Na ovaj dan prije četerdeset godina, The Eagles su imali svirku u Kaliforniji. Don Felder gledao je Freyja i govorio: “Još samo tri pjesme moram izdržat’ i onda te konačno mogu razbit'”. A Frey mu je odgovorio: “Sjajno, jedva čekam!” Pjevali su “Best Of My Love”, a istovremeno razmišljali kako će se poubijat’ čim koncert završi. Bio je to početak kraja: bio je to dan kad su se The Eagles raspali.
Nije iznenađujuće što je Henley jednom priznao da je zbog The Eaglesa dobio čir na želucu prije nego što je ušao u tridesete. Ironično, glazba The Eaglesa zvučala je tako ležerno, tako bez napora. Napisali su pjesme koje su opisivale zanosnu južnokalifornijsku idilu: “Peaceful Easy Living”, “Desperado”, “Tequila Sunrise” i mnoštvo drugih.
Kao što je očito iz početka članka, slika odnosa među članovima benda rijetko kad se poklapala sa kalifornijskim zvukom kojeg su stvarali. Kako je došlo do ovoga? Kako je došlo do raspada Eaglesa?
Pola desetljeća tijekom sedamdesetih Eaglesi su izgledali nezaustavljivo, uzdižući se do vrhunca slave.No cijela se stvar raspala kada su pokušali snimiti nasljednika svog kreativnog i komercijalnog vrhunca koji je bio “Hotel California“.
Tijekom tri godine intenziteta i ludila koje je popratilo snimanje albuma “The Long Run” slava je svima udrila u glavu, što je urodilo brojnim čudnim anegdotama. Jedna od njih je da je Don Henley napisao dugu napomenu u kojoj je vlasniku studija zamjerio što je toaletni papir u zahodu bio namješten tako da papir izlazi s donje strane role, umjesto s gornje. “Ako bi trebalo doći od dna”, navodno je glasio dopis, “tada bi se na donjoj strani papira nalazio print s cvijećem”.
” The Long Run” nije bioni približno dobar kao “Hotel California”, a bilo je iznimno naporno snimanje”, izjavio je Henley. “Stalno smo se svađali oko pjesama – nastajale su ogromne tuče zbog nesuglasnosti u izboru tek jedne riječi – svađama se nije nazirao kraj. Snimanje je trajalo tri godine i koštao je 800 000 dolara, a mi smo izgorjeli.”
Henley je upoznao Glenna Freyja 1970. u Los Angelesu. Frey je doselio iz Detroita u Kaliforniju u dobi od 19 godina, a prvog dana u gradu upoznao je gitarista J D Southera.
Družili su se u klubu Troubadour, u kojeg su zalazili i The Byrds i Buffalo Springfield i ostala kalifornijska glazbena scena, a svi su sanjali isti san o uspjehu u muzici.
“Glenn me pitao želim li ići na turneju s bendom Linde Ronstadt, a ja sam rekao: “Nego šta!”, rekao je Henley o svom prvom sudbonsnom kontaktu. Bili su na turneji mjesec ili dva, a Glenn i on su sklopili veliko prijateljstvo, iz kojeg se počela razvijati ideja o osnivanju vlastitog benda.
Odnos između Henleyja i Freya – njihovo prijateljstvo i partnerstvo – bila je srž The Eaglesa od samog starta. Prvo su upoznali basista Randyja Meisnera, a Bernieja Leadona su upoznali pijani u Disneylandu. Nakon treće probe, Frey se okrenuo prema Henleyu i zavjerenički izjavio: “Morat ćemo pokrenuti stvari …” David Geffen, zauzet izgradnjom vlastitog carstva, potpisao je Joni Mitchell, Toma Waitsa, Lindu Ronstadt, Jacksona Brownea, J D Southera i druge umjetnike. Dao je The Eaglesima nešto novca, a Jackson Browne napisao je “Take It Easy” s njima. Izašao je kao singl 1. svibnja 1972., i postao, gotovo trenutačno, soft-rock radio klasik sve do današnjeg dana. A za The Eagles su počele posljedice naglog uzleta. Bio je to, kako je Rolling Stone izvijestio, “pakao od samog početka”. Leadon i Meisner imali su zamjerke Henleyju i Freyju; zapravo je bilo očekivano da će Leadon i Mesiner, kao iskusniji glazbenici preuzeti vodstvo u bendu. Ispalo je sasvim suprotno. Henley i Frey počeli su živjeti zajedno i, kako je rekao Jackson Browne, “Glenn bi radio kaos svakim svojim korakom, a Don bi ga pratio u stopu i sređivao njegov nered”.
Leadon je prvi put odustao 1975. godine rekavši: “Stalno sam se pitao: Odmaramo li sljedeći mjesec? Htio sam se srediti prije tridesete godine, tako da bih imao priliku u ostatku svog života. Bojao sam se da lagano odumirem. Odlazak je bio čin preživljavanja. ”
“Desperado” je bio album koji je definirao The Eagles, koliko njihov imidž toliko i zvuk. Inspiraciju su povukli od stvarne bande Doolin-Dalton sa sjedištem na indijskom teritoriju. Henley i Frey koristili su se kaubojskom mitologijom kako bi istraživali svoje izmučene osjećaje o seksualnoj financijskoj i socijalnoj politici SADa. Bila je to još jedna od njihovih kontradikcija: prekrasne pjesme mekih melodija u sebi su nosile intenzivan prijezir.
“Retrospektivno, priznajem da je čitav kaubojsko-razbojnički roker imidž bio pomalo lažan”, rekao je Henley nakon što se bend raspao 1980. “Odjednom smo postali poznati i zarađivali sav taj novac, a to nam je malo udrillo u glavu. Živjeli smo nenormalnim načinom života.”
Henley nikad nije mislio da će bend trajati više od nekoliko godina; mislio je da će napraviti par albuma i stat na tome. “U početku smo voljeli ono što radimo, a onda smo, nakon što smo okusili uspjeh rekli – pa, ovo je lijepo”, izjavio je Henley.
Tijekom snimanja trećeg albuma “On the Border” grupa je otpustila dotadašnjeg producenta Glyna Johnsa i zamijenila ga Billom Szymczykom, i ubacila Dona Feldera u bend. U ovo fazi bend je zamijenio dotadašnji country rock klasičnim rockom. Komercijalno su postajali sve uspješniji, a Glenn Frey je za glavni vokal grupe postavio Henleyja. Jš jedna promjena je zamjena Leadona Joem Walshom, a sve te promjene dovele vidljive su na albumu “Hotel California” iz 1976., koji je grupu i doveo do vrhunca slave. Vrhunac slave označio je i početak kraja.
Život Eaglesa odjednom je bio ispunjen tulumima, kockanjem, alkoholom i drogama, što im je poslije prouzrokovalo i zdravstvene probleme; Freyu je nos morao biti čak dvaput obnavljan zbog prekomjerne upotrebe kokaina. Isto je nepovratno narušilo kemiju i dobre odnose među članovima benda.
Ono što je označilo definitvan kraj Eaglesa je datum kojim sam započela članak. 31.7.1980. Frey i Felder su si tijekom koncerta međusobno prijetili ubojstvom. MOžda bi sve bilo i okej da je sve ostalo samo na riječima, no krajem koncerta zaista su nasrnuli jedno na drugo, zbog čega je osoblje trebalo urigirati.
Bend je nakon toga imao nekoliko reuniona, no 1980. na neko vrijeme je označila apsolutni kraj.
Album “Hell Freezes Over” izbacili su 1994., a album je nazvan tako iz razloga što im je odgovor na pitanje kada će se bend ponovno okupiti bio “when hell freezes over” (hrvatski: kad na vrbi rodi grožđe).
Na temu turbulentnih vremena Eaglesa Henley je 2004. izjavio sljedeće: Ponosni smo što smo bili jedan jedini bend naše generacije čiji su čanovi još uvijek živući.”
Zastao je.
“Zapravo mislim da je to postignuće.”
