Bråvalla, nekad najpoznatiji švedski glazbeni festival koji se od 2013. održavao jednom godišnje i na kojem su pred pedesetak tisuća ljudi nastupala velika imena poput Iron Maidena, Rammsteina, Wu-Tang Clana i Kanye Westa, prošle je godine otkazan do daljnjeg. Razlog? Spolno zlostavljanje.
Naime, 2017. su prijavljena 4 slučaja silovanja i 23 slučaja seksualnog uznemiravanja, a sličan scenarij dogodio se i 2016. godine. Nakon drastičnog pada broja posjetitelja i reakcija brojnih glazbenika poput benda Mumford & Sons i pjevačice Zare Larsson koji su takve činove oštro osudili i izjavili da nemaju namjeru ponovno nastupati na Bråvalli, organizatori su izjavili da se festival više neće održavati jer ne mogu garantirati potpunu sigurnost posjetitelja.
Na navedene je događaje na spomenutom festivalu na svojem Twitter profilu reagirala i Emma Knyckare, švedska komičarka i voditeljica na radiju. U svojoj je objavi spomenula ideju festivala koji bi bio takozvana “sigurna zona”, odnosno – namijenjen isključivo ženama. Nakon što je naišla na brojna odobravanja, Knyckare je odlučila taj prijedlog i ostvariti. Godinu dana kasnije zahvaljujući donacijama i sponzorima, njena je ideja zaživjela u švedskom gradu Gothenburgu pod nazivom Statement Festival.
Prvi festival ovakvog tipa
Statement Festival prvi je glazbeni festival u Švedskoj čiji posjetitelji mogu biti isključivo cis žene (žene čiji se rodni identitet uklapa u društvene rodne norme određene za njihov spol), transrodne žene i rodno nebinarne osobe (osobe čiji se rodni identitet ne uklapa u binarno poimanje roda).
Reakcije na ovakav događaj već su godinu dana podijeljene, a festival je čak i pod istragom zbog mogućeg kršenja Zakona o diskriminaciji. Unatoč upozorenju kako se Statement mora pridržavati zakona bez obzira na motiv koji stoji iza njegovog održavanja, prvotni koncept festivala nije mijenjan, no organizatori nisu isključili opciju da u budućnosti pristup bude omogućen svakome.
Line up su činile pretežito glazbenice, no mogućnost nastupa imali su i bendovi koji među članovima imaju muškarce. Što se zaposlenika tiče, čitavo su osoblje činile žene, od zaposlenih na šanku pa do audio inženjeringa.
Sigurne zone na festivalima
Statistika o spolnom zlostavljanju na glazbenim festivalima iz godine u godinu sve je više zabrinjavajuća; istraživanje provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da je 43% žena i 22% muškaraca mlađih od 40 godina na festivalima doživjelo nekakav oblik uznemiravanja. Ogromna je kontroverza izazvana 2015. godine nakon što je na Coachelli slikan muškarac koji se ležerno prešetava u majici s “Eat, Sleep, Rape, Repeat” natpisom. I dok su se brojni festivali posvetili postizanju rodno ravnopravnih lineupova, drugi su pažnju preusmjerili i na omogućavanje sigurnih zona.
Iako je Statement prvi festival u Švedskoj namijenjen isključivo ženama, i neki veći festivali uveli su pozornice rezervirane za žensku publiku; Glastonbury je 2016. godine uveo zonu nazvanu “Sisterhood” u kojoj je muškarcima pristup zabranjen, dok je američki Electric Forest uveo zonu nazvanu Her Forest.
Kanadski Shambala Festival proteklih je godina uveo sigurnu zonu namijenjenu ženama koje su se u gužvi odvojile od osoba s kojima posjećuju festival ili doživjele nekakvu vrstu uznemiravanja.
Kolika je učinkovitost takvih prostora?
Mišljenja o učinkovitosti sigurnih zona vrlo su podijeljena, s jedne strane riječ je o inicijativi koja ženama pruža dodatnu sigurnost na festivalima, no brojni su istaknuli njenu negativnu stranu ističući da se time stvara potencijalna izolacija među posjetiteljima i potiče okrivljavanje žrtve.
Sasvim je sigurno kako održavanje festivala kao što je Statement nije krajnje rješenje već reakcija. Organiziranje istog bez sumnje je pridonijelo vidljivosti veličine problema zlostavljanja na glazbenim festivalima.
Naravno, odlaziti u ekstreme nije potrebno, no ukoliko se postojanje sigurnih zona na glazbenim festivalima pokaže učinkovito, a festivali poput Statementa uspješno skrenu pozornost na potrebno povećanje sigurnosti i za žene i muškarce, svakako je riječ o inicijativama koje treba gledati s odobravanjem. Koncerti bi trebali biti mjesto zabave i opuštenosti, a ne straha i nelagode.
