I vrapci na grani već pjevaju o trudu kojeg današnji bendovi ulažu u promociju na društvenim mrežama, a mnogi su se od njih zahvaljujući tome pretvorili i u prave marketinške stručnjake. Svaki milenijac koji se bavi glazbom može potvrditi da je jedan od parametara po kojem mjeri uspješnost nekog nastupa broj novih lajkova i pregleda na društvenim mrežama.
Facebook, Instagram i YouTube svojom su prenatrpanošću glazbenim sadržajem smanjili vidljivost velikoj količini glazbe. Sviđalo nam se to ili ne, živimo u razdoblju u kojem društvene mreže velikim dijelom određuju što slušamo i o čemu se najviše priča.
Odjednom Threatin
Threatin je (do jučer glazbenom svijetu potpuno nepoznat) kalifornijski bend kojeg predvodi dugokosi Jered Threatin. Karijera ovog zaljubljenika u metal započela je 2012. godine, a do danas je objavio samo jedan studijski album pod nazivom “Breaking The World”. Zašto je on odjednom toliko bitan?
Naime, ove je godine bookirao europsku turneju u 6 država (među kojima su Engleska, Njemačka i Italija) isključivo na temelju svoje popularnosti na društvenim mrežama. YouTube kanal s više od milijun pregleda, Facebook stranica s više od 30 tisuća obožavatelja i Instagram profil s više od 17 tisuća pratitelja sve su što mu je bilo dovoljno jer su se klubovi očito vodili logikom – ako je netko jak na društvenim mrežama, ne može zvučati (toliko) loše da ne privuče određen broj publike.
Da je Threatin zapravo marketinški genije prerušen u glazbenika ti su klubovi saznali na najgori mogući način. Nakon što se na njegovim koncertima nije pojavio apsolutno nitko, utvrđeno je da je Amerikanac svoju popularnost – kupio. Tisuće followera koje ima na društvenim mrežama zapravo su lažirane, a stotine potvrđenih polaznika na europskim koncertima na službenim Facebook eventima zapravo su lažni profili napravljeni u Brazilu.
Također je lažirao intervjue koji su naknadno uklonjeni s njegovog YouTube kanala, a kako bi situacija bila još smiješnija, objavio je kratak video koji navodno prikazuje njegove prijašnje koncerte u ispunjenim dvoranama, no zapravo je riječ o samo dobro osmišljenoj montaži. Realizaciju iste možete provjeriti u idućem videu:
Što kontroverznije, to bolje
Threatin je do jučer bio potpuni anonimac koji svojom samodopadnošću više nalikuje na karikaturu nego na glazbenika, no jedno je sigurno – čovjek je više nego dobro napravio domaću zadaću kad je proučavao način na koji danas društvene mreže utječu na popularnost glazbenika.
Bez obzira na to što mu ova eskapada neće osigurati Grammyja za najbolju rock izvedbu, donijela mu je sve što mu je potrebno da makar na trenutak ima profitabilnu glazbenu karijeru – popularnost. O njemu pišu svi glazbeni mediji, a na forumima se na njegov račun svakog trenutka pišu tisuće komentara, između ostalog tražeći i da se organizira nova turneja i napravi njegov merch, dok stotine YouTubera analiziraju ovaj fenomen čime još više pridonose njegovoj vidljivosti.
Umjesto heroja koji je rock i metal vratio pod reflektore mainstreama, Jered Threatin je postao dio mainstream kulture kao glazbeni Tommy Wiseau.
Što možemo naučiti iz čitave situacije?
Premda će ga većina prozvati zbog načina na koji je prijevarom skrenuo pažnju na sebe, trebamo prihvatiti činjenicu kako Threatin nije uzrokovao nikakav problem, već je jednostavno posljedica načina na koji danas glazbenici (p)ostaju relevantni. Istina, više je ulagao u samopromociju i stvaranje lažne persone nego u kvalitetu vlastite glazbe te je pokušao kupiti svoj put do slave, no možemo li mu zamjeriti na nečemu što je već dugi niz godina prakticira? Sjetimo se primjera zvanih Rebecca Black i Florence Foster Jenkins, koja je početkom prošlog stoljeća svoju opernu karijeru započela zahvaljujući bogatom nasljedstvu, a potpuni nedostatak glazbenog talenta učinili su ju toliko popularnom da je o njoj nedavno čak i snimljen film u kojoj je tumači Meryl Streep.
Baš kao što su nekad MTV i VH1 diktirali što je “in” a što nije, danas tu moć imaju društvene mreže. Slučaj zvan Jered Threatin dokazao je kako put do slave ima svoju cijenu, no pitanje je jesmo li svi dovoljno spremni platiti ju.
