Mjesec dana nakon što se internetom proširilo otvoreno pismo fotografa Jasona Sheldona vezano za robovlasničke uvjete ugovora koje je morao potpisati da bi mogao fotografirati koncerte Taylor Swift, dotična dama je poduzela određene korake.
Stari ugovor za fotografe je prošlost, mobbing također, a njen novi ugovor za nastavak turneje kojom promovira svoj album “1989” je za fotografe mnogo povoljniji: nema inkriminirajućeg razbijanja opreme u slučaju povrede ugovora, odnosno, ako fotograf bude uhvaćen u kršenju istog, službena osoba može zatražiti pregled fotografija i zatražiti brisanje istih, što je mnogo korektnije: Swift tako neće biti oštećena, a fotografi neće biti poniženi.
Također, po novom ugovoru fotografi mogu svoja djela upotrebljavati praktički svugdje pod uvjetom da nije u komercijalne svrhe, odnosno, nema više pravila da se fotografije mogu koristiti samo jednom i nikad više. Novi ugovor znači da mogu koristiti kao dio svog portfolija (ranije nisu smjeli) ili na svom websiteu. Komercijalno se mogu koristiti i dalje samo uz pismeni pristanak. Nadajmo se da će ovakav primjer slijediti i druge svjetske zvijezde (npr.: Foo Fighters) te svim predstavnicima sedme sile omogućiti fer i dostojanstvene uvjete. 
Foo Fighters su se suočili s time da su ih zbog izrazito ponižavajućih uvjeta korištenja slika (pravilo ‘samo jednom’ i predaja svih prava na fotografije Foo Fightersima za vijeke vijekova amen, sada ovdje, svugdje i u svemiru, besplatno) fotografi izbjegavaju (Washington City Paper nije slao fotografa na njihov koncert 20. srpnja u glavnom gradu SAD), ili njihove slike zamjenjuju crtežima ili karikaturama, kao što je to učinio Soleil iz Quebec Citya.
Menadžment Foo Fightersa se oglasio da su takvi ugovori ‘standard’ u popularnoglazbenom biznisu. Od tog ‘standarda’ odstupa Bob Dylan, koji je zabranio bilo kakvo fotografiranje na njegovim koncertima, ili pak Đorđe Balašević, koji na svojim koncertima ima čitavu armiju plaćenih tragača na korisnike fotoaparata (posjetitelji njegovih koncerata u Lisinskom će se toga rado sjetiti) i naravno, ne dozvoljava bilo kakvo fotografiranje ili fotografije.
Od ‘standardnih ugovora’ odstupaju i The Rolling Stonesi koji kao i Swift od nedavno nemaju ovako izrabljivački pristup prema sedmoj sili, koja je pak spremna uzvratiti udarac ‘standardnim ugovorima’. Washington City Paper je već otvorio natječaj za ljude u publici: ako snime neku dobru sliku preko pametnog telefona koja bude objavljena, autor fotografije bit će honoriran, a usput ga ‘neće tražiti prebacivanje prava ni njihovog prvorođenca također’.
Borba se nastavlja, a pravo na informaciju i dalje ostaje kao pitanje borbe. Upitno je može li nečiji narcizam biti veći od prava na informaciju. Fotografija je informacija, slikana pod odgovarajućim uvjetima (bez blica, npr.:) ne oštećuje izvođača.
Lijepo bi bilo da se toga katkad sjete veliki intelektualac i borac za slobodu Bob Dylan, ili balkanski Paolo Coelho i prijatelj malog čovjeka Đorđe Balašević.
