestat ću raditi. Treba dvoje za tango.

Silente, budućnost i odnosi

Silente su pjesme koje pišemo ja i brat, naši prijatelji Ivuša, Doris, Ivana i Luka i naša publika koja prati i kupuje – to troje se nikad nije raspalo. Sada je situacija bolja jer možemo to spojiti na koncertima jer opet želim nastupati i općenito se baviti glazbom. Nadam se da ne zvučim previše ozbiljno ili opterećen kad kažem ‘opet nastupati i baviti glazbom’. Mali sam pjevač iz još manjeg grada i nikad nisam očekivao da će moj život ovako izgledati – ali očekujem imati integritet. 🙂

Ne znam kakva je budućnost toga i općenita, ali je bar ima za razliku od prije dvije godine. Ne smeta me nijedna budućnost, imam pomalo šizofrenu narav zbog koje mislim da ništa ionako nije važno – ali mi ni to nije važno. Dajem sve od sebe samo zato jer to mogu. Pomogao bih drugom i napisao dobru pjesmu samo zato jer mogu, ne očekujem ništa.

Odnosi u bendu bolji su nego ikad. Iako smo onih dana svi mogli živjeti od glazbe, sad kad smo odlučili svirati manji broj koncerata, ne možemo svi živjeti jednako pa većina ima posao i obaveze. To nas ne zaustavlja da rokamo probe i trudimo se oko novih pjesama. Moj posao je gubljenje para na snimanju raznovrsnih albuma i neuspješnom pronalasku organizatora koji bi me prezentirali svom gradu i svojoj publici. Što ću naravno popraviti, pitanje je vremena kad ću opet sjesti na tron.

Tibor Karamehmedović
foto: Press

Sanin mi lektorira tekstove, pa kad ne znam gramatiku onda njega pitam za savjet, što je često. Nažalost ništa više od toga ne želim dopustiti jer se to onda pretvara u Silente, pa  onda i pitanje “zbog čega bih imao dvije iste stvari”. Da je tako, radije bih odigrao Axla i preuzeo ime. Udarao tamo gdje boli.

Bilo mi je teško razdvojiti Silente i Tibor, a publici je, izgleda, još teže. Ne znam koliko bi mi bilo lakše da jedno od tog dvoje ne postoji, ali sigurno mi je drago imati Silente uz sebe kao i ovu novo nađenu ljubav za pisanjem još pjesama. Drugačijih. Vlastitih.”

Fanovi vs. hejteri

“Nemoj me krivo shvatiti, ali ja dobro znam gdje i s kime živim na ovom svijetu, pogledaj kroz prozor i već vidiš 11 stvari koje ne valjaju. Ne savjetujem ni da me se sluša ni da ne – ne kandidiram se za ništa. Ne osjećam odgovornost za ovo što radim. Sreća nije rezultat ekonomsko političkih procesa, to je stvar duha. Inače bi bogati bili sretni i zdravi, a siromašni tužni i nevoljni. Što očito nije tako.

Na kraju krajeva pjesme pišem jer mi je u krvi i osjećam prestiž kada napišem nešto dobro. Osjećam da sam bolji nego jučer. Sve ostale stvari u mom životu su pretežno gadne i bezvezne. Dragi su mi i fanovi i hejteri jer su mi oboje bliski i daleki. Oboje razumijem i nijedne neću pokušati zaustaviti. Ljudi su ljudi. Znaju i mrziti i voljeti iz krivih razloga. Moj autoritet su moji roditelji i imam nekoliko dobrih prijatelja koje želim blizu. Sve su to ljudska posla, rekao bi moj prijatelj Bobby.”

Vidimo se 25. rujna u Vintage Industrial Baru!

Muziku podržava