Kada smo se krajem ljeta dogovorili za intervju s Tarjom, finskom kraljicom metala, pomalo smo očekivali hladnu i rezerviranu sugovornicu, a nipošto vedru i doista pričljivu zaljubljenicu u ronjenje i Paula Coelha koja na svoju karijeru i stara iskustva s Nightwishom gleda skromno, ali u najboljem svjetlu.
Stekavši međunarodnu slavu debitantskim albumom “My Winter Storm“, Tarjina se vedrina i skromnost od našeg posljednjeg razgovora nimalo nisu promijenile, osim što je obogaćena dvogodišnjim iskustvom stečenim na turneji zbog čega je vidno odlučnija i samopouzdanija kada se radi o snimanju nasljednika prvijenca naslovljenog “What Lies Beneath“.
Tarja, napokon se uspijevamo čuti. Kako si?
Baš sam dobro. Kući sam u Finskoj, uživam u predivnom ljetnom danu i pomalo se odmaram od turneje i brojnih koncerata. Pokušavam se opustiti, ali bojim se da će me koncerti jako brzo dohvatiti (smijeh).
Da, trenutačno radiš na drugom dijelu turneje u sklopu koje dolaziš i u Zagreb (6. listopada)…
O, da, evo već sam drugu godinu na turneji. S prvom turnejom sam obišla tridesetak zemalja i bilo je predivno, ponajviše jer imam odlične fanove i profesionalnu ekipu glazbenika pored sebe, što sve to čini jednim divnim iskustvom.
Reci nam u kojoj si trenutačno fazi s drugim studijskim albumom “What Lies Beneath”?
Naporno radim na njemu, neprestano pišem pjesme i zapravo me jako veseli spoznaja da sama mogu pisati stihove svojih pjesama (smijeh) jer mi je to sasvim novo iskustvo, ali, naravno, tu su i profesionalci koji pritom pomažu i zajedno pišemo. Vjerujem da će novi album biti više autorski od prvijenca, premda su tu nova iskustva na kojima učim. U svakom je slučaju sve lakše jer me svi poznaju i ja poznajem ljude, što je olakšanje.
Znači baviš se isključivo pisanjem tekstova ili si već u studiju?
Zasad sam fokusirana na pisanje i skladanje, a nadam se da ću u studiju biti u veljači iduće godine kada namjeravamo započeti s pretprodukcijom i samim snimanjem. Razlog tomu jest sama turneja, doista sam zauzeta nadolazećim nastupima u rujnu i listopadu, kada ću i po prvi put posjetiti Hrvatsku, a nakon toga ću krajem godine imati i nekoliko božićnih nastupa na koncertima klasične glazbe u finskim crkvama gdje ću pjevati klasične skladbe.
Dakle, album možemo očekivati negdje u drugoj polovici 2010. godine?
Da, morat ćeš se još malo strpjeti (smijeh).
Ma dovoljno smo počašćeni tvojim dolaskom, tako da ćemo ipak nekako izdržati… (smijeh)
O, baš lijepo od tebe, drago mi je to čuti, pogotovo jer mi je ovo i prvi privatni dolazak u Hrvatsku.
Zbilja?
Ma da, ni kao turist nisam nikada posjetila Hrvatsku. Doduše, jednom sam samo vlakom prošla kroz Hrvatsku i od nje nisam ništa vidjela (smijeh).
Pa mogli bismo dogovoriti jedno malo razgledavanje kojeg god dijela želiš, a predlažem sebe kao pouzdanog vodiča.
(smijeh) To bi bilo fantastično. Vidjela sam predivne fotografije vaše obale, a ja kao profesionalni ronilac voljela bih zaroniti u hrvatsko more. Čitala sam baš neke specijalizirane časopise za ronioce gdje su pisali o Hrvatskoj i rekla kako ondje moram ići.
Nego, vratimo se na tvoju glazbu. U razgovorima s mnogim finskim bendovima saznao sam da je mnogima inspiracija nacionalni finski ep Kalevala pa stoga i tebe moram priupitati crpiš li i ti inspiraciju iz te knjige?
Pa i ne previše. Općenito je kultura u Finskoj jako bogata i mislim da je većini glazba zapravo nadahnuta realnim životom, što je definitivno slučaj kod mene.
Usto, jako me inspiriraju djela Paula Coelha. Njega sam doista puno čitala i predivno piše o ljudima stavljajući ono svakodnevno u predivne i poetične riječi. Iako možda zvuči glupo kad to kažem, ali on mi je otvorio mnoge svjetonazore i utjecao na mnoge poglede u životu.
S druge strane, inspirira me istraživanje. Moja životna strast je putovati, istraživati svijet i promatrati kako ljudi koliko god različiti bili, žive vrlo slično, djeluju na sličan način, koliko god se nama činilo drukčije. Svi se suočavamo s istim stvarima. O tome volim pisati. Album je nazvan “What Lies Beneath” (“Što je ispod površine”, op.a.) jer se bavi onim što leži ispod naše površine, ono što drugi ne mogu vidjeti. Naravno, i što leži ispod površine vode (smijeh).
Spomenula si putovanja. Na turneji si već dvije godine i sigurno imaš neku posebnu anegdotu s jednog od brojnih putovanja i mjesta koje su posjetila u tom periodu?
Meni kao umjetniku veliko je iskustvo otići u zemlju u kojoj nikada prije nisam bila, kao recimo u Hrvatsku, Venezuelu, Bugarsku ili Srbiju. Ranije mi to nije bilo moguće, ali sada kad sam samostalni izvođač stvari su drukčije.
Osjećam toliko energije i uzbuđenja zbog svega što ću vidjeti, iako je uvijek teško zbog unaprijed određenog vremena i volim kada pronađem nešto zbog čega bi se opet vratila. S druge strane, posjet u sklopu turneje je jedno, a turistički posjet sasvim drugo iskustvo.
Zašto? Pa ti si šefica i moraš narediti svojoj ekipi da slušaju što ti kažeš i idu gdje ti želiš (smijeh)!
Pa da, definitivno (smijeh).
Naglasila si kako si sada samostalni izvođač, što se, kako znamo, odnosi na Nightwish. Možeš li sada nakon četiri godine reći koji je stav o svemu što je bilo i samome bendu?
Puno je vremena prošlo, i shvatila sam da postoji mjesto i razlog za glazbu Nightwisha i isto tako neko mjesto za moju glazbu gdje će ona živjeti i gdje ću ja kao glazbenik djelovati.
Zanimljivo je i divno shvatiti kako postoje brojne nove publike koje pridobivam i koje tek čekaju na moju glazbu, ali i nevjerojatan broj starih obožavatelja zbog čega sam jako zahvalna.
Mislim da sam i zbog toga postala jedina finska glazbenica koja je uspjela stvoriti karijeru izvan finskih granica. Tu su velike zasluge Nightwisha i definitivno je to pripomoglo mom uspjehu, ali je pomoglo i meni samoj da imam čistu viziju onoga što želim postići kao umjetnik.
Moja glazba vuče korijene iz klasične glazbe, rocka i metala, a to je divna kombinacija koja dopušta slobodu i to je ono najbolje u svemu.
Jako je lijepo od tebe čuti kako samo pozitivne stvari imaš reći za jedan bend koji te na više načina obilježio i zbog toga bih ti želio prenijeti iskustvo s nedavnog koncerta Nightwisha u Hrvatskoj prilikom kojeg su fanovi iskazali podršku tebi kao bivšem vokalu benda, unatoč činjenici da već godinama tvoje ime ne vezujemo uz njihov rad. Zar to nije divno?
Moji fanovi su me uvijek poštovali i davali podršku. Kad me netko pita imam li baš pravih fanova, znaš pravih fanatika, ja odgovaram ‘O, da! Itekako da imam. Prate me posvuda!’. Ali, to je najveća energija, najveća potpora koju možeš dobiti. Osjećaj da je moja glazba nekom važna jednostavno je neopisiv i neprocjenjiv. Zato i stvaram glazbu – zbog ljubavi prema glazbi.
Kada govorimo o tom za tebe važnom dvogodišnjem iskustvu, zanima me razlog objavljivanja tek tri službena singla, od kojih je treći “Enough” relativno novi materijal, objavljen za proširenu verziju albuma? Čini se kako nisi na tipičan način promovirala album.
Zanimljivo pitanje. Mislim da ćeš to trebati pitati mog izdavača (smijeh). Vjeruj mi, ne znam. To o njima ovisi i ne razumijem baš način na koji odlučuju o tome. “Enough” je odabran kao singl za Britaniju, a ne za ostatak Europe. Mislim da je razlog bio želja da se album izvodi, da zaživi na pozornici. I dalje djeluje i dalje ga ljudi slušaju.
Želja mi je bila imati ploču koju će ljudi moći slušati i nakon deset godina i doživjeti neke od pjesama i dalje svježima.
Kad smo kod posljednjeg singla “Enough”, možeš li nam reći što se točno dogodilo s videospotom koji si zapravo započela snimati, ali nikada nije dovršen?
Imali smo problema. Dogodila se velika nesreća u timu za animacijski dio spota. Naime, kako je spot trebao biti dijelom animiran, glavni producent je doživio strašnu automobilsku nesreću i produkcija je jako kasnila, a kako je singl već trebao biti službeno objavljen, odlučili smo da zapravo više nema smisla raditi na tome. Nažalost, vrijeme nas je preteklo.
Surađivala si s mnogim glazbenicima, no ime Alicea Coopera na tvom albumu ipak se ponešto više ističe. Kako to da si odlučila obraditi njegovu pjesmu?
Bilo je teško uopće nešto obraditi. Njega sam oduvijek voljela i slušala kao dijete, a kako se, po mom mišljenju, radi o jednom klasiku, odlučila sam ga na neki način prisvojiti i učiniti svojim. Nisam htjela ponoviti ono što je u originalu, već promijeniti pjesmu u nešto sasvim drukčije, iako jako poštujem original.
Što se suradnji tiče, vrlo sam otvorena za glazbene suradnje i ako se pokaže interes za nečijom glazbom i za sve to nađe vremena, definitivno sam za to. Na novom albumu bih baš to htjela, snimiti duete s određenim ljudima, a kloniti se obrada i interpretacija tuđih pjesama.
