Talent showovi – važno je sudjelovati i pozicionirati se

U svoju posljednju fazu došao je još jedan u moru talent showova – The Voice. Udružen sa solidnim PR-om, malo šušura i žutila, uspio je motivirati široki broj gledateljstva da subotom uvečer gleda tu i takvu emisiju i kao projekt je ispunio svoj cilj.

The Voice, takav kakav je, donio je najbolju svirku i aranžmane pratećeg benda. Vjerojatno su i inozemni konzultanti učinili svoje, pa su motivirali HRT-ovo cjelokupno ljudstvo da radi na novoj razini. Vokalne interpretacije su uglavnom dobre, a ima ih i fantastičnih. U trenucima kad se ne mogu oduprijeti prevelikom naletu iskrenosti, možda bih rekao da mlađima od 45 treba zabraniti izvođenje pjesama kao što je “Ostala si uvijek ista”, jer po svom sadržaju ta je pjesma emotivni slom u kojoj interpretator shvaća da mu je najmanje 25 najboljih godina života otišlo u vražju mater i realno da više ne postoji vrijeme i način koji to mogu vratiti ili bar ‘resetirati’.Idemo li cijepati dlake, postavit ćemo pitanje je li trebalo toliko uglavnom državnih novaca uvaliti u inozemnu licencu za inačicu pjevačkog talent showa. Ili je bolje smisliti vlastiti pjevački show, te podupirati domaću kreativnost, a ne ovisiti o inozemnoj? Do sada nisam čuo dovoljno uvjerljive argumente za pozitivan odgovor, no možda samo ‘ne čujem dobro’.

Svojevrsni primjer da se može i domaćim snagama stiže iz Bosne i Hercegovine, preciznije, iz Banja Luke. Demofest je u neku ruku također natjecanje talenata, neka vrsta izbora najbolje pjesme nekog demo-izvođača po principu Eurosonga, jedino što glavnu riječ vodi žiri, a ne publika. 2013. godine je, u vrlo bogatoj konkurenciji demo-izvođača iz svih krajeva nekadašnje SFR Jugoslavije, pobijedio sastav M.O.R.T. iz Sinja te osvojio nagradu u vidu snimanja albuma i spota. Prošle godine su vrijedni Sinjani izdali sjajan album “Odjel za žešće“, pobijedili na još kojem festivalu (RockOff, između ostalog), a ove godine se vraćaju na Demofest kao glavne zvijezde večeri.Takav ‘kvantni’ skok dosad je vrlo rijedak u zadnjih desetak godina glazbenih natjecanja talenata, a valja pripomenuti i da je Demofest domaći proizvod, koji ne pati ni od kakvih inozemnih licenci. Umjesto da kupe brand, Banjalučani su ga sami stvorili, a usput su uspjeli ‘iskopati’ pravi bend, koji će, ako ovako nastavi, imati veliku karijeru. Konačan cilj nekog talent showa je da aspirirajući izvođač koji je prepoznat kao talent jednog dana postane “headliner” ili član žirija ili na nekoj drugoj važnoj i lukrativnoj poziciji na regionalnoj ili globalnoj sceni.

U Hrvatskoj imamo već desetak godina situaciju u kojoj gledamo razne licencne i uglavnom inozemno brandirane formate raznih pjevačkih talent showova i već 10 godina slušamo priče pojedinih članova žirija i novinara o karijerama, o tome kako estrada drhti pred ovim fantastičnim vokalima… Dosadašnja bilanca talent showova je poprilično porazna: s izuzetkom izuzetno tvrdoglave i izuzetno talentirane Natali Dizdar koja se nametnula kao jedno od vodećih grla mlađe generacije ne možemo govoriti o nekim velikim solo-karijerama. Zapravo, Natali je bila sudionica (ne pobjednica!) također domaćeg talent showa ‘bez licence’ – Story Supernova Music Talents.

Valja još spomenuti i trio Feminem (tri djevojke također nisu bile pobjednice!), koji je unatoč zavidnoj količini pjesama kukuruzne boje, okusa i mirisa ipak predstavljao dvije države na Eurosongu, na žalost niti jedan izvođač (unatoč svom marljivom radu i neupitnom talentu) se nije do kraja ‘probio’, a kamoli dogurao do pozicije ‘mentora’ ili člana ocjenjivačkog žirija, što bi davalo mnogo jači motiv da se takvi showovi prakticiraju i u konačnici, da se kandidati prijavljuju.

Što se skriva pod tim magičnim izrazom ‘mentor’? U ‘normalnom svijetu’ to je izraz za učitelje/profesore koji su, osim što su zadovoljili osnovne kriterije (barem završeni odgovarajući fakultet), ispunili i posebne uvjete da mogu raditi s određenom skupinom učenika. U svijetu show businessa to je fraza za čovjeka koji je aspirirajućem muzičaru spreman pokazati – nešto. Od mentora u The Voiceu netko ima završenu osnovnu muzičku, netko srednju, netko Berklee. Nisam siguran koliko mentora ima ikakve formalno stečene vještine i znanja poučavanja, ali zato svaki mentor ima nekoliko asistenata, pa valjda netko od njih onda zna poučavati, no pitanje je i dalje zašto talenti slabije iskaču.

Ukratko, nakon pobjede na talent showu, u pravilu je svakog talenta tri dana dosta. Takva situacija se baš i ne sviđa pulskom slavuju Tonyu Cetinskom pa je javno obznanio kako svoja dva ‘učenika’ vodi sa sobom u ‘svoju’ diskografsku kuću. Drugi doajen nenasilne komunikacije, Jacques Houdek, svoje pulene vodi po svojim koncertima. To doduše nije neka novost (i prije su to drugi radili), i za sada se to nije pokazalo pretjerano učinkovitim potezom, no svakako – ne šteti.

I dalje kao najvažniji dio glazbenog posla je – najbolje se prodati, odnosno, naći svoju nišu, svoju publiku i širiti je, graditi svoju prepoznatljivost, a kako stvari stoje, i o tome ne bi bilo loše napraviti kakav talent show (vjerojatno je nemoguće, ali bilo bi poučno). Madonna nije najbolja pjevačica u univerzumu, ali je znala odabrati svoju nišu i tamo se pozicionirati, predviđati trendove, odabirati suradnike.

Koliko je to važno, najbolje govori slučaj Arethe Franklin koju su u njenoj prvoj diskografskoj kući promovirali na krivi način i tek kad se okružila pravim ljudima i pravim muzičarima, počela je pisati povijest. Koliko god to (ne)voljeli, to je posao koji je podjednako važan kao i nečije pjevanje.